Štakori su preuzeli brod, sve ostalo je prazno naklapanje. Nije prvi put da ovdje koristim ovu misao, ali je svaki put prigodna, čini mi se. Tako je, naime, svojedobno Charles Bukowsky u jednoj pjesmi, ili nekom intervjuu, komentirao stanje u američkom društvu i politici, ali i u svijetu. Ne znam tko je tad bio za kormilom, nije, uostalom, ni važno. No vjerujem da su tadašnji štakori bili manjeg kalibra nego oni koji danas drmaju Amerikom, svijetom uopće.
Vrijeme političkih vođa s ljudskim licem u demokratskom svijetu je prošlo. Donald Trump je samo nastavak političkog sunovraćivanja koje je u Americi započelo s Ronaldom Reaganom te ocem i sinom Bushom. Predsjednici Clinton i Obama bili su tanak sloj pudera koji nije posve sakrio nakaznost te politike, koja je potom s Trumpom izbila na površinu.
Što se hrvatske samostalnosti i demokracije tiče, ovdje nije bilo političkih vođa kalibra ni približno sličnog kalibru dvaju Helmuta, Schmidta i Kohla, ili Francoisa Mitteranda, da spomenem samo tu trojicu europskih političara na koje sjećanje još nije posve izblijedjelo. Četiri godine, koliko je premijer bio Ivica Račan, koje se pamte kao godine kad se u Hrvatskoj disalo lakše i bolje, ipak su premalo za ikakav ozbiljniji zaključak.
Svih ostalih godina Hrvatskom su kormilarili glodavci. Hrvati, nažalost, još nisu upoznali dobre strane demokracije i kapitalizma, i sumnjam da će ih ikad upoznati. To vrijeme je prošlo, jednostavno smo zakasnili na taj vlak, zapala nas je kompozicija s vagonima za prijevoz tereta u kakvima su se vozili američki beskućnici tridesetih godina prošlog stoljeća, a kompozicija s udobnim, grijanim, putničkim vagonima s plišanim sjedalima, spavaćim kolima i restoranom nestala je u daljini, ako ova usporedba nije pretjerano patetična.
Recimo, zagrebački gradonačelnik. Bivši komunist, pa socijaldemokrat, danas mu većinu u zagrebačkoj skupštini osigravaju profašisti, a sutra će bez problema obući bilo koji kaput. Kad netko može biti svatko i sve, onda je taj nitko i ništa. Mnogo drukčija nije ni ekipa s Pantovčaka i Markova trga. O tome kakvi su to ljudi svjedoče one mizerije koje gotovo svakodnevno pretrčavaju iz stranke u stranku, iz kluba u klub zastupnika.
Što se zagrebačkog gradonačelnika tiče, još se pokušava odgonetnuti zašto je riskirao većinu u gradskoj skupštini ugostivši službeno u Zagrebu nekog tipa iz srbijanske zabiti. Nekog Palmu, tipa koji je šurovao s četnicima, pa su sad hrvatski profašisti u gradskoj supštini tobože pošizili. A hrvatska se javnost glupo pita zašto ga je pozvao? Kako zašto? Pa zato što su njih dvojica isti model, isti kalibar. Ne mislite valjda da bi on imao što pričati s londonskim, berlinskim ili pariškim gradonačelnikom!
Taj tip s nadimkom Palma njegov je rang, domet, druškan. Palma i Miki Fontana. Savršeno. Ovdje predlažem moguće rješenje tajne tog susreta na balkanskom vrhu. Zbio se iz nekih privatnih Bandićevih razloga i njegove osobne koristi, kao što je i dosad sve činio zbog toga. Ne bih ovdje posve isključio odlikovanje koje je nedavno primio od ruskog predsjednika Vladimira Putina. Kako se srpski nacionalisti i Putin neskriveno vole, sasvim je moguće da je Palma bio neka karika u lancu Bandićeva odlikovanja, pa je ovaj vratio uslugu druškanu pozvavši ga službeno u Zagreb.
Inače, zagrebački gradonačelnik je mikroskopska kopija sadašnjeg američkog predsjednika, jedan naprema sto milijuna, recimo, s obzirom na moć i utjecaj u globalnoj politici. S jednom ne baš nebitnom razlikom - Trump se obogatio prije nego što je postao predsjednik. Svijet je danas pun umanjenih kopija Trumpa i Putina, da spomenem dva nekad nepomirljiva pola koji su predstavljali Bijela kuća i Kremlj.
Oba pola su se u međuvremenu ideološki ispraznila, više to nije napetost između demokratskog i nedemokratskog režima, nego napetost između dvije gole, sirove sile. Razlika između Trumpa i Putina je samo u brojkama, tu teksta nema. I upravo zato zvuče otužno riječi koje je nedavno izgovorio francuski predsjednik Emmanuel Macron.
"Domoljublje je sasvim suprotno nacionalizmu. Nacionalizam je zapravo izdaja domoljublja", rekao je Macron. Potom je rekao kako se "nekadašnji demoni ponovno bude. Nove ideologije manipuliraju vjerama, povijest prijeti da će ponovno krenuti tragičnim tijekom".
Rekao je to na obilježavanju stote godišnjice završetka Prvoga svjetskog rata, pred mnogobrojnim svjetskim vođama koji su prisustvovali svečanosti. Kažem da njegove riječi zvuče otužno, ne zato što nisu istinite i razumne, nego zato što danas istina i razum ne vrijede mnogo, što nema mnogo ušiju za te riječi. Dok je Macron držao govor, u Varšavi je marširalo nekoliko stotina tisuća profašista na čelu s poljskim predsjednikom.
A u Macronovoj publici bila je predsjednica jedne balkanske državice koja otvoreno ljubuje s nacionalistima i neofašistima. Da ne spominjem Trumpa i Putina. Nacionalističko ludilo koje se trenutačno širi Europom može završiti samo novom velikom klaonicom. Tek onda će uslijediti triježnjenje. Čovjek je biće sposobno za nevjerojatna kreativna postignuća, kao i za nevjerojatne monstruoznosti, ali potpuno nesposobno da uči iz vlastitih pogrešaka i povijesti.
Jednom, u nekoj daljoj budućnosti, ako je pouzdana ona kineska da sve dolazi, bude neko vrijeme, odlazi i ponovno se vraća, kad sve ovo prođe, kad dođu nešto bolja vremena za sve, kad štakori budu protjerani s broda, ili barem u potpalublje, kad kormilo preuzmu neki bolji ljudi, tad će netko bez dlake na jeziku nazvati epohu u kojoj živimo - epohom šljama. I to se neće odnositi samo na one za kormilom, nego za sve nas koji smo ih birali, trpjeli i sve to pasivno promatrali. Oni su, zapravo, naš odraz u zrcalu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Ne želim Vas kritizirati, ali, Francuska je bila i bit će kolonijalna sila koja nacionalizam i domoljublje shvaća na svoj način, kako im odgovara u kojem trenutku, neovisno što drugi misle o tome. A kad Macron govori o povratku nekih ... prikaži još! mračnih sila ... da li možda misli na ono što su Francuzi predstavljali u Africi iz koje sad ljudi dolaze u Europu jer su Francuzi ostavili kaos? Samo za razmišljanje ...
Poštovani gospodine Popović, kad citirate francuskog predsjednika koji filozofira o nacionalizmu i domoljublju, da li istovremeno mislite na brojne francuske kolonije, koje danas to formalno nisu, ali ekonomski, politički jesu? Da li mislite na Rome koje su Francuzi ukrcali na ... prikaži još! avion za Rumunjsku? Zar mislite da Macron ne baštini bogatstvo koje su ”neki drugi Francuzi” odnijeli iz svojih kolonija?