“Pao dio pročelja zgrade na glavnom zagrebačkom trgu”, čitamo prošlog tjedna. “Odlomio se komad fasade kod zagrebačkog HNK, oglasili se iz Grada” bila je vijest iz srpnja. “U centru Zagreba odlomio se komad fasade: Cigle popadale po cesti, vatrogasci su na terenu”, čitali smo u veljači 2022. “Na zgradi u Hebrangovoj ulici u Zagrebu pala je fasada.” Tim povodom razgovarali smo s, očito, najopasnijom Zagrepčankom - fasadom, kojoj smo postavili tri pitanja.
Kako nikome u Gradu nije palo na pamet da biste jednog dana mogli nekome pasti na glavu i odvesti ga, kako kaže Bertolt Brecht, “iz svijeta i života”?
Ne znam, doista ne znam. Ali očito je da najmanje računa vode o stvarima s kojima se građani svaki dan susreću, a ne bi se smjeli susretati i ne vole to. OK, prometne gužve mogu se preživjeti mada su užasne. Odvoz smeća također. Ali to da se dio mene nikad nije sjurio na nečiju glavu pa djelovao kao opasan ili smrtonosan projektil, to možete pripisati samo sreći.
Čemu drugom bismo pripisali?
Pa bilo bi dobro kad biste to mogli pripisati, recimo, odgovornoj gradskoj vlasti koja je nakon potresa mogla oformiti tim koji bi, iz dana u dan, pregledao fasade starih zgrada i sanirao jednu po jednu. Uskoro će biti peta godina od potresa. To je 1825 dana. Da su svakog dana pregledali po jednu fasadu, sve bi od Črnomerca do kraja Maksimirske i okolnih ulica bilo sigurno.
Što nam sad preostaje?
Da sad pošalju ekipe na teren, priznali bi grešku. “To se mora hitno početi raščišćavati jer je sigurnost građana u pitanju”, kazao je Tomašević u siječnju 2021. Ej, prije tri godine! Ako mogu prefarbati grafite, koji su ruglo, mogu i ovo, što je opasnost. A ako neće – pamet u u glavu, kacigu na glavu i više sreće na idućim izborima!
