Svijet umire od gladi, urušava se, a svjetski vođe guraju ga prema rubu svjetskog rata. Samo što nijedan problem danas nije tako hitan kao što je militarizacija politike i nova utrka u naoružanju. Najvažnija stvar mora postati zaustavljanje i prekidanje te uništavajuće utrke. NATO-ove i ruske snage i oružje, koji su se donedavno raspoređivali na velikim udaljenostima jedni od drugih, sad stoje jedni nasuprot drugima tako da se gledaju direktno preko brisanog prostora. Sve skupa djeluje kao da se svijet priprema za rat.
Izjavio je to za Time 2017. Mihail Gorbačov, posljednji predsjednik SSSR-a, koji je preminuo u utorak u 92. godini. Podnio je ostavku na svoju dužnost 25. prosinca 1991., a Sovjetski Savez raspao se nakon 69 godina. Bio je najzaslužniji za prekid Hladnog rata i posljedično ujedinjenje Europe te dobitnik Nobelove nagrade za mir 1990. U svoje je vrijeme omogućio kritiziranje vlasti, a time je ohrabrio nacionaliste, koji su zahtijevali neovisnost u baltičkim republikama Latviji, Litvi i Estoniji.
Kad su prodemokratski prosvjedi zahvatili zemlje sovjetskog bloka komunističke istočne Europe 1989., suzdržao se od uporabe sile, za razliku od prethodnih čelnika Kremlja koji su poslali tenkove da slome ustanke u Mađarskoj 1956. i Čehoslovačkoj 1968. Ali prosvjedi su potaknuli težnje za autonomijom u 15 republika Sovjetskog Saveza, koji se raspao u sljedeće dvije godine na kaotičan način. Gorbačov je i nakon ostavke ostao važna osoba iz pozadine koja je dugo iznosila stavove o relevantnim temama iz Rusije i svijeta. Smatrali su ga glasnim kritičarom Borisa Jeljcina, prvog predsjednika Rusije, kao i aktualnog predsjednika Vladimira Putina. Iako je izvan Rusije bio vrlo popularan, u Rusiji su ga smatrali izdajnikom te mu predbacivali krivicu za raspad SSSR-a, kao i za pad životnog standarda zbog njegovih ekonomskih reformi. On se branio govoreći da “nije htio uništiti SSSR, nego ga reformirati’.
- Gorbačov je bio čovjek sustava i na vlast je došao kao čovjek sustava. Bilo je jasno da će reforme kojima je težio, kakve god bile, na kraju oslabiti režim, njegovu strukturu moći i prevlast u Istočnoj Europi. Iako je bio suočen sa sve većim ekonomskim problemima i pogoršanim odnosima s neruskim narodima, Sovjetski Savez bio je stabilan kad je Gorbačov stupio na dužnost. Nitko nije slutio političku nestabilnost, ni manjina koja je htjela provesti nužne reforme, ni konzervativci koji su dominirali u Politbirou i koji su te reforme htjeli spriječiti - napisao je Ian Kershaw u svojoj knjizi “Do nade i natrag”.
