Skoro tri godine – preciznije, dvije i pol - trebalo je Davoru Bernardiću i vrhu SDP-a, tj. Glavnom odboru stranke da ustanove Senat, vijeće čuvara revolucionarnog plamena.
Koliko bi im trebalo da su osnivali neko ozbiljno tijelo? Dobrovoljno vatrogasno društvo, OPG, Poljoprivredno- industrijski-kombinat, Vokalno- instrumentalni-sastav?
Stvar je senzacionalna. Krenete guglati pojam "senat SDP-a" pa onda ustanovite da je to tijelo, nalik na "savjet federacije" ili Subnor, trebalo biti osnovano još krajem 2016!? "Vodstvo SDP-a" - objavile su hrvatske novine 19. prosinca 2016. - "u ponedjeljak počinje razgovore s potencijalnim članovima stranačkih savjeta i senata, koji bi, kao savjetodavna tijela unutar SDP-a, trebali biti formirani oko Nove godine."
Ponovo provjeravamo: valjda je Senat tada i osnovan, a sad se biraju novi članovi? Ali, avaj…
I to su uspjeli uprskati!
Obećanje je obećanje
Stvar otprilike stoji kao s Kolindinim obećanjem da će Hrvatska biti jedna od najprosperitetnijih zemalja svijeta. Jest, bit će, predsjednica je rekla "to vam obećajem" - ali nije rekla kada. To dakle znači da formiranje Senata SDP-a možemo očekivati do ove Nove godine, ali ne bismo trebali pasti na leđa od iznenađenja ako se rastegne i do iduće.
Ima u cara para i u boga dana.
No, ni to nije sve, kako kaže tekst nekoć popularne reklame. Ne samo da ljudi s Iblerova trga – koji, kako to često govori njihov lider, žele "preuzeti odgovornost za Hrvatsku" – nisu osnovali Senat u predviđenom roku, već su nakon dvije i pol godine potiho odustali i od početnih ciljeva. Ali, ni oni nisu bili postavljeni osobito visoko.
"Senat bi" najavljeno je tada, "kao novo stranačko tijelo imao savjetodavnu ulogu i okupljao prepoznatljive članove SDP-a, od osnutka stranke 1990. do danas. U tom kontekstu spominju se imena bivših ministara iz vremena Ivice Račana poput Željke Antunović, Antuna Vujića i Davorka Vidovića. U stranci kažu da će u Senat biti pozvani i neki lijevi intelektualci bliski SDP-u, te se u tom smislu spominje Vjerana Zuppu i Ivu Šlausa..."
Trio poznat svima
Već tada je bio uočljiv žalostan nedostatak inspiracije: svaki šef SDP-a koji se voli zakititi intelektualcima, prisjeti se Vjerana Zuppe, Ive Šlausa i Antuna Vujića kao idealnih pasdarana Iblerova trga. I Račan je svojedobno okupio neki svoj senat, u kojemu su bila zvučna imena – Murtić, Jergović – ali niti je od tog tijela bilo kakve koristi; niti bi Račanu savjeti što pomogli, niti bi ih primio.
Barem ne one koji bi doista smjerali promjeni društva koja nije kozmetička. No, lijepo je zvučalo, na papiru. Bio je to i znak neke podrške u prijelomnim vremenima. Na listi Bernardićevih senatora nema, međutim, čak ni tih uglednih nestranačkih intelektualaca iz popularnog klišea.
U njegovom senatu, štoviše, izuzev predsjednika Senata Marina Jurjevića i Šime Lučina nema niti jednog esdepeovca čije bi ime prosječan enigmatičar u križaljci ispisao bez napora. Tu su Đovani Broz, Duško Plećaš, Mirjana Didović, Mirjana Ferić Vac, Ivan Hanžek, Zdenko Franić, Palma Klun Posavec, Dragica Zgrebec, Vlado Šepčić, Vedran Lendić, Ivan Perhoć, Antun Peruško, Gordana Sobol, Mićo Stojanović i Tihomir Rubeša…
Dio tih ljudi prodefilirao je kroz Sabor, Rubeša je razmjerno poznat odvjetnik, ostali su stranački, kako bi rekao Milanović, treći ešalon, ljudi koji su se muvali po Iblerovom trgu oko Račana.
Ako u političkoj karijeri nisu uspjeli sebe lansirati u visoke orbite, kako će onda savjetima pomoći mlađahnom Bernardiću? Pada nam na pamet samo jedan način: tako da mu sugeriraju da ne ponavlja njihove greške i da se ne drži njihove razine ambicija…
Davora Bernardića zadnjih tjedana neki entuzijastično slave kao političkog genija. To zato što je na listu za EU izbore stavio imena koja su očigledno bila najbolja. Ovome možemo uputiti dva prigovora.
Prvi: a koga je trebao staviti? Autsajdere? I drugi: je li uopće mogao staviti nekoga drugog, osim Borzan i Picule, priznajući da je Fred Matić ipak njegov izbor.
Hvaliti dakle Bernardića zbog tog poteza isto je kao hvaliti ljude koji toleriraju gravitaciju, odnosno silu teže. Što im, naime, drugo preostaje?
Ovdje se opet valja pozvati na fiziku. Zadnjih tjedana imamo dojam da SDP raste. Naizgled, dojam ne vara – rejting ove stranke je u usponu, ali to je, prema već predvidivom ciklusu, zato što HDZ nezadrživo srlja prema dnu.
Ovo što se događa Andreju Plenkoviću je neviđen sunovrat, posve zakonomjeran obzirom na ministre koje je naslijedio, dijelom i izabrao.
Kakve kadrove ima, još je dobro i izdurao.
Treće opcije u Hrvatskoj izvršile su ritualna samoubojstva, pa je sasvim jasno da se nacija vraća jedinom što joj je preostalo – Bernardiću i njegovom SDP-u, iz kojega još nismo čuli ni jednu suvislu ideju o promjenama koje mogu zaustaviti sveopću devastaciju Hrvatske. Za to mu ne treba Senat.
Hrvatskoj treba racionalizacija svih dijelova javnog sektora. Dekuščevićizacija, a ne samo puko smanjenje broja jedinica lokalne samouprave, jer, Kuščević nije jedan, on je više pravilo nego izuzetak, samo je malo previše narastao i nije znao da će kao ministar postati jako vidljiv.
Koliko je takvih? Hrvatska treba ukidanje niza besmislenih ustanova, ili bar, njihovo prebacivanje na tržište – ako imaju smisla, neka zarade za svoje postojanje.
Što treba Hrvatskoj?
Hrvatska treba promjenu izbornog zakonodavstva, šeksovski kroj izbornih jedinica, Hrvatska treba digitalizaciju, dizanje razine higijene u političkim stvarima…
Hrvatska treba mrežu samostalnih i neovisnih institucija, Hrvatska treba zakon o sprečavanju sukoba interesa koji će Povjerenstvu dati još više moći no što je imala Dalija Orešković jer vidimo da je riječ o prvom tijelu koje služi kao ozbiljan korektiv svim tim grabežljivcima na vlasti.
Vlast se kod nas shvaća kao prilika za podjelu plijena, i tu navadu treba zaustaviti svim sredstvima. Hrvatskoj treba zakon o propitivanju porijekla imovine i mnoštvo sličnih stvari. Većinu je moguće prepisati, ali kod nas političari prepisuju samo diplomske radnje.
Kolinda Grabar Kitarović nedavno se, primjerice, vratila s Baltika fascinirana elektronskom osobnom kartom – motiv joj je bio sebičan; odmah je shvatila da bi joj elektronsko glasanje donijelo desetke tisuća glasova dijaspore – ali joj nije palo na pamet inicirati njeno uvođenje u Hrvatskoj.
Bernardića ništa ne sprečava da to pokrene.
No, on dvije i pol godine nije mogao pokrenuti ni osnivanje Senata, tijela popunjenog sa desetak dobroćudnih umirovljenika, pa kako će onda pokrenuti zamašni projekt resetiranja cijele Hrvatske?
Nije tu samo Bernardić problem. Značajan dio vrha SDP-a, Komadina, Obersnel, Vidović, prema svemu što vidimo, više su senatori nego političari. No, za svoje mjesto u senatu, još će se načekati.
Bero se ponaša kao Katolička crkva, koja promišlja u horizontu stoljeća, desetljeće više-manje, njima ništa ne znači. Bernardić zna da je Senat posve besmislen – kako sad stvari stoje, vlast će mu i ovako i onako pasti u ruke kao zrela kruška. Ne zato što on raste, nego zato što HDZ pada.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Znaš li gdje mogu naći ženu za jednu noć? Idite na > > > www.Bredhot.Com