Dokoni milijunaši pod maskama koji plaćaju ekstra da bi osjetili adrenalin koji im alkohol i droga ne pružaju, pucali u ljude. Tajanstveni otok. Pobjednik koji se vraća. Veliki preokret i zarazna melodija... Treća sezona Squid Gamea dramatična je, drukčija i odmah je skočila na listu najgledanijih serija Netflixa, samo dan-dva nakon premijere.
U trećoj sezoni Squid Gamea brutalna igra postaje još sofisticiranija, ali i daleko podmuklija – jer više ne cilja samo na fizičko preživljavanje, već na integritet, pamćenje i samu srž ljudske slobode. Ova sezona više ne šokira toliko krvlju i okrutnošću, koliko načinom na koji normalizira zlo – i podsjeća nas da spektakl i empatija mogu koegzistirati u istom kadru, sve dok su pažljivo doziran proizvod, pišu kritičari.
Glavni protagonist, i dalje je Seong Gi-hun (Lee Jung-jae), čiji je unutarnji konflikt dublji nego ikada – rastrgan između osobne osvete i šire odgovornosti. Njegov povratak u svijet igara nosi težinu prethodnih sezona, ali i novu dimenziju: sada više nije samo sudionik, već i onaj koji pokušava razumjeti – i možda preoblikovati – samu srž sustava.
Uz njega, vraća se i karizmatično hladni Front Man (Lee Byung-hun), čija uloga u sezoni postaje središnji moralni lakmus – njegova prisutnost simbolizira tranziciju od pukog upravljanja do osobne ideološke borbe. Ključni lik je i sumnjičavi inspektor Park Jun-ho (Wi Ha-joon), čije istraživanje razotkriva sve kompleksniju mrežu moći, utjecaja i globalnih igrača koji vuku konce daleko izvan vidljivog igrališta.
Treća sezona briljira u vizualnom izrazu – estetika klaustrofobične bajke ponovno stvara nelagodu koja se širi izvan ekrana. Boje su zasićene, linije savršeno simetrične, a glazba podmuklo umirujuća. Sve djeluje poznato, ali ništa nije sigurno. Redatelj Hwang Dong-hyuk koristi ovu sezonu kako bi ispitivao granice: dokle ide publika u svojoj voajerskoj potrebi za patnjom i što se sve može opravdati ako se ponudi spektakl?
Ono što ovu sezonu dodatno pojačava jest osjećaj kontinuiteta. Poveznice s prvom sezonom – od tragičnih sudbina likova poput Kang Sae-byeok (Jung Ho-yeon) i Ali Abdul (Anupam Tripathi) – ne funkcioniraju kao puki fan service, već kao bolni podsjetnici da se ništa ne zaboravlja i da rane sustava ne zacjeljuju. Druga sezona, koja je proširila svijet igara prema međunarodnim dimenzijama i eliti iz sjene, sada dobiva konkretnu narativnu nadogradnju: treća sezona ne samo da vraća određene figure iz sjene, već ih suočava s posljedicama vlastitih odluka.
Glumački ansambl ostaje snažan, ali se više ne oslanja isključivo na arhetipske likove. Novi natjecatelji – uključujući enigmatičnu IT-stručnjakinju, ratnog veterana i bivšu reality zvijezdu – nose slojeve ambivalencije. Nisu ni heroji ni zlikovci, već ljudi pod pritiskom sustava koji ih pretvara u monete.
Treća sezona Squid Gamea tako funkcionira kao alegorija globalnog kapitalizma, ali i kao kritika gledateljskog cinizma. U svijetu u kojem su siromaštvo, dugi radni sati i borba za osnovnu egzistenciju svakodnevica milijuna ljudi, serija postavlja pitanje: kada fikcija više nije upozorenje, već samo ogledalo – što nam ostaje osim da ga razbijemo?
