Dvadeset godina nije bila ‘odvažna i svoja’. Može li sad?

Jadranka Kosor nikad nije spadala u najuži krug suradnika Ive Sanadera. Ali je uvijek obavljala najzahtjevnije, pa i najnezahvalnije poslove: bila je zadužena za branitelje i socijalu, za suradnju s Haškim sudom, za sindikate, za Zagreb i Sanaderova partnera Milana Bandića, za predsjedničke izbore i Sanaderova partnera Stjepana Mesića. I Kosor je bila osoba koju je Sanader postavio na čelo Vlade nakon svog notornog bijega iz Banskih dvora, predstavljajući je kao “marljivu zapisničarku” i tretirajući je kao “lutku na koncu”. Na kraju, vjerna i poslušna Kosor pretvorila se u Sanaderova političkog dželata, izbacujući ga iz stranke i bacajući ga ravno pod noge zahuktalom glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, preuzela je HDZ, odrekla se Sanaderovih ljudi, održala koaliciju na vlasti, šaljući time poruku javnosti i građanima kako je ona ipak “odvažna i svoja”. Baš kao što se kao “odvažna i svoja” danas predstavlja Jelena Pavičić Vukičević, vjerna suradnica pokojnog Milana Bandića, osoba koja je 20 godina svoje političke karijere provela uz gazdu Zagreba, koja je provodila sve njegove naloge, okretala glavu od njegovih malverzacija, izbjegavala njegove optužnice i dočekala da ga naslijedi na čelu stranke, a privremeno i Zagreba.

Bila je, poput Kosorice, Bandićeva “lutka na koncu”, suradnica s kojom je mogao računati, ali ipak ne i primiti je u svoj najuži krug kumova i ortaka, bila je sljedbenica i organizatorica, osoba koja je u doba prvog uhićenja upriličila javne izraze podrške uhićenom gazdi, koja je u doba drugog uhićenja čuvala gazdi leđa od Sandre Švaljek i koja je nakon gazdina naprasnog odlaska čvrsto zgrabila gradsko žezlo. Ona koja je bila samozatajna i lojalna do krajnjih granica sad se na plakatima za lokalne izbore reklamira kao “odvažna i svoja”. Jadranka Kosor svoju odvažnost i samostalnost naposljetku je i pokazala, makar u nužnoj obrani od Sanaderova pokušaja stranačkog puča 3. siječnja 2010. godine. Šutjela je o milijunima iz crnih fondova koje je nosila u torbi Mladena Barišića, a potom spremila u stranački sef, šutjela je i o okolnostima preuzimanja HDZ-a i Vlade, a pobunila se kad ju je Sanader javno ugrozio. Sad istu odvažnost i samostalnost treba pokazati i Jelena Pavičić Vukičević. 

Odvažna je već htjela biti, kad se postavila za šeficu Kriznog stožera i ukinula mjeru nošenja zaštitne maske na javnim mjestima, a nekoliko dana kasnije i ona je na testiranju bila pozitivna na korona virus. A koliko je doista “svoja”, pokazala je kolebanjem oko kandidature za gradonačelnicu. Nakon Bandićeve smrti objavila je kako je “svoju političku karijeru vezala uz karijeru Milana Bandića i ne razmišlja o tome da bude kandidatkinja za gradonačelnicu”, ali se dva tjedna kasnije predomislila. Odnosno, kako reče, “prelomila”. Ili su je slomili. I eto, kao što je Kosor izašla iz Sanaderove sjene, preuzela stranku i državu, tako i Jelena Pavičić Vukičević izlazi iz Bandićeve sjene, preuzima njegovu stranku, a sutra možda i njegov grad. Kosor je preuzela državu u najlošijoj situaciji financijske krize i blokiranih pregovora s EU, Pavičić Vukičević preuzima Zagreb u financijskom bankrotu i premreženoga korupcijom i klijentelizmom. Kosor, kao osoba iz sustava, znala je s čime se mora nositi i s kime obračunati.

Jelena Pavičić Vukičević također dolazi iz sustava, a možda je to razlog što je sustav nagovara da se za njega pobrine. Ne samo za tisuće zaposlenih u javnoj upravi i gradskim tvrtkama nego i za sve one kumove, ortake, partnere i suradnike kojima se Bandić okružio i kojima je Bandić poslužio. Kosor se dijelom obračunala sa Sanaderovom hobotnicom. Hoće li se Pavičić Vukičević obračunati i s Bandićevom hobotnicom? “Bandić je, ne samo meni nego mnogim ljudima, otvorio vrata, morala sam biti lojalna”, izjavila je nedavno Jelena Pavičić Vukičević, sugerirajući kako sad to više ne mora biti. Sad će se ona naći u poziciji da drugi moraju biti lojalni njoj. Prvo je pitanje hoće li se to doista i dogoditi, prvenstveno u stranci, koja još nosi Bandićevo ime. Kao memento i kao kletvu. A drugo pitanje glasi: hoće li ona biti lojalna svima koji su od Bandića živjeli i Bandića koristili za ostvarivanje svojih poslovnih i drugih interesa? Njezina kandidatura za gradonačelnicu išla je u smjeru očuvanja Bandićeve hobotnice, njegove interesne i klijentelističke strukture. Otuda i kompromitirani Ivica Lovrić kao zamjenik gradonačelnice. 

Neke kockice u gradskoj upravi Pavičić Vukičević svakako će promiješati, okružiti se nekim sebi lojalnim ljudima, formirati svoju mrežu (hobotnicu?), no stranka ju nije istaknula na izborima kako bi rušila Bandićevu kulu od karata - jer to najavljuju svi ostali kandidati - nego upravo da bi je sačuvala od rušenja. A to ne očekuje ni Andrej Plenković, koji se zbog Bandića zaletio s kandidaturom Davora Filipovića, pa sad mora polagati skrivene nade u Bandićevu nasljednicu. Jadranka Kosor nije imala pretjeranih ambicija biti “odvažna i svoja” dok ju je Sanader postavljao na čelo stranke, a ni dok je preuzimala Vladu do grla uronjenu u korupciju. Odvažnost ju je spopala tek kad se našla na udaru Sanadera. Jelena Pavičić Vukičević najavljuje da će biti “odvažna i svoja” prije nego što se to od nje uopće tražilo. Od nje se i dalje očekuje da bude lojalna Bandićevu nasljeđu, kao što je bila lojalna i samom Bandiću, a ona se tim sloganom legitimirala kao odvažni borac protiv Bandićeve ostavštine, kao neovisna političarka koja će odsad raditi po svome. Dvadeset godina nije bila “odvažna i svoja”. Je li sad uopće sposobna to postati?