Florian Bieber luksemburški je profesor povijesti i politike, specijalist za jugoistočnu Europu. Direktor je Centra za studije jugoistočne Europe na Sveučilištu u Grazu. Godinama je radio u Beogradu i Sarajevu, a u nedavno prevedenoj knjizi Uspon autoritarnih režima na zapadnom Balkanu u izdanju Profila te prijevodu Nikole Petkovića govori o našoj tako bliskoj, a opet tako dalekoj regiji: zapadnom Balkanu. Autor je u domaću javnost dospio macchiavelijanskim pismom ‘balkanskom vladaru’ gdje je opisao kako se održati na vlasti neispunjavanjem obećanja biračima. A po potrebi i neutraliziranjem opozicije. Zajediljivi komentatorski tekst iz veljače 2015. godine tako je postupno izrastao u knjigu koju možemo čitati ovih dana. Iako u knjizi ne opisuje događanja nakon rata u Ukrajini, pa nema ni činjenice da je Poljska potiho ukinula disciplinsku komisiju za suce zbog koje su joj zaustavljene isplate određenih iznosa iz EU fondova.
Međutim, knjiga je gotovo proročki opisala kako u Crnoj Gori ne može biti vlasti bez Mila Đukanovića. ‘Za razliku od drugih zemalja, Crna Gora nikad se nije odlučno odmaknula od ukorijenjene vladavine jedne stranke, a time i od zamki autoritarizma. Nije iskusila promjenu vlasti od 1990. ili, ako ćemo pravo, od 1945., kad je na vlast došla Komunistička partija.’, piše Bieber. Od devedesetih na ovamo je crnogorsku vlast oblikovao Đukanović, bilo kao predsjednik ili kao premijer. ’Uspjeli su poktupiti manje koalicijske partnere, dopustivši im nadzor nad javnim poduzećim, pružajući im priliku da zaposle ljude lojalne stranci i tako crpe državne resurse, što je veoma raširen obrazac na zapadnom Balkanu’, opisuje Bieber crnogorski model pluralističke demokracije. A najbolji dokaz je i relativno nedavna smjena Zdravka Krivokapića s pozicije premijera. Klimava parlamentarna većina bez Đukanovića održala se tek nekih godinu i pol dana, da bi sada opet Đukanović bio dio vlasti. I to kroz podršku manjinskoj vladi Dritana Abazovića što je još jedna od odlika DPS-a koju Bieber napominje. Spremnost na suradnju s manjinskim strankama. Bošnjaci, Albanci i Hrvati bili su marginalizirani za vrijeme prosrpske politike devedesetih, piše Bieber, ali je Đukanović dobio njihovo povjerenje i sada je nemoguće zamisliti vlast u Crnoj Gori bez predstavnika nacionalnih manjina.
