Bidenove nade u vraćanje vodstva SAD-a u svijetu vise o niti

Moja ovotjedna kolumna nije o događajima koji su se već dogodili, nego o onome što bi se moglo ili ne bi moglo dogoditi u sljedećim tjednima. Riječ je, dakle, o nepoznatom. U Sjedinjenim Američkim Državama prijetnja bolesti COVID-19 u povlačenju je već gotovo tri mjeseca, ali pojava novih varijanti nedavno je uzrokovala porast zaraze, što je osobito ozbiljno na Srednjem zapadu. Od početka pandemije američki trendovi pratili su Europu s razlikom od nekoliko tjedana, što bi moglo značiti da nam predstoji novi veliki porast. Međutim, kako je tempo cijepljenja u SAD-u bio tako snažan - više od 120 milijuna Amerikanaca primilo je barem jednu dozu - moguće je da ćemo izbjeći najgore. U tijeku je utrka između širenja varijanti i ubrzavanja cijepljenja, ali ishod je nemoguće predvidjeti.
Na političkom planu predsjednik Biden se nada da će iskoristiti uspjeh svojega paketa pomoći u pandemiji vrijednog 1,9 bilijuna dolara osiguravanjem usvajanja još skupljeg programa obnove američke infrastrukture i otvaranjem milijuna novih radnih mjesta. Razlika je ovoga puta u tome što Biden namjerava platiti program povećanjem poreza na korporacije i bogate. Gotovo kao stvar vjerskog uvjerenja, Republikanska stranka sustavno se protivi bilo kakvom povećanju poreza, a to znači da Biden svoj zakon može donijeti samo glasovima demokrata. S obzirom na to da je Senat podijeljen na 50-50, izgledi za njegovo usvajanje trenutačno su neizvjesni. Ako predsjednik uspije i ako korona virus bude učinkovito obuzdan do ovoga ljeta, Sjedinjene Američke Države mogle bi biti spremne za postizanje neviđenoga gospodarskog rasta. Bidenove nade u vraćanje učinkovitosti vlade u zemlji i američkog vodstva u inozemstvu vise o niti.

Neizvjesnosti također ima u izobilju na međunarodnoj razini. Među glavna pitanja, u prvu kategoriju stavio bih pitanja koja uključuju Mjanmar, Sjevernu Koreju i Afganistan. Sve je jasnije da burmanska vojska neće prezati ni pred čim kako bi zadržala vlast, uključujući masakriranje vlastitog naroda.  U prošlosti je vojska uspjela pokoriti stanovništvo terorom, ali neki analitičari sugeriraju kako bi ovoga puta ishod mogao uključivati raspad države. U Sjevernoj Koreji je Kim Jong-un poduzeo neobičan korak javnim priznanjem o strašnom stanju zemlje uslijed pandemije COVID-a i ekonomskih sankcija.  Njegovi sljedeći potezi su nepoznati, ali se od njega uvelike očekuje da pokuša iznuditi ustupke obnovljenim prikazima svoje sve veće sposobnosti da nuklearnim oružjem napadne američku domovinu. U Afganistanu najnoviji komentari predsjednika Bidena upućuju na vjerojatnost da će američke i savezničke postrojbe biti povučene otprilike do kraja 2021., s nesagledivim, ali potencijalno destabilizirajućim posljedicama za Afganistan i okolnu regiju. Ovisno o tome kako se razvijaju, druga kategorija međunarodnih pitanja mogla bi se pokazati još značajnijom za globalnu sigurnost. Prva uključuje Iran i hoće li biti moguće spasiti nuklearni sporazum iz 2015. koji ograničava iranske nuklearne mogućnosti. Bidenova administracija želi vratiti Sjedinjene Američke Države u sporazum i ojačati njegove odredbe, ali suočena je s iranskim inzistiranjem da to učini bezuvjetno. Iran je učvrstio svoju pregovaračku poziciju sklapanjem dugoročnoga gospodarskog partnerstva s Kinom. Baš kad se činilo da se Sjedinjene Američke Države posrednim pregovorima u Beču približavaju sporazumu s Iranom, došlo je do napada na iransko nuklearno postrojenje Natanz i iranski brod u Crvenome moru. Neki analitičari procjenjuju da Izrael i njegovi arapski saveznici u Zaljevu mogu pokušati ili potkopati pregovore ili barem postići poziciju prednosti za veće zahtjeve od Irana na pregovaračkom stolu. Drugo prizorište potencijalnih sukoba uključuje kontinuirano jačanje kineskog vojnog pritiska na Tajvan. Nitko ne zna jesu li ti potezi uvod u kinesko osvajanje Tajvana, bilo kratkoročno ili srednjoročno, ili su samo oblik psihološkog rata čiji je cilj s vremenom smanjiti tajvanski otpor.  Mađutim, Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici u Aziji i Europi sad se prema kineskoj prijetnji odnose s najvećom ozbiljnošću. Američki državni tajnik Blinken potvrdio je ovoga tjedna američku predanost tajvanskim obrambenim sposobnostima i zaštiti zapadnog Tihog oceana upozorivši da bi “bila ozbiljna pogreška da bilo tko pokuša nasilno promijeniti taj status quo”. Same riječi vjerojatno neće odvratiti Kinu od provedbe svojeg dugo osmišljenog plana, kakav god on bio, ali Blinkenova izjava povećava izglede za bilo kakav potencijalni sukob.

Naposljetku, najozbiljnije i najneposrednije potencijalno poprište sukoba na svijetu uključuje Rusiju i Ukrajinu. U posljednjih nekoliko tjedana Moskva je mobilizirala iznimnu vojnu silu neposredno preko granice s ukrajinskom istočnom regijom Donbas, gdje se njezini predstavnici bore s vladinim snagama od pripajanja Krima Rusiji. 

Nitko ne zna namjerava li Rusija napasti Ukrajinu ili samo poslati poruku zastrašivanja - Kijevu i cijeloj Europi. Posebno je izazvala zabrinutost činjenica da je Rusija opravdala svoju mobilizaciju navodeći navodne provokacije Ukrajine koje izgleda da nemaju nikakvu činjeničnu osnovu. Zapadna diplomacija dala je sve od sebe da odvrati Moskvu od bilo kakvih neprijateljskih poteza. Predsjenik Biden uvjerio je ukrajinskog predsjednika Zelenskog u “nepokolebljivu potporu”, a Sjedinjene Američke Države rasporedile su dva ratna broda u Crno more. U telefonskom pozivu s Vladimirom Putinom, njemačka kancelarka Merkel zahtijevala je od Rusije da smanji gomilanje svojih vojnih snaga usmjerenih protiv Ukrajine. Vrijeme će pokazati nalazi li se Europa na rubu velike krize. Treba se osobito nadati da nećemo doživjeti dane u kojima će se potezi Rusije i Kine koordinirati od jednog do drugog prizorišta.