Glumi ljevičara, a zapravo im otima glasove i nosi desnici

Čudan je taj Sinčić, kaže nam jedan televizijski voditelj, pa nastavlja: On vam dođe u studio sa šalabahterima. Sve ima pripremljeno. Vozi po automatskom pilotu. Vrlo je koncentriran i točno zna kad je kamera na njemu – čim se fokus usmjeri na nekog drugog, on saginje glavu, odlazi u papire i priprema se za sljedeću temu. Zna se dogoditi da ga pitate jedno a on je pripremio nešto drugo, što se njemu čini važnije. On tad zanemaruje vaše pitanje i odgovara ono što njega zanima...

Ivan Vilibor Sinčić prvi je put proizveo veliki šušur na zadnjim predsjedničkim izborima. Iskrsnuo je neočekivano i šokirao javnost time što je govorio kao strojopuška. Pored njega su, u konfuziji, stajali Ivo Josipović, Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić koji su prvih par nastupa sa Sinčićem tiltali. Nakon početne zbunjenosti, svi su počeli koristiti istu frazu – "kao što je već rekao g. Sinčić", ili, "mi se slažemo sa g. Sinčićem da..."

Mladog jakobinca to nije ispunilo ništa većom količinom poštovanja – on je na sva ulizivanja dotadašnjih veličina reagirao jednako: filozofijom brutalnog osporavanja, odricanjem bilo kakve vrijednosti njihovim dotadašnjim opusima, granatiranjemkoje birači svakako nisu ocijenili prekomjernim nego, naprotiv, točno određenim, štoviše, zakašnjelim. Sinčić jebudući da nije imao što izgubitinastupao maksimalno promišljeno;: on je točno znao da cilja na ponižene i uvrijeđene u Hrvatskoj, i nije želio izgubiti niti jedan glas. Dobio je, uistinu, golem broj birača no na parlamentarnim je izborima njegovu agendu preuzeo moćniji i veći Most.

Živi zid i Most nisu i ne mogu biti isto, iz više razloga: Most je okupio niz lokalnih, politički dobro organiziranih, iskusnih lista; iza njih je stajala Crkva, a čini se i neki istaknutiji takozvani tajkuni – Živi zid je organizacijski kudikamo slabiji, to je velika skupina anarhista koji predstavljaju idealnu metu za prosvjedne glasove. No, njihova je logistika puno slabija a reputacija neće doprinijeti mobilizaciji masa u prilog Živog zida. Nezavisni saborski zastupnik Stipe Petrina komentirao je javnu sliku Ivana Vilibora Sinčića.

Sjećam se početaka iz 2010. godine kada je mladi Pernar došao kod mene u Primošten, kako je kazao da me prati i da nauči o svemu... A gdje su te riječi danas kada su došli tu gdje jesu? Donosim vam samo dio maila koji sam primio kroz ovih par mjeseci: Poštovani gospodine Petrina Imam za Vas jednu jako veliku zamolbu. Deložirana sam majka s troje djece koju je na deložaciji branio Živi zid. Ostavili su mi veliki trošak deložacije koji su obećali nadoknaditi. Sad mi se više ne javlja ni na mail ni SMS ni pozive ni poruke.

Molila bih Vas kao čovjeka kojeg smatram jedinog poštenog u saboru da mu pismo osobno predate i pročitate njegov sadržaj. Posebice kad poziva na red sve ostale a on iskorištava najjadnije ljude da se politički probije. " U mailu je čitava zavrzlama, prazna obećanja mladog Sinčića i njegove ekipe...No Sinčić i dalje ima nekoliko velikih prednosti. Prva je jasan, ubitačan govor. "Gospodine Oreškoviću" napisao je u utorak na Facebooku, " još uvijek možete napustiti zemlju kao gospodin. Dovoljno je reći: "Dečki hvala, imao sam vašu podršku, više nemam, radio sam najbolje što sam mogao, doviđenja".

Građani Vas nisu birali, oni koji su Vas postavili Vam više ne vjeruju, birači žele nove izbore... Nema potrebe da ispadnete očajnik koji se grebe za nekoliko dana vlasti. Odite sa stilom''. Druga prednost je stanoviti moralni kapital – u ovom sazivu Sabora, najvećoj travestiji koju je naš moderni politički život ikad vidio, Sinčić se – nije prodao. No, otkrivanje tko je zapravo Ivan Vilibor Sinčić nije tako lak posao. "Priroda voli da se pririva", napisao je stari mudrac Heraklit iz Efesa – kao da je mislio na Sinčića. Je li taj momak, naizgled ljevičarske, ili bar, anarhističke retorike, stvarno ljevičar poput Ciprasa?

Neko je vrijeme bio, kad je Cipras trijumfirao u Grčkoj, ali Cipras je protivnik radikalno desne Zlatne zore. Sinčić, međutim, očijuka s krajnjoj desnicom. Konačno, prosvjedni potencijal masovan je na obje krajnje točke našeg socijalnog i političkog života, desnoj i lijevoj. Na pitanje što bi učinio da kao predsjednik dođe na utakmicu i da se počne skandirati "Za dom spremni", Sinčić je u predizbornoj kampanji rekao da si 'uzima za pravo da ne odgovori na to pitanje'. Nakon izbora je na HRT-u ponovno upitan može li sada odgovoriti na pitanje na koje u kampanji nije odgovorio:

Što misli o navijačkom pokliču 'Za dom spremni'? Sinčić je opet rekao: 'Dozvolite da na to ne odgovorim ni ovaj put...' Time je dao jasan odgovor. On želi uzeti sve socijalne nezadovoljnike. U čiju korist? Živi zid je, organizirano ili spontano, bio klin u ORaH Mirele Holy i uzimao je glasove ljevici. To što u objašnjavanju traumatskih točaka ovoga društva koriste 'lijevu' antikapitalističku retoriku ne znači da pripadaju ljevici, naprotiv, znači da joj uzimaju glasove i time rade za desnicu.