• 360°
24 prikaza

Voyager 1 je 26 milijardi kilometara od Zemlje. Ima i poruku iz Jugoslavije

1/3
Public Domain
Lansiran prije gotovo pola stoljeća, Voyager 1 udaljio se čak 26 milijardi kilometara od Zemlje. Signal do njega putuje puna 24 sata, a letjelica još uvijek šalje podatke. Sa sobom nosi i Zlatnu ploču s porukama čovječanstva, među kojima je i pozdrav iz bivše Jugoslavije

Voyager 1 još jednom je probio granicu: U srijedu 18. studenoga 2026., u 11 sati i 16 minuta po hrvatskom vremenu postao je prvi predmet koji je čovjek izradio i koji se od Zemlje udaljio jedan svjetlosni dan, udaljenost koju radijski signal, krećući se brzinom svjetlosti, prevaljuje za 24 sata kako bi stigao do svemirske letjelice. To je otprilike 16 milijardi milja, tj. 26 milijardi kilometara, što Voyager 1 čini najudaljenijim objektom koji je stvorio čovjek. Tu titulu drži još od 1998. godine, kada je pretekao još jednu NASA-inu sondu nazvanu Pioneer 10. "To se nikada prije nije dogodilo i možda se više nikada neće dogoditi, toliko je izvanredno", izjavio je Kareem Badaruddin, voditelj misije Voyager u NASA-inom laboratoriju za mlazni pogon (JPL) u Pasadeni u Kaliforniji, piše CNN.

FILE PHOTO: Undated artist's concept depicting NASA's Voyager 1 spacecraft | Author: NASA NASA NASA NASA

Otkako je lansiran u rujnu 1977. godine, Voyager 1 ostvario je impresivan niz postignuća. Sonda Voyager 1 i Voyager 2, koja je lansirana nešto ranije, prvotno su napravljene da traju samo pet godina i istražuju Jupiter i Saturn. Obje su produžile svoje misije gotovo 10 puta dulje nego što se očekivalo. "Činjenica da još uvijek rade na znanstveno koristan način nakon 49 godina svjedočanstvo je posvećenosti i talenta onih koji su ih dizajnirali i izgradili te onih koji ih i dalje upravljaju", izjavio je William Kurth, istraživač sa Sveučilišta u Iowi koji je počeo raditi na Voyageru kao student poslijediplomskog studija 1974. godine. Sonde Voyager trenutno proučavaju međuzvjezdani prostor, nakon što su napustile heliosferu, golemi zaštitni balon koji generira Sunčevo magnetsko polje, 2012., odnosno 2018. godine.

John Glenn Prvi Amerikanac u orbiti None 'Sretan put, John Glenn. Ad astra'

Sve je krenulo šezdesetih godina prošlog stoljeća, dok je NASA tek dobivala prve snimke Marsa izbliza. Gary Flandro, tada mladi doktorand na Caltechu koji je radio u NASA-inu Laboratoriju za mlazni pogon (JPL), računao je putanje do vanjskih planeta. Krajem sedamdesetih Jupiter, Saturn, Uran i Neptun zauzeli bi položaje koji su omogućavali da ih ista letjelica posjeti redom. Takva se prilika pruža otprilike svakih 175 godina. Proleti li sonda pod pravim kutom pored planeta, njegova joj gravitacija mijenja smjer i brzinu u odnosu na Sunce. Tako se može uputiti prema sljedećem planetu uz znatno manju potrošnju goriva, piše Caltech. Prvotni NASA-in plan, poznat kao Grand Tour, predviđao je četiri sonde i uključivao je i Pluton, koji se tada smatrao planetom. Troškovi su bili previsoki pa je NASA 1972. odobrila skromniju misiju s dvije letjelice. Na temelju iskustva s prethodnim sondama tim je projektirao i izgradio blizance za petogodišnju misiju. Edward Stone, fizičar s Caltecha, od 1972. bio je glavni znanstvenik projekta. Sondama su ugradili po deset znanstvenih instrumenata, među njima kamere, spektrometre i detektore čestica. U proljeće 1977. letjelice su već prolazile ispitivanja u komori koja je simulirala vakuum i temperaturne uvjete u svemiru. Ime Voyager (Putnik) dobile su iste godine.

 | Author: REUTERS REUTERS

Za vezu sa Zemljom svaka je sonda dobila tanjurastu antenu promjera 3,7 metara. Za struju su se inženjeri oslonili na tri radioizotopna termoelektrična generatora, jer je Sunčeva svjetlost kod vanjskih planeta mnogo slabija nego u Zemljinoj orbiti. Generatori pretvaraju toplinu prirodnog raspada plutonija-238 u električnu energiju. Isti uređaji napajaju Voyager i danas. Kako se plutonij raspada i generatori stare, raspoloživa električna snaga pada za otprilike četiri vata godišnje, piše NASA.

Voyager 2 poletio je prvi, 20. kolovoza 1977. Voyager 1 krenuo je 5. rujna iz Cape Canaverala na Floridi. Imao je bržu putanju pa je i do Jupitera i do Saturna stigao prije blizanca. Dvojka je lansirana prva kako bi uhvatila putanju koja joj je omogućila da nakon Jupitera i Saturna nastavi prema Uranu i Neptunu. NASA ih je numerirala prema planiranom redoslijedu dolaska do planeta. Voyager 1 stigao je do Jupitera četiri mjeseca prije blizanca, a do Saturna oko devet mjeseci prije njega. Zato je dobio broj 1 iako je poletio drugi.  Najbliže Jupiteru prošao je 5. ožujka 1979. Na snimkama koje je poslao inženjerka Linda Morabito uočila je nešto što se nadvijalo nad rubom Jupiterova mjeseca Ije. Bio je to oblak iz vulkanske erupcije, prvi dokaz aktivnog vulkanizma na nekom drugom svijetu. Letjelica je otkrila i tanak prsten oko Jupitera. 

Kod Saturna, u studenome 1980., istraživače je posebno zanimao satelit Titan. Voyager 1 utvrdio je da atmosferom tog velikog mjeseca dominira dušik, dok je gusta izmaglica njegovu površinu skrivala od kamera. Bliski prolaz kraj Titana odredio je ostatak putovanja. Putanja uz Saturn skrenula je Voyager 1 prema sjeveru, izvan ravnine u kojoj se kreće većina planeta. Voyager 2 zadržao je put prema Uranu i Neptunu i do 1989. posjetio sva četiri divovska planeta. Za Voyager 1 Saturn je ostao posljednji planet koji je vidio izbliza. 

 | Author: Public Domain Poznati svemirski putnik Public Domain

Na poticaj astronoma Carla Sagana, 14. veljače 1990. Voyager 1 okrenuo je kamere prema unutrašnjosti Sunčeva sustava. S udaljenosti od oko šest milijardi kilometara snimio je Zemlju kao jedva vidljivu točkicu u traci raspršene Sunčeve svjetlosti. Fotografija je postala poznata kao The Pale Blue Dot  (Blijeda plava točka). Bila je dio obiteljskog portreta Sunčeva sustava, nakon kojega su kamere ugašene radi štednje struje. 

Na vanjskoj strani Voyagera 1 pričvršćena je Zlatna ploča. Istu nosi i Voyager 2. Riječ je o pozlaćenom bakrenom disku promjera oko 30 centimetara, s iglom za reprodukciju i ugraviranim uputama na poklopcu. Crteži pokazuju kako reproducirati zapis i rekonstruirati slike, a položaj Sunca označen je u odnosu na pulsare. Sadržaj je odabrao odbor pod Saganovim vodstvom. Na disk je stalo 115 slika, od ljudske anatomije do prizora iz svakodnevnog života, i pozdravi na 55 jezika. Među njima je i poruka iz tadašnje Jugoslavije. Uz šum valova, ljudski smijeh, grmljavinu i glasanje kitova, na ploči su Bach, Beethoven i Chuck Berry s pjesmom Johnny B. Goode. "Želimo vam sve najlepše sa naše planete", to je cijeli pozdrav koji NASA na Zlatnoj ploči vodi pod oznakom Serbian. 

NASA je pripremu poruke povjerila Carlu Saganu, a pozdrave je organizirala Linda Salzman Sagan, umjetnica i spisateljica. Tim je isprva računao na snimke izaslanika u Ujedinjenim narodima, ali je, kako je Sagan zapisao, taj izbor slabo predstavljao jezike svijeta. Zato su se obratili jezičnim odsjecima Sveučilišta Cornell, gdje je Sagan predavao. Među pozdravima su i oni na drevnim jezicima poput akadskog i hetitskog. Poruke su uglavnom kratke. Na arapskom se govornik nada da ćemo se jednoga dana sresti s prijateljima među zvijezdama. Na gudžaratskom ih moli da se jave, piše NASA.

PUT BEZ POVRATKA Politika i društvo Lajka je vjerovala ljudima koji su je hranili. Oni su znali da je šalju u smrt

Engleski "Pozdrav od djece planeta Zemlje" izgovorio je šestogodišnji Nick Sagan, sin Carla i Linde, koji je poslije pisao scenarije za dvije serije Zvjezdanih staza, među njima i Star Trek: Voyager. Zasebnu zvučnu poruku ostavio je tadašnji glavni tajnik UN-a Kurt Waldheim, dok je američki predsjednik Jimmy Carter na ploči zastupljen pisanom porukom. Na ploči je i montaža glasova izaslanika UN-a, pomiješanih s pjevom grbavih kitova.

Voyager 1 veliki korak napravio je 25. kolovoza 2012. Prešao je heliopauzu, granicu heliosfere,tj. područja koje Sunčev vjetar oblikuje u međuzvjezdanom prostoru. Znanstvenici su prelazak potvrdili tek 2013. Pomogla im je erupcija na Suncu čiji je poremećaj do sonde stigao u travnju te godine i pobudio titranje okolne plazme. Iz frekvencije titranja mogli su izračunati gustoću plazme. A ona je bila je znatno veća od gustoće razrijeđenog Sunčeva vjetra na rubu heliosfere. Bio je to dokaz da se putnik sa Zemlje nalazi u prostoru između zvijezda.  Danas rade dva znanstvena instrumenta. Magnetometar mjeri jakost i smjer lokalnog magnetskog polja, a instrument za plazmene valove bilježi titranja iz kojih se može izračunati gustoća elektrona u okolini sonde. Podaci obično pristižu brzinom od 160 bitova u sekundi, odnosno 20 bajtova. Hvataju ih velike antene NASA-ine mreže Deep Space Network u Kaliforniji, Španjolskoj i Australiji.

TAJNE HLADNOG RATA 360° Rusi su imali tajni top u svemiru. Ispalili su 20 granata pa uništili postaju

Kad je krajem 2023. Voyager počeo slati nečitljive podatke, tim je kvar povezao s memorijskim čipom računala koje priprema podatke za slanje. Oštećeni dio programa bio je prevelik za ijedno slobodno mjesto u memoriji pa su ga inženjeri razlomili i rasporedili po nekoliko lokacija. U proljeće 2024. sonda je opet počela slati čitljive podatke. Ove godine, 17. travnja, NASA je radi štednje energije isključila detektor niskoenergetskih nabijenih čestica. U rujnu su inženjeri tri uređaja koja pomažu održavati temperaturu sonde istodobno zamijenili štedljivijim uređajima već ugrađenima u letjelicu. Time su odgodili gašenje još jednog instrumenta, koje bi inače moglo uslijediti već u ljeto 2027. U listopadu je signal nestao na dva dana, pa se vratio prije nego što je tim poslao naredbu za otklanjanje kvara. 

Godine 2025. inženjeri su uspjeli vratiti u pogon i skup potisnika koji su se od 2004. smatrali neupotrebljivima. Ti mali potisnici korigiraju orijentaciju letjelice kako bi njezina glavna antena ostala usmjerena prema Zemlji. Inženjeri se nadaju da bi uz štednju energije barem jedan znanstveni instrument mogao ostati u pogonu i početkom 2030-ih. Letjelica će nastaviti putovati i bez struje. Prema NASA-inoj procjeni, do unutarnjeg ruba Oortova oblaka, udaljenog područja ledenih tijela koja Sunce još drži svojom gravitacijom, mogla bi stići za oko 300 godina, a za prolazak kroz njega moglo bi joj trebati oko 30.000 godina. Za otprilike 40.000 godina proći će na oko 1,7 svjetlosnih godina od zvijezde Gliese 445. Voyagera i zvijezdu tada će dijeliti gotovo 16 bilijuna kilometara, piše NASA. Na boku letjelice i dalje će biti disk s pozdravima sa Zemlje. 

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.