Skandali se ovdje izmjenjuju brzinom scena u posljednjim serijalima Jamesa Bonda, čovjek jedva stigne pohvatati što se zapravo događa, a scene su jedna nevjerojatnija od druge. Da se takvo što događa u nekom političkom krimiću kritika bi ga pokopala kao amatersko djelo puno papirnatih, psihološki neuvjerljivih likova koji se ponašaju potpuno sumanuto, mimo ikakve logike. U Hrvatskoj je takva visoka politika. Neuvjerljivi likovi ovdje su nažalost stvarni, a kroje ne samo vlastite sudbine, već sudbine nekoliko milijuna ljudi.
Radnja obiluje nepoštenjem i kriminalom, no krivci na kraju ne bivaju uhvaćeni i kažnjeni kao u klasičnim krimićima. U ovom domaćem amaterskom krimiću nema katarze, nema olakšanja, nema slutnje bolje sutrašnjice. Prije devet godina Nobelovac José Saramago napisao je da su ekonomska kriza, financijska kriza, politička kriza, energetska kriza, kriza okoliša i religijska kriza o kojima se toliko razglaba i piše manje važne od jedne druge krize, ozbiljnije i razornije po ljudsku zajednicu na Zemlji, naime moralne krize.
Navodeći ondašnje primjere moralne krize, Saramago je primijetio da od moralne krize pate i “osobe koje su uživale u pogodnostima koruptivnih mehanizama što im je omogućavao jedan zločinački kapitalizam a sada se žale na katastrofu koju su morali predvidjeti”. Ne vjerujem da je pokojni genij znao za prilike u Hrvatskoj, no mi ovdje se već godinama kuhamo u katastrofi koju priredili korumpirani političari prema receptu zločinačkog kapitalizma.
Zato je posve besmisleno u hrvatskom slučaju govoriti o ekonomskoj, financijskoj i drugim krizama, uključujući krizu zdravstva, znanosti, obrazovanja i kulture, prije nego što se riješi ta stvar s moralnom krizom. Ona je majka svih ostalih domaćih kriza, nemoguće je riješiti spomenute „sekundarne“ krize, prije nego što se riješi moralna kriza. A šanse za to nisu bogzna kakve. Nemoralom je duboko prožet hrvatski politički i uopće javni život, nemoral je postao druga koža ove države i ovog društva.
Samo u posljednjih desetak dana svjedočili smo mnoštvu stvari koje govore tome u prilog. Na primjer, iskazi Uskoku glavnih aktera u igrokazu zvanom Agrokor. To je zapravo prvoklasno pornografsko štivo. Pristojnosti u hrvatskoj politici i inače nije odviše bilo, no ovdje se doista otišlo daleko - više nema ni riječi o suzdržanosti, akteri se razobličuju do kraja, bez zazora otkrivaju sve svoje deformacije, ljudske i političke.
Sasvim otvoreno govore kako su spriječili medije da objave važne informacije o aferi Borg, da su premijer, ministar financija i vladin povjerenik lagali javnosti i Saboru, da je premijer bio upućen u sve detalje afere i da je aktivno kreirao aferu, da je ministar financija bio uključen u stvari u koje kao bivši zaposlenik Agrokora nije smio biti uključen, i tako dalje, i tako dalje.
Vrijedi ovdje, da se ne zaborave, navesti dvije antologijske izjave bivše ministrice gospodarstva Uskoku, koje svjedoče o tome tko u rukama drži tobože nezavisne medije i institucije. Govoreći o jednom sastanku grupe Borg kazala sljedeće: „Sadržaj tog sastanka na neki je način završio kod novinara, koje objavljivanje sam osobno spriječila obzirom da je u to vrijeme Ministarstvo financija izdavalo obveznice s jedne strane, a s druge strane prijeti rušenje najveće kompanije.“
Zatim iskaz o korištenju SOA-e kao vlastite pudrijere: “Ujedno smo šefa SOA-e zamolili da uvidom u raspoložive mu podatke provjeri background ovih ranije navedenih osoba... U međuvremenu je stigao podatak SOA-e.”
Uz bok navedenim monstruoznostima ide nedavna izjava ministra financija o tome tko je odgovoran za visoke poreze koji dave građane i privatno poduzetništvo. Nisu to ni slučajno korumpirani političari i institucije, nije to ni višak birokracije i zaposlenika u javnim institucijama koje čine stranački poslušnici, tzv. uhljebi i sličan soj. To su, kaže ministar, radnici pulskog brodogradilišta i slični gubitaši, i da država ne sanira te parazite, živjeli bismo u bezporeznom raju.
Vrijedi ovdje spomenuti i neumornog zagrebačkoga gradonačelnika, kojeg pritišću sudski procesi zbog pogodovanja, malverzacija i sličnih poslastica. Nije, međutim, jasna gradonačelnikova nervoza koju pokazuje posljednjih dana. Neće mu se, zaboga, dogoditi ništa. Pa ne džepari on po tramvajima da ga ščepaju i osude na robiju. Neka samo pogleda sudske presude dvojici o kojima se piše posljednjih dana.
Sin jednog hrvatskoga generala kod kojeg je pronađeno ono što se očekuje da posjeduje prosječan diler, naime 4,5 kilograma marihuane, 28 grama kokaina, 10.500 kuna, 117.000 eura, digitalna vaga i uređaj za prešanje, osuđen je na godinu dana zatvora koje će zamijeniti općekorisnim radom.
Istodobno je sinu jednog “bezimenoga” građanina kod kojeg je pronađeno 11 stabljika marihuane koju koristi za olakšavanje bolova uzrokovanih multiplom sklerozom riječki sud odrapio dvije godine. Iz čega se može zaključiti da je mreža hrvatskog pravosuđa vrlo zanimljiva stvarčica: kroz nju bez problema prolaze krupne ribe, ali se u njoj koprcaju ribice.
Na kraju ostaje pitanje zašto su domaći političari takvi, zašto čine to što čine. Odgovor je isti kao i odgovor na legendarno pitanje zašto mačak liže jajca - zato što mogu. Zato što im ništa ne stoji na putu.
Policija i pravosuđe pod njihovim su šapama, dio medija je pod njihovim šapama, sve važnije institucije od kojih bi se moglo očekivati da budu korektivi i savjest ovog društva, poput HAZU-a, pod njihovim su šapama. Pod njihovim šapama su i građani, podijeljeni na lijeve i desne, na vjernike i ateiste, izgubljeni u međusobnim netrpeljivostima i zavadama, savršeno izmanipulirana, samljevena, tiha, poslušna masa.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Daj bože,da te uhvate ptićice iz zapadnog nila,prste će si polizat.
Ma čovjek je pametan... Hrani narod sa onim kaj vole gutat... Voli narod vidjet da ima gori od njih a na boljem položaju... To daje i nadu da mogu i oni tak uz malo sreće, rođu i stranku... Čovjek je ... prikaži još!e mnogima utabo stazu... Netreba zamjerat sposobnom koji iskorištava tuđu nesposobnost... Treba bit realan... Narod ga voli jer se vidi kroz njega i poput njega... Ali odvratno mi je to prenemaganje i kao sad on sa loptom... Tak i narod... Kao pravi se samo da mu je stalo a realno svi isti ko bandić