Ona je u cijeloj povijesti samostalne Republike Hrvatske bila možda i najprogresivnija ministrica, bez sumnje je u vladi Zorana Milanovića kao ministra za okoliš bila jedina koja je slijedila sve ono što posljednjih godinu ili dvije u EU postaje politički i gospodarski mainstream za rješavanje siromaštva ljudi, poticanje ekonomije, industrije, za spašavanje demokratskog društva. Mirela Holy u svom ministarskom mandatu primala je zbog toga i ozbiljne prijetnje smrću.
S druge strane naveliko se pisalo i o sukobu s Radimirom Čačićem koji je imao svoj doživljaj planiranja ekonomije u toj vladi. Na kraju je Mirela Holy izašla iz vlade nakon "nepromišljenog maila" zbog kojega se ne podnosi ostavka niti na Zapadu EU-a. Svakako ne u Hrvatskoj u kojoj su se ministri držali praktično dok im ne bi dokazali otiske prstiju na oružju. Holy je ubrzo izašla i iz SDP-a, te je njen odlazak bio jedan od prvih koji su nagovijestili kadrovski raspad stranke.
Za Europarlamentarne izbore vrh SDP-a ju je, međutim, pozvao da ipak dođe na njihovu listu, kao nestranački kandidat, računajući da su je glasači upamtili iz doba dok je kao ministrica odolijevala udarima i iz političkih i iz mafijaških krugova.
Na čemu bi Republika Hrvatska najviše trebala poraditi kako bi sustigla prosjek EU-a u pogledu gospodarskog razvoja, standarda, razine vladavine prava i demokracije?
Hrvatska mora odraditi strukturne reforme pravosuđa, javne uprave, teritorijalnog ustroja i obrazovanja kako bi se izjednačila s razvijenim državama EU u pogledu gospodarskog razvoja, standarda, razine vladavine prava i demokracije. Te reforme su temeljni instrumenti s kojima se može provesti ukupna transformacija društva i države u zajednicu u kojoj vrijede jednaka pravila. Hrvatski građani koji u velikom broju napuštaju zemlju čine to ne samo zbog ekonomskih razloga, već zbog toga što su se uvjerili da ne živimo u pravednom društvu jednakih šansi, a to djeluje iznimno društveno toksično. Savezništvo s europskim partnerima na reformama pravosuđa, javne uprave i teritorijalnog ustroja Hrvatske je nužno i održivo jer EU već godinama insistira na ovim reformama, no nažalost nedovoljno učinkovito. Institucije EU odličan su poligon za vršenje pritiska na Vladu u tom pogledu jer se Hrvatska, nažalost, najlakše mijenja pod pritiskom iz EU.
Na koji način bi Hrvatska u okviru EU-a mogla ili i trebala rješavati problem iseljavanja stanovništva koji sve više dovodi do depopulacije dijelova naše zemlje? Razvojnim fondovima ili nekako drugačije?
Iako je ova EU kampanja u Hrvatskoj bila u znaku sto puta prožvakanih kvaziideoloških tema, europski birači smatraju da su ključni problemi EU migracije i klimatske promjene. EU počiva na ideji slobode kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala pa je teško vjerovati da bi se u budućnosti mogle dogoditi promjene jer bi se na taj način potkopali sami temelji EU. Stoga smatram da će se u godinama koje dolaze, a sukladno globalizacijskim trendovima, jedan dio demografskih problema rješavati migracijama te uvozom radne snage. Što se tiče zadržavanja hrvatskih građana, sve dok ne provedemo prethodno spomenute reforme teško je očekivati pozitivne promjene. Pronatalitetne mjere koje se mogu financirati iz EU fondova su, nažalost, samo vatrogasne mjere. Jedna od mjera za pozitivnu promjenu je i obaveza transformacije proračuna u projektni, otvoreni proračun u kojem su sve transakcije vidljive u realnom vremenu na digitalnim platformama. Ovako jednostavna mjera u velikoj bi mjeri utjecala na smanjenje opasnosti od korupcije i daleko odgovornije trošenje novca tijela javnih vlasti.
EU je već godinama svjetski predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena na razini znanosti, politike i tehnoloških rješenja. Postavlja li se Hrvatska u odnosu na politike EU-a oko klimatskih promjena dovoljno aktivno? Što bi eventualno trebala mijenjati, posebno s obzirom na vrlo mračne prognoze s klimom upravo kod nas?
Europa se već godinama sprema na tranziciju s linearne na cirkularnu i bio ekonomiju. Iako u Hrvatskoj ima pozitivnih cirkularnih projekata, evo da spomenem jedinstveno imanje Zaluka Heritage Estate u Gornjem Stenjevcu, treba imati na umu da tranzicija s linearne prema cirkularnoj ekonomiji nije moguća bez integriranog gospodarenja otpadom jer je to temeljni preduvjet za tranziciju. Hrvatska u ovom području jako zaostaje za razvijenim europskim državama jer ne stvara resursnu osnovu baziranu na otpadu, odnosno sekundarnim sirovinama. No, iako cirkularna ekonomija počiva na eksploataciji sekundarnih sirovina, ona nije usavršeni koncept integriranog ili cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, već potpuno drugačiji pristup ukupnim gospodarskim procesima, i to ne samo u domeni održivog iskorištavanja resursa, već i u domeni drugačijeg socijalno odgovornijeg, društveno uravnoteženijeg i pravednijeg pristupa gospodarstvu. Ovaj ekonomski koncept budućnosti mijenja uvjerenje da je dodanu vrijednost i gospodarski rast i razvoj, a time i otvaranje novih radnih mjesta, moguće postići samo mehaničkim povećanjem novih proizvoda, a time i mahnitim iskorištavanjem već sada izuzetno osiromašenih prirodnih resursa. Umjesto kvantitete, cirkularna ekonomija donosi ideju kvalitete i dugotrajne vrijednosti proizvoda stvorenih kroz kreativne ideje jer su ideje te koje donose dodanu i dugotrajnu, održivu vrijednost. Jedan od vrlo potentnih projekata cirkularne, odnosno bio ekonomije je integrirani pristup liberalizaciji i legalizaciji konoplje.
Očekujete li daljnji rast, stagnaciju ili pad desnih i konzervativnih političkih stranaka na razini EU-a na ovim izborima i što bi po Hrvatsku i susjedne zemlje, mislim prvenstveno na države nastale na području bivše Jugoslavije, značio trijumf tih stranaka?
Moja je procjena da će u nadolazećem sazivu EU parlamenta biti povećan broj MEP-ova iz kvote desnih i konzervativnih političkih stranaka. No, ne vjerujem da će uspjeti ovladati Parlamentom jer nedavni događaji pokazuju da se ne radi o jedinstvenoj, već vrlo razjedinjenoj političkoj platformi. No, oni će djelovati destruktivno i na taj će način slabiti europske institucije i geopolitičku poziciju EU. To je, bez ikakve sumnje, u interesu i SAD-a i Rusije, pa ne treba čuditi što ove inicijative izdašno financiraju sponzori iz SAD-a i Rusije.
Jesu li sadašnje vlasti u Hrvatskoj sposobne kvalitetno iznijeti skoro predsjedanje Republike Hrvatske Europskom unijom? Posebno u ovako kritičnim trenucima i na EU i na svjetskoj razini.
U ovom se trenutku ne čini da je Hrvatska spremna za zasjedanje. Moja je procjena da se provodi kampanjski pristup koji je uobičajen u Hrvatskoj, no nije u EU gdje se na razini europskih institucija vrlo pomno i dugoročno planira. Sva je sreća što EU institucije predsjedanje neće u potpunosti prepustiti Hrvatskoj, već će nadzirati procese pripreme. U suprotnom mogli bismo očekivati vrlo neugodna iznenađenja.
