Ako u današnjoj Hrvatskoj išta ima dašak religijskog, onda je to definitivno Hajduk

Dinamo je u najvećem hrvatskom derbiju na Veliku subotu odnio s Poljuda sva tri boda. No ono najzanimljivije zbilo se u najavi utakmice kad je navodno mnoge vjernike razljutilo to što se derbi igrao na dan kad vjernici obilaze Kristov grob i mole u tišini te navečer sudjeluju u vazmenom bdjenju. Nekolicina svećenika se, doduše, neuspješno pobunila protiv toga na društvenim mrežama: “Vjerujemo li mi u Isusa Krista ili u Hajduk?”. Pobožni mladi svećenici su mišljenja da “pravim kršćanima nije mjesto na Poljudu na Veliku subotu”. Uz sve to, nisu izostale ni one klasične floskule o Hrvatskoj kao “većinski katoličkoj zemlji”, “Sotoni koji misli da je pobijedio” te “bojkotu”. Više bi profitirali i mladi svećenici i cijelo društvo da su javno pozvali sve navijače koji se smatraju vjernicima da se na Veliku subotu suzdrže od vrijeđanja, nasilja i ostalih infantilno-destruktivnih manifestacija tzv. ljubavi prema omiljenom klubu. Je li odlazak u crkvu zakonski obavezan? Nije. Je li odlazak na derbi zakonski obavezan? Nije. Lijepo je imati mogućnost izbora, kao i opciju jednostavno ostati kod kuće ili baviti se nečim drugim. Ako samo na trenutak zanemarimo to da ni Hajduk ni navijači nisu određivali datum utakmice na Veliku subotu, kako je došlo do toga da je utakmica bezdušnog Hajduka privlačnija ljudima od odlaska u crkvu?