Preppersi bi po američki bili ljudi koji su se, puno prije rata s Iranom, počeli pripremati za smak svijeta, udar meteorita, atomski rat ili što već ih plaši. I to ide puno dalje od buksanja konzervi rajčice ili stvaranja rezervi konzerviranoga graha u garaži. Postoji čak i pojam nazvan Survivalizam, po definiciji - "društveni pokret pojedinaca ili skupina koji se proaktivno pripremaju za izvanredne situacije, poput prirodnih katastrofa i drugih nesreća koje uzrokuju poremećaj društvenog poretka uzrokovan političkim ili ekonomskim krizama".
Rat s Iranom izaziva strah kod mnogih i u SAD-u. To je vidljivo, na primjer, u rastućoj potražnji za malim skloništima od bombi. Tvrtka u Teksasu proizvodi takve modele. Cijena: najmanje 75.000 dolara, javlja njemački ARD. Potražnja za skloništima rasla je u vrijeme korone, pa i za podzemnima kad su Kalifornijom bjesnili požari, ali nikad ovako. Mini-bunkeri su hit. Procjene variraju jer ne postoji službeni popis “preppera”, ali najčešće citirana brojka je oko 20 milijuna preppera u SAD-u. To znači otprilike 6–7 posto američke populacije. To su sve potencijalne mušterije tvrtke Atlas Survival Shelters.
Nathan i Sarah su na putovanju sa svoje četvero djece, putujući iz Minnesote preko cijele zemlje. Zaustavili su se u tvrtki Atlas Survival Shelters na obilazak. Nekoliko bunkera stoji ispred tvorničke zgrade u Sulphur Springsu u Teksasu kao modeli - skloništa koja nalikuju brodskim kontejnerima. Čelična kutija u koju su se roditelji i njihova djeca popeli čini se da im prilično dobro odgovara. Zanemarujući činjenicu da bunker očito nema prozore, unutrašnjost izgleda gotovo jednako udobno kao mali stan, s tušem, WC-om i čajnom kuhinjom. Sari se sviđa što djeca imaju svoju sobu, kao i ona i njezin suprug, te što postoji i dnevni boravak za cijelu obitelj. Njezin suprug, Nathan, već dugo razmišlja o kupnji bunkera. Uostalom, živimo u nesigurnim vremenima. Nathan kaže da se kod kuće u Minnesoti ne moraju bojati tornada. A sigurno ni napada iz inozemstva na Sjedinjene Države. Ali Nathan ne isključuje mogućnost nemira. I osim toga: "Voliš svoju obitelj i želiš biti spreman na sve eventualnosti."
Atlas Survival Shelters osnovan je 2011. godine. Prema navodima tvrtke, od tada je postao svjetski lider na tržištu. Nedavno su otvorili ured u Abu Dhabiju i sada se tamo oglašavaju. Davis Yarber, menadžer, kaže da su od početka rata u Iranu zaposleniji nego ikad: "Broj poziva, e-mailova i tekstualnih poruka povećao se deset puta. Ima dana kada primimo dvjesto do tristo upita. Telefon neprestano zvoni", rekao je za ARD.
Najmanji bunker koji Atlas gradi je čelična kutija dimenzija tri puta šest metara, koja se zatim zakopava negdje na vlasnikovom posjedu. Takvo sklonište za one s ograničenim budžetom košta između 75.000 i 135.000 dolara, ovisno o značajkama, plus dostava i ugradnja, a može primiti pet do deset ljudi - ovisno o tome koliko blizu žele biti zbijeni u slučaju nužde.
Atlas zapošljava 40 ljudi, od zavarivača do instalatera. U svojoj radionici u sjevernom Teksasu sve obavljaju sami, gradeći prema specifikacijama kupaca i koristeći modularni sustav. Veći bunkeri sastoje se od nekoliko modula koji se zatim sastavljaju na konačnoj lokaciji. Najveći bunker koji Atlas trenutno gradi imat će stambenu površinu veću od 460 četvornih metara i koštat će nekoliko milijuna dolara.
U prosjeku, kupci troše oko pola milijuna dolara za umirujući osjećaj da imaju čelične ploče debljine šest milimetara i puno zemlje između njih te katastrofalnu izvanrednu situaciju na površini.Voditelj Davis Yarber ne smije otkriti imena većine klijenata zbog ugovora o povjerljivosti. Međutim, neka imena su već procurila.
"Mark Zuckerberg je izgradio bunker na Havajima. Kardashiani su se raspitivali o tome - ne znam jesu li ga kupili. Influencer Mr. Beast je kupio bunker za svoj YouTube kanal. Političari ih kupuju. I vrlo bogati ljudi. To im je kao polica osiguranja", rekao je Davis Yarber, voditelj skloništa za preživljavanje u Atlasu.
Atlas ima listu čekanja. Svatko tko sada naruči morat će čekati šest do dvanaest mjeseci na isporuku. A neki dodatno plaćaju kako bi im se bunker brže izgradio i pomaknuo projekt na vrh liste čekanja.Na primjer, jedan je kupac platio takvu dodatnu naknadu jer se toliko bojao meteorita koji se približavao da je želio osigurati da se na vrijeme skloni u sklonište za očekivani udar.Među najneobičnijim zahtjevima kupaca je streljana duga 30 metara. Nakon završetka, i ona će biti duboko ukopana u zemlju, zajedno s ostalim naručenim modulima bunkera, koji su dizajnirani da jamče preživljavanje sa svim potrebnim udobnostima.Drugi klijent želi "sobu s oružjem". To će biti bunker s stalcima za puške uz zidove, staklenom vitrinom za pištolje i kolekcijom skupih satova. Ulazna vrata će nalikovati vratima sefa i nuditi "sigurnost Fort Knoxa", izvještava Yarber.Atlasovi kupci vjerojatno imaju različite ideje o tome od kakve se prijetnje žele zaštititi. Ali kada je riječ o odgovoru na tu prijetnju, Yarber uspoređuje s katastrofom na moru: Ako ste na brodu koji tone, ne ostajete na brodu i ne tonete - ulazite u čamac za spašavanje.
“Prepperi” (ljudi koji se pripremaju za krizne situacije) nisu svi isti - razlikuju se po tome za što se pripremaju i koliko ozbiljno to shvaćaju. Evo glavnih “vrsta” koje se često spominju:
“Casual” prepperi ili početnici; to su ljudi koji se pripremaju za osnovne probleme; nestanak struje, kratkotrajne nestašice hrane ili vode, manji prirodni poremećaji. Obično imaju: zalihe hrane za nekoliko dana/tjedana, baterijske lampe, power bankove, osnovnu prvu pomoć... Ovo je najčešći i najrazumniji tip.
Kućni prepperi (home-based) fokusirani su na ostanak u vlastitom domu (“bug in” pristup): imaju skladište dugotrajne hrane, neki čak i sustavi za filtraciju vode, eventualno rezervni izvor energije. Često planiraju kako preživjeti tjednima ili mjesecima bez izlaska.
“Bug-out” prepperi pripremaju se za brzo napuštanje doma: imaju spreman “bug-out bag” (ruksak za hitne situacije), planirane rute bijega
često imaju rezervne lokacije... Fokus im je na mobilnosti i brzini reakcije.
Survivalisti su već “hardcore” verzija: oni znaju vještine preživljavanja u prirodi (lov, skloništa, vatra), minimalno se oslanjaju na tehnologiju i često treniraju scenarije preživljavanja.
Homesteader prepperi, kod njih je naglasak na samoodrživosti: uzgoju vlastite hrane, vlastitim izvorima vode i energije, životu bliže prirodi. To je neka kombinacija preppera i tradicionalnog ruralnog načina života.
“Doomsday” prepperi - e, ti se već ripremaju se za ekstremne scenarije: globalni kolaps, rat velikih razmjera, totalni raspad društva. Oni mogu imati bunkere, dugoročne zalihe (godinama) i kompleksne planove preživljavanja. Po definiciji su najvjerojatnije mušterije tvrtke za izradu mini-bunkera.
Moderni ili urbani prepperi prilagođeni su gradskom životu: digitalna sigurnost (backup podataka, offline info), diskretne zalihe u malim stanovima, eventualno planovi za evakuaciju iz grada...
