Feljton - Le Carré: 'Isus je imao samo 12 učenika, a jedan je bio dvostruki špijun'

Želio sam da se moje knjige ne čitaju kao knjige prebjega, nego kao pisca koji je jednom bio obavještajac, a ne kao špijuna koji je postao pisac, govori u svojoj biografiji “Pigeon tunnel” David Cornwell, poznatiji pod svojim književničkim imenom John Le Carré, dodajući kako je najčešće bio promatran, svjesno i nesvjesno, po onom “jednom špijun, uvijek špijun”. Obavještajnu karijeru završio je sredinom 60-ih i o njoj ne govori mnogo, točnije tvrdi da nije bila osobito značajna, ne govori mnogo ni o tome kako je regrutiran u MI5 i MI6. Jednostavno, morao si biti zapažen (obično na sveučilištu) pa bi te lovac na talente pozvao na cherry i diskretno pitao bi li htio upoznati zanimljive ljude u Londonu. Je li Le Carré bio pisac koji je jednom bio obavještajac ili špijun koji je postao pisac, ustvari je potpuno nebitno, bitno je da su njegove godine provedene u službi, a izašao je iz nje sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća, ključne za njegov opus koji će se gotovo u potpunosti baviti tankim linijama između odanosti domovini, odanosti društvu, odanosti službi, odanosti vlastitoj etici i odanosti prijateljima i posljedicama izbora tih odanosti na nevine, kolateralne žrtve. Ipak, dvije su ključne osobe koje su odredile i njegovu književnu i spisateljsku karijeru - karijera njegova oca Ronnieja, vrhunskog prevaranta, i Kim Philby, KGB-ova krtica unutar MI6. Ocu je posvetio jedan od svojih najboljih romana, “Savršeni špijun”, gotovo biografski navodeći život u stalnom bijegu, na neprestanom toboganu bankrota i propasti te na rubu zatvora i neviđenog bogatstva i, donekle, ugleda. Slučajem Philby i cambridgeovskom petorkom bavi se ustvari u svim svojim romanima, nigdje izravno, ali repovi te afere protežu se u gotovo svim njegovim djelima.