U lipnju 2014. godine, tijekom jednog od književnih nastupa u dobroj staroj Europi, kad su ruski tenkovi u kolonama ulazili na šire područje Donjecka i Luganska, izjavila sam kako je u takvoj situaciji, nama Ukrajincima, teško govoriti o poeziji. Na te moje riječi tridesetogodišnja njemačka moderatorica, rusistica iz Berlina, počela mi je docirati i spočitavati mi da poezija mora biti iznad rata, da je velika ruska kultura uvijek iznad rata, Cvetajeva, Ahmatova ili Pasternak nikad se nisu spuštali do tako niskih, marketinških vrućih tema kao što je rat, oni su gledali u vječnost, bili su iznad toga. I zapravo, čemu uopće spominjati Rusiju. Tijekom osam godina pokušavali smo doprijeti do drugih: hej, kod nas je rat, dio je naše zemlje okupiran, svakodnevno nas ubijaju. A nas su poput budalaste djece korili i savjetovali nam da ne uzvraćamo paljbu i da će se sve to već smiriti - budite mudriji, budite iznad toga.
207
prikaza
Galina Kruk:Žao mi je što poezija ne ubija
Tjednik Express iz tjedna u tjedan objavljivat će eseje, kolumne, prozne ili pjesničke zapise suvremenih ukrajinskih pisaca i pjesnika u izboru Dariye Pavlešen.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
