Da mi nema tatine mirovine i da djeca ne rade, jedva bih spajao kraj s krajem, jedna je od legendarnih izjava Ivice Todorića. Kad se proljetos srušila kula od karata i Agrokor pokleknuo pod dugovima, rekao je kako se boji da će završiti kao podstanar. No te izjave su daleko od istine. Ivica Todorić je sad angažirao najskuplje odvjetnike u zemlji i inozemstvu, stručnjake za odnose s javnošču, ekomiste i pravnike.
Spreman je potrošiti milijune samo kako bi se prikazao žrtvom Vlade, a sprema se i za suđenje. Samo za domaće odvjetnike i stručnjake trebale bi stotine tisuća kuna, a navodno je angažirao i jednu od vodećih odvjetničkih tvrtki, Wolf Theiss iz Austrije. Ivica Todorić sad boravi u Londonu, putuje u Srbiju, angažira stručnjake za reviziju i knjigovodstvo kako bi dokazao da nije lažirao bilance...
Uglavnom, Ivica Todorić je prestao trošiti na luksuz, ali je vidljivo da itekako na svojim računima još ima milijuna. I za pristojan život sebe i djece te za obranu. Da jedan poduzetnik koji je vodio najveću tvrtku u Hrvatskoj nema novca, bilo bi i pomalo čudno. Vlasnik uvijek ima pravo isplaćivati si dobit tvrtki, a Agrokor je poslovao uspješno. Barem prema knjigovodstvu, koje se sad pokazalo više nego upitno pod lupom nezavisnih revizora Price Waterhouse Coopersa.
Revizori su otkrili da se iz godine u godinu skrivalo tri milijarde kuna troškova u knjigama, a informacija se pojavila i prije nego što je objavljeno službeno izvješće. To je jedan od ključnih elemenata koji, s jedne strane, objašnjava i lijepe iznose na Todorićevim računima, ali možda bude i glavno oružje tužitelja protiv Todorića. Jer nije isto ako su skrivani troškovi i ako se samo radi o neskladu imovine u knjigama.
"Nema tih revizora koji bi se mogli složiti u tome koliko točno vrijedi jedan brend ili goodwill koji predstavlja nematerijalnu imovinu. Međutim, skrivanje računa i isplata ozbiljno je kazneno djelo o kojemu se nema što raspravljati", kaže nam jedan porezni stručnjak koji je htio ostati anoniman jer ne želi da ga se povezuje s Agrokorom.
Agrokor je prije 2016. godine prikazivao golemu dobit, za 2015. godinu čak 1,25 milijardi kuna. I nije sve išlo u razvoj kompanije. Prema službenim podacima, od 2009. do 2015. godine isplaćeno je 806 milijuna kuna dobiti. A 95 posto nje išlo je Todorićevoj tvrtki u Nizozemskoj, koja je držala 95 posto dionica. Milijuni su se, dakle, slili tamo i k Todoriću osobno. A sad ispada da možda dobiti uopće nije ni bilo, što znači da niti novac nije trebao biti isplaćen.
Uz to, da nije bilo skrivanja troškova, onda bi i kreditori možda ranije odustali i vidjeli da Agrokor ne može vraćati svoje dugove. Uz napuhivanje imovine i skrivanje troškova, Agrokorova financijska slika se može usporediti s Dorianom Grayom. On je u javnosti izgledao mlado i lijepo, ali negdje, duboko skriveno u financijskom podrumu, postojala je prava slika, na kojoj se vidjela oronulost, bolest, starost. Todorić je proglasio nalaze o troškovima čistom laži i obmanom javnosti, ali oni su temelj za istrage protiv njega.
Treba podsjetiti na još jednu transakciju koja je osigurala milijune u džepu Ivice Todrića. Njegova nizozemska tvrtka, kojoj je on osobno vlasnik, imala je 28,5 posto dionica slovenskog Mercatora. Sredinom ožujka, kad se već naveliko pričalo da je Agrokor u problemima, Todorić je prodao 10 posto svojih osobnih dionica Agrokoru u Hrvatskoj. Cijena nije poznata, ali po burzovnim cijenama, tad je taj udio vrijedio oko 40 milijuna eura ili oko 300 milijuna kuna.
Samo to je dovoljno da Todorić osigura pokoljenja, da i nije bilo ranije dobiti Agrokora, koja je sad osporena. U zadnji tren, prije nego što je vrag došao po svoje, a Todorić prepustio tvrtku državi na upravljanje, novac je sjeo na njegov račun. Treba podsjetiti da je ruski Sberbank samo koji mjesec kasnije zaplijenio ostatak Todorićevih dionica u Mercatoru. Da nije na vrijeme prodao svoj udio svojoj tvrtki, sad bi ostao bez njega.
Poslovna opravdanost tog poteza za Agrokor u Hrvatskoj, koji nije imao novca i koji su uskoro blokirali dobavljači, nikad nije potpuno razjašnjena. Revizorska izvješća mogla bi biti presudna za daljnje istrage protiv Todorića iako ih je on odmah odbacio kao lažirana s ciljem da ga optuže, a možda i strpaju u pritvor. Lažiranje troškova, imovine, izvlačenje novca iz tvrtke, ako su potkrijepljeni nepobitnim dokazima, svakako su temelj za istragu i pritvor Todorića.
I to pritvor kako ne bi utjecao na svjedoke i bježao iz zemlje. No budući da on, izgleda, nije u zemlji, pitanje je kako će to sve završiti. Skandal u kojem je bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić javno ustvrdio da je mu je premijer Andrej Plenković naredio da nema uhićenja u Agrokoru prije lokalnih izbora u ovom slučaju samo tjera vodu na mlin Todoriću. On će se ionako probati braniti time da je žrtva politike, a redovno će prešutjeti da bez pomoći politike nikad ne bi uspio izgraditi svoje carstvo zvano Agrokor.
A on je zaista taj svoj koncern smatrao prvenstveno svojim vlasništvom, u kojemu može raditi što hoće. Niti jedna odluka nije mogla biti donesena bez njega, on je bio glavni kadrovik. No to već spada u stil. Puno važniji je financijski aspekt. Uz već spomenutu isplatu dobiti, ima još jasnih dokaza da je obitelj jednostavno koristila tvrtku kao svoju kasicu prasicu.
Agrokor, ne obitelj, kupio je luksuznu vilu u Medveji pored Opatije za 11 milijuna kuna. Odluku je, naravno, odobrio Ivica Todorić. Tvrtki ta nekretnina nikad nije trebala, a služila je isključivo da se obitelj odmara tijekom ljeta. Vilu je obožavao Ivica Todorić, bila je luksuzno uređena, a sad bi je trebali preuzeti stranci. Pristiglo je pet ponuda, a početna cijena po kojoj izvanredna uprava prodaje vilu je sedam milijuna eura.
Nekretnine i imovina tvrtke ne smiju se inače koristiti u privatne svrhe jer to znači direktno oštećivanje tvrtke. Jahta kojom su se isključivo koristili Todorićevi također je bila na tvrtku, kao i helikopter. Helikopter se još može opravdati potrebom putovanja, ali njim su i djeca odlazila na tulume. Porezna je znala kazniti poduzetnike zbog takvih zlouporaba, primjerice Željka Keruma, ali Todorići nikad nisu plaćali kazne.
Posebno je zanimljiva i obavijena velom tajne kupnja Kulmerovih dvora. Njih je kupio Agrokor i uredio iako se znalo da će služiti obitelji. U prosincu 2015. godine Todorić kupuje dvorac za 220,8 milijuna kuna od Agrokora. Za to je digao kredit kod Hypo banke od 178 milijuna kuna, a ostatak je odlučio isplatiti tijekom 15 godina. Svake godine je plaćao tri milijuna kuna Agrokoru za taj ostatak, a paralelno je morao otplatiti i kredit. Hipoteka je nestala za četiri godine, što znači da je Todorić banci vraćao 45 milijuna kuna godišnje!
S dijelom koji je morao isplaćivati Agrokoru, to je trošak od 48 miljiuna kuna, a da si nije niti ručak platio. Iako budi sumnju da je on osobno imao toliki prihod na raspolaganju za otplatu rata za Kulmerov dvorac, Agrokor je jednom priopćio da je cijela transakcija potpuno čista i da je Porezna provjeravala kupnju i nije našla ništa sporno.
