"S ponosom služio sam obadvije vojske i odgovorno tvrdim...", s tim dijelom Glasnoviću se ne može prigovoriti ništa osim, opet, nepismenosti, za što mu je ipak objektivno olakotna okolnost to što najveći dio života on u zemlji koju smatra svojom domovinom uopće nije živio.
Nakon takvih ispada nepismenosti, zbog kojih bi i dijete u nižim razredima osnovne škole riskiralo jedinicu iz hrvatskog jezika, možemo se prisjetiti svih onih gluposti Željka Glasnovića koje svjedoče o tome da je taj čovjek duboko nekulturan, neobrazovan, a dalo bi se tu utemeljeno posegnuti i za vrlo slikovitim izrazima.
"Govorite o školskoj reformi. Hrvatska više nije poligon za društveno eksperimentiranje. Imali smo Šuvara i ako vi hoćete da vam Milo Kekin i Johnny Štulić rade tu školsku reformu, bujrum, hvala", govorio je Glasnović u Saboru.
Glasnovićev politički neprijatelj je i pjesnik Ivan Goran Kovačić. U Saboru je čitao nekoliko riječi poeme "Mrzimo vas"i nazvao ju "srži boljševičkog sotonizma i govora mržnje", čime je pokazao da nema pojma niti o metafori niti o poeziji niti o povijesnoj kontekstualizaciji umjetnosti, da mu se brkaju fikcija i stvarnost. Nije to i jedini put da je pokazao da on u ovoj zemlji predstavlja, i kulturološki i politički i civilizacijski, strano tijelo.
Pokazao je to i onomad kad je "medijski linč protiv profesora Vlatka Previšića na Filozofskom fakultetu" izjednačio kao "performans razmaženih derišta recikliranih komunista" s "demonstracijama Radija 101" iz 1996. I ovaj put, dakako, sve izrešetano halucinatornim nabrajanjem "NOB-a", "boljševičkih sotonista", "skojevki"...
Glasnović je, otkako ga je Tomislav Karamarko glasovima "dijaspore", a zapravo glasača HDZ-a iz Bosne i Hercegovine, lansirao u politički život Republike Hrvatske, nebrojeno puta pokazao da nema pojma gdje i kada živi. Pisao je da "u razvijenim demokracijama kad manjina tlači većinu, to se rješava pendrekom i suzavcem". Prvo što to uopće nije točno. Kad manjina u razvijenim demokracijama nešto govori većini, onda to većina sluša i češće ne posluša, a nekad posluša.
Drugo, Hrvatska danas kakva god bila, ipak je takva da je upravo taj i takav Glasnović u njoj manjina. I u njoj je upravo on taj koji tlači većinu, kakva god ona bila. On, čovjek koji je živio u emigraciji u Kanadi, ali se nije nagledao niti te Kanade, niti se u njoj učio o društvu, koliko na mjestima kamo ga je odvlačila "Legija stranaca".
"Hrvatsku nam vode jugoslavenski kadrovi... Čemu se čudite?"
Na takvu konstataciju, sad i u kontekstu republike kojoj je usto trenutno na vlasti europski i svjetski priznata kao demokršćanska stranka, promatrač se može pitati koliko je riječ o idejama proganjanja. Željko Glasnović je čovjek koji vrijeđa i prijeti ženama, manjinama, nacionalnim i seksualnim, političarima koji su u pravilu svi redom njegovi neprijatelji...
Zapravo, ako bi se uzelo da mu je čak i demokršćanska stranka/ pokret koja vlada ovom zemljom danas "jugoslavenska" po svojoj suštini, ako se uzme da mu nije jasno "zašto novinari ne prate mise poginulim NDH dužnosnicima", ispada da je na planetu Zemlji čak i prosječnom Hrvatu ili katoliku, ili Hrvatu-katoliku, jedva izvedivo da ga taj čovjek ne strpa u kategoriju svih onih "boljševičkih sotonista".
A naći se u toj kategoriji nije uputno, jer će mu ovaj javno prijetiti, javno će ga vrijeđati, tko zna što sve. Po zakonima Republike Hrvatske za takvo ponašanje s pravom se ljude trpa u zatvor. Neke ljude. Ne Glasnovića. On je poseban. Ne dao Bog da bismo ustvrdili da je s posebnim potrebama. To su kao pitanje postavili njegovi kolege zastupnici.
"Dragi/e Hrvati/ce, sjećate se kada je jedna odnarođena partija (ona ista koja danas pretendira biti uzor pluralne demokracije) razoružala hrvatski narod i predala oružje TO srbočetničkoj armadi 1990 g. Nikad više", napisao je svojedobno na društvenim mrežama Glasnović uz fotografije gdje pozira s čitavim arsenalom oružja.
Tek tada Republika Hrvatska pokazala je zrno kičme za pokazati Glasnoviću gdje se u odnosu na društvo on doista nalazi s takvim stavovima, doživljajem postojanja, svijeta oko sebe. Mediji su bili ti koji su pokrenuli pitanje je li to silno jurišno automatsko oružje s kojim se naslikavao, njegove. I tek tada Glasnović se stao braniti. I tek tada nešto od svih tih prijetnji normalnom svijetu koji živi u ovoj zemlji, on je povukao s interneta. Branio se da su to fotografije iz Kanade, da oružje nije njegovo.
Branio se zato što mu je društvo pokazalo da je on taj koji predstavlja "patologiju društva", a da društvo nije spremno dovijeka trpjeti njegovo iživljavanje. Ispada da je to bio njegov trenutak u kojem je "imao plan" tako dugo dok "nije dobio šaku u glavu".
Niti jedan građanin ove zemlje ne treba se zavaravati da je imun na to da ga Željko Glasnović proglasi "jugozombidom", da je zaštita od toga što je netko Hrvat, tradicionalni katolički vjernik, čak i nacionalist. Evo, pokušajte sami. Priđite mu oči u oči i podsjetite kako je onaj put u Saboru pristao glasati za predsjednika Sabora u zamjenu za isplatu onoga što je on tvrdio da su dugovanja za stradalnike HVO-a. Drugim riječima, Željko Glasnović tog dana prije točno dvije godine glasao je za "projugoslavensku vlast". Pa još ako ga pitate: "Generale, čime su te slomili?"
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
turbo rvatina iz bosne