Hobotnica Mikija Bandića traži novu glavu. I pronaći će je...

Godinama su, više od jednog desetljeća, drmali post-tuđmanovskom Hrvatskom. Godinama se Hrvatska tresla pod njihovim čvrstim utjecajem: političkim, ekonomskim, medijskim, institucijskim, pravosudnim...
Bili su neka vrsta novokomponiranog “rat packa”, banda utjecajnih, slavnih, nedodirljivih i nepogrešivih. Bili su bogati i slavni. Bili su osovina zla i generatori propasti. 

Odlazak Milana Bandića doveo je do službenog zatvaranja jednog poglavlja.
Bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na zatvorsku kaznu. Gazda Ivica Todorić nalazi se pod optužnicama i prijeti mu zatvor. Šef hrvatskog nogometa i prijatelj bivše predsjednice, Zdravko Mamić, pobjegao je od presude u Hercegovinu. A sad je umro Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, čija se vladavina poklopila sa Sanaderovim dolaskom na čelo HDZ-a, s eksplozivnim rastom Todorićeva carstva, s Mamićevim preuzimanjem Dinama i dominacijom hrvatskim nogometnim milijunima.
Oni su dominirali politikom i ekonomijom, podupirali jedan drugoga, štitili jedan drugoga, financirali jedan drugoga, gomilali pritom utjecaj, moć i osobno bogatstvo. Predstavljali su okosnicu koja se spuštala od Kulmerovih dvora, preko Banskih dvora, do gradskog poglavarstva, pa sve do maksimirskog stadiona.
Milan Bandić bio je ljepilo koje je povezivalo tu grupu. 

Sa Sanaderom je surađivao na projektima puno prije nego što je i službeno napustio SDP, Todoriću je preko GUP-a otvarao zakonski put prema legalizaciji Kulmerovih dvora, Mamiću je davao gradske milijune za Dinamo...
Todorić je Bandiću financirao kampanju, Sanader je Bandiću pod noge bacao političke pikzibnere kao protukandidate, Mamić je cijeli nogomet stavio pod kapu Sanaderove kampanje...
A sve njih postojano su štitile institucije: poreznici, policija, sudovi, viši i niži, institucije na lokalnoj i nacionalnoj razini, i onda kad je bježao Sanader, i kad je bježao Mamić, i kad je bježao Todorić, pa i kad je pušten Bandić.

Oni su obilježili desetljeće hrvatske politike i društva izraslo na ostacima tuđmanizma i završetka jedne političke ere stasale pod kapom Franje Tuđmana, dakle ere Miroslava Kutle, Ivića Pašalića, Zlatka Canjuge, koji su svoj utjecaj širili gotovo istom uspravnicom, samo onom koja se spuštala s Pantovčaka do Dinama. Pardon, Croatije.
Bandić je od Canjuge preuzeo Zagreb, a Mamić preuzeo Dinamo, Sanader je od Pašalića preuzeo HDZ, a Todorić je od Kutle preuzeo titulu najvećeg hrvatskog tajkuna.

Bandićevim odlaskom - kulminacijom permanentnog, dva desetljeća dugog odlaska - službeno je okončana vladavina ove garniture hrvatskih moćnika i vladara.
Onih kojima je predsjednica države pjevala na rođendanu ili s njima slavila svoj rođendan, onih kojima je Angela Merkel vodila predizbornu kampanju, onih kojima su država i metropola legalizirali kupnju dvorca da bi u njemu mogli ugošćavati europske bogataše. 

Vladara kojima je lažnim SMS-ovima pomagao isti falsifikator, nedavno osuđen na zatvorsku kaznu. I s kojima je isti sudac Županijskog suda slavio, lumpao i držao im leđa. Sa stotinama karijerista, izvršitelja, trabanata, oportunista iz čijeg je podaništva i pohlepe izvirala superiornost tih feudalnih moćnika. Bio bi pritom istinski grijeh preskočiti i Katoličku crkvu.
Ta osovina Todorić-Sanader-Bandić-Mamić sad je razbijena. Što ne znači da je s njima razbijena ista ona struktura koja ih je održavala na vlasti, koja ih je štitila i promovirala, slavila i hvalila. Ta struktura sad jedino mora pronaći nove uzdanice. Nove gazde. Sportskim rječnikom, sprema se smjena generacija.

Jedna je uslijedila nakon Tuđmanove smrti, druga će uslijediti nakon Bandićeve smrti.
Simptomi korupcije i klijentelizma, kriminala i primitivizma, tajkunizacije i državnog intervencionizma u ekonomiju nisu umrli s Bandićem, nisu pobjegli s Mamićem, nisu razbijeni s Todorićem, niti su osuđeni sa Sanaderom. 
Simptomi čekaju nove nositelje, nove širitelje, nove uzdanice pomoću kojih će nastaviti egzistirati u razorenoj i ogoljenoj državi. Netko naprosto mora preuzeti uzde korupcije, kriminala, klijentelizma, opće propasti.

Dinamo se, doduše, još nalazi u Mamićevim dugim prstićima iz Hercegovine, ali Agrokor je predan Rusima na prodaju, Zagreb je spreman na političku rasprodaju, a HDZ je u rukama osobe koju se čak i previše uspoređuje s liberalnim Sanaderom.
Ali imamo opet aferu Borg, afere s Josipom Rimac i novim ministrima i mini-tajkunima, imamo političku grabež, gaženje i politizaciju institucija, država opet vodi ekonomiju i postavlja odbačenu ministricu na čelo Podravke, opet se mulja s MOL-om oko Ine i s Mađarima oko svega ostalog, a Bandićeva zagrebačka hobotnica upravo traži novu glavu.
Zagreb traži novu uzdanicu, velikog vođu, novoga kuma svim kumovima, gazdu svim zaposlenicima. Kao što HDZ-ova močvara traži nove čuvare. 
Nema sumnje da će ih uskoro dobiti.