Vladimir Šeks obišao je Vukovarsko-srijemsku županiju na njen dan, koji je ujedno i blagdan njezina zaštitnika sv. Martina, koji je pak zaštitnik našega junaka. On je kao suvenir dobio simpatični čokanj, čokanjčić, bočicu koja se nekoć nazivala i “unučićem”. Čokanjčiću, junaku tjedna, odlučili smo postaviti tri pitanja.
Što ste osjećali u trenutku kad ste dospjeli u Šeksove ruke?
Ponos, ali i dozu straha. Darovan sam mu kao suvenir koji se sastoji od četiri elementa: staklenog i tekućinskog dijela te etikete i poklopca. Sva četiri čine jedinstvenu i nedjeljivu suvenirsku cjelinu. E sad, netko bi me držao u polici kao ukras, ovako integralistički konstruiranog, ali ja se pribojavam da gospodin Šeks intenzivno doživljava samo dio mene, da vidi samo moju unutarnju ljepotu, što s moje točke gledišta i nije neka sreća.
Tekući dio mu je, kažu zli jezici, katkad pomagao u vođenju tekuće politike?
Alkohol je, kaže Jaroslav Hašek, “mlijeko politike”. Pročitajte samo kod njega koliko je politika dogovarano u češkim pivnicama, koliko je pljuski palo zbog tog mlijeka, koliko nadahnutih rečenica izgovoreno. Pogledajte koliko dugo gospodin Šeks već izdržava u politici. Kažu da ga nitko nikad, ipak, nije vidio pijanog, ali ni trijeznog. Uvijek je rješavao najteže zadaće. Kad je trebalo pisati Ustav, zovi Šeksa. Kad je trebalo matirati oporbu, zovi Šeksa. Kad je trebalo sastavljati izborne zakone, krojiti izborne okruge, ma dosadilo mi je već ponavljati... Zato se malo pribojavam, što ako ga opet negdje zovnu? Bliže se predsjednički izbori, tu doduše ni on ne može pomoći, pa ću vjerujem ipak opstati u svojoj izvornoj svrsi - kao suvenir.
Što ako, ipak dođe do najgoreg?
Tad želim čuti stihove: “Čokanj do čoknja - dva, daj amo, krčmaru, da se čuje pjesma sva, majku li mu staru!”.
