Na početku koronavirus je donio spas Andreju Plenkoviću.
U kampanji za unutarstranačke izbore u HDZ-u globalna pandemija promovirala je Plenkovića u lidera i spasitelja koji okuplja i vodi stranku kroz najveće iskušenje u ovom stoljeću. Sve kritike stranačke oporbe pale su u drugi plan ili su se tumačile kao zlonamjerno potkopavanje premijera u borbi protiv opakog virusa.
Zatim, korona virus je spasio rejting HDZ-a koji je uslijed desetina afera u Vladi počeo opasno tonuti, sklonio je sve teme u stranu te usmjerio pozornost građana na premijera i njegov Krizni stožer.
Upravo takav pozitivan trend popularnosti vladajuće stranke, kad je strah od bolesti, strah za goli život i egzistenciju okupio građane oko vlasti, nagnao je Plenkovića da oportunistički - neki bi rekli i cinično - raspusti Hrvatski sabor pola godine prije isteka mandata i raspiše ljetne parlamentarne izbore kako bi što efikasnije kapitalizirao borbu protiv korone.
No sad bi korona virus mogao pokopati Plenkovića.
Ne samo zato što se virus vratio na velika vrata u Hrvatsku, čim su otvorene granice i pokrenute aktivnosti, jer bi po toj logici zaraza pomogla Plenkoviću da se u kampanji opet promovira kao “lider” koji garantira “Sigurnu Hrvatsku”. Ne, korona bi mogla pokopati Plenkovića zbog onoga što je premijer izveo na teniskom turniru u Zadru.
Ponesen šansom da se ogrebe za komadić zvjezdane prašine na ekshibicijskom turniru u organizaciji Novaka Đokovića, Plenković se družio s tenisačima, koji su na kraju proglašeni pozitivnima na korona virus. I umjesto da rutinski ode u samoizolaciju, kako je to obaveza svakoga tko je bio u kontaktu sa zaraženim, Plenković je, uz pomoć svojih ljudi iz Kriznog stožera, pronalazio svaku ispriku zašto bi ipak mogao ostati u kampanji.
I onaj koji bi trebao građanima davati primjer odgovornog ponašanja sad prkosi samoizolaciji. Jer zna da bi to za njega bilo ravno izbornom debaklu. Može li netko zamisliti HDZ na izborima bez svojega predsjednika?
I tako, lider koji jamči sigurnu Hrvatsku upao je u zamku vlastitog častohleplja. A javnost, društvene mreže i mediji kritiziraju premijera koji krši pravila i odolijeva sankcijama. Za onoga tko se u kampanji hvali porukom kako u Hrvatskoj “nema nedodirljivih”, javno demonstrira kako još ima povlaštenih.
Svi idu u samoizolaciju, Plenković nastavlja s kampanjom.
I to je ono što bi moglo pokopati Plenkovića.
Jer nakon svih kritika da je Krizni stožer pretvorio u stranačku maskotu te da je preuranjeno raspustio parlament i bez ikakva rezona požurio s izborima, premijer sad i osobno prkosi pravilima u trenutku kad pandemija ponovno uzima maha.
Navodno su željeli preduhitriti drugi val korona virusa najesen, pa su upali u nastavak prvoga vala dva tjedna prije izbora koji bi, prema svemu sudeći, mogli biti neregularni i nelegitimni.
Stranke otkazuju skupove i prekidaju kampanju, neki kandidati su u samoizolaciji, birači su u strahu, dobar dio glasača izvan Hrvatske neće moći pristupiti biralištima, a hipotetska pitanja koja su se postavljala u trenutku raspisivanja izbora sad su dobila svoje ostvarenje u praksi.
Između ostalog i pitanje što ako Plenković bude morao završiti u samoizolaciji?
Pitanje koje je prije tjedan dana izgledalo nemoguće, pretenciozno, pa i provokativno, sad je postalo posve legitimno. Kaos koji se dogodio u Zadru simbolizira kolaps epidemiološkog sustava i sustava Civilne zaštite koji je Plenković želio pretvoriti u izborni adut.
Ono što ga je trebalo odvesti do pobjede, sad bi ga moglo stajati poraza. I još gore, Plenković je postao integralni dio tog kaosa, glavni lik tog nereda, akter događaja koji nije samo raširio zarazu, nego i poslao poruku stranim turistima da Hrvatska ipak nije tako sigurna zemlja kakvom se želi predstavljati. Da je zadržao distancu, mogao bi sad podijeliti nekoliko ukora te sačuvati titulu lidera i spasitelja.
Ovako, postao je onaj kojega se kritizira, proziva i tjera u samoizolaciju.
I opet, zamislimo izbore na kojima lider najveće stranke faktički ne može sudjelovati. Ovakva situacija je dosad nezabilježena u hrvatskoj političkoj povijesti, a mogla je tako lako biti izbjegnuta. Samo da Plenković nije postao žrtvom vlastitog oportunizma. Da se ovo dogodilo SDP-u, da je Davor Bernardić morao otići u samoizolaciju, to bi se protumačilo kao iznenadni blagoslov.
Nepopularni šef stranke ne bi više stajao na putu stranci koja raste u anketama. Međutim, HDZ bi bez Plenkovića u kampanji počinio protuprirodni blud. Naravno, desni dio biračkog tijela možda bi s olakšanjem dočekao činjenicu da im se iritantni Plenković više ne mota pred očima.
Zamislimo HDZ u kampanji 2007. godine bez Ive Sanadera. Ovo je vrlo slično. Plenković će učiniti sve da ostane u kampanji i to će mu vjerojatno i uspjeti.
Iako bi mu samoizolacija mogla donijeti spas - ne od korona virusa, nego od kritika i optužbi. A nakon toga i od poraza na izborima.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
zasto plenković sve može pa ni masku ne n osi