Grčki radnici su nekoć izazivali zavist u ostatku Europe, barem kad je u pitanju javni sektor. Naime, radnici u Grčkoj imali su pravo na 13. i 14. plaću - jedna bi im se dodatna plaća uvijek isplatila za Božić, a još jednu podijelili bi im između Uskrsa i ljetnih praznika. Privatni poduzetnici nisu nikad bili obavezni plaćati takvo što, ali 13. i 14. plaća dio su tradicije.
No vremena se mijenjaju.
Zakon koji je u Grčkoj poznat tek po broju 5053/2023 zapravo je na snagu trebao stupiti već prvog ožujka. Ali zbog bojazni što će on značiti kod izbora za Europski parlament je vlada Kiriakosa Mitsotakisa odgodila stupanje na snagu tog zakona za početak srpnja, piše Deutsche Welle.
Zakon 5053 se teško može dopasti zaposlenima u Grčkoj: "Zakonom 5053/2023 definitivno odumire načelo petodnevnog radnog tjedna“, konstatira Aris Kazakos, umirovljeni profesor radnog prava iz Soluna. Jer tim zakonom se isključivo poslodavcu daje ovlast, naložiti svom zaposlenom raditi još jedan dan u tjednu, doduše uz obavezu i plaćanja dodatka u iznosu od 40% dnevnice. No zaposleni tu nema pravo odbiti raditi duže, što znači duže i ukupno radno vrijeme.
Statistički, Grci su među najmarljivijim radnicima jer na radnom mjestu moraju provesti 42,8 sati tjedno. Nijemci primjerice rade 40,4 sata na tjedan. Istovremeno, minimalnom nadnicom od 830 eura je Grčka tek na 15 mjestu članica Unije.
Grčki sindikati nemoćni su protiv poslodavaca koje štiti zakon, teoretski jest određeno 40 radnih sati tjedno, ali šef može naložiti radniku do najviše dva radna sata na dan prekovremeno u "ograničenom" razdoblju – i to neplaćeno! Poslodavac mora tek preuzeti obavezu kako će mu nadoknaditi te prekovremene radne sate slobodnim vremenom i godišnjim odmorom. Hoće li to ikad učiniti, to trebaju nadzirati posebni inspektori rada – kojih je u Grčkoj kronično premalo, a konzervativna vlada se niti ne trudi poboljšati njihov rad.
Nije ni čudo da sve više Grka odlazi u inozemstvo, piše Deutsche Welle. Najbolji primjer je sektor turizma: tamo se svi žale kako im nedostaje ljudi, a Grci ta radna mjesta zaobilaze u širokom krugu – jer to već nalikuje robovskom radu. Na primjer na otocima Mikonos i Santorini je za "sezonce" normalno raditi baš svaki dan u tjednu, a smješteni su i po desetero u jednu prostoriju.
Barem kad se tiče tih poznatih turističkih odredišta je i prihod razmjerno dobar, što se ne može reći kod manje poznatih i skupih odredišta. Tako se ugostitelji i u Halkidikiju žale kako moraju ovog ljeta hotele otvoriti kasnije nego što bi htjeli jer nemaju ljudi.
