Špijunska afera zapljusnula je regiju. Na Visu su u ruke pravde došli Srpkinja A.M. i hrvatski pilot vojnog helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva J.I. iz Splita. Par se našao na udaru nakon što je pretraga njihovih mobilnih telefona otkrila komunikaciju koja je ukazivala na prenošenje povjerljivih informacija srpskim političarima. Riječ je o podacima koje je J. I. prikupljao tijekom službe na Kosovu kao pripadnik hrvatskog kontingenta (HRVCON) u sklopu mirovne misije KFOR-a pod vodstvom NATO-a. Nakon tih otkrića, oboje su ponovno uhićeni.
Prema neslužbenim informacijama, A. M. je od svoga partnera dobivala podatke o kretanju i planovima KFOR-ovih snaga na sjeveru Kosova, koje je potom prosljeđivala čelnicima Srpske liste, glavne političke stranke Srba na Kosovu koja usko surađuje s vlastima u Beogradu. Istražitelji navode da su poruke razmjenjivali putem aplikacije WhatsApp, a u komunikaciji se spominje i novinar jedne međunarodne agencije kojem su također stizali dijelovi informacija.
Fatalne ljubavnice i špijunke
Ana Valerevna Dulceva prva je izašla iz Aeroflotova zrakoplova, rasplakala se i zagrlila Putina. On joj je dao cvijeće. Kako je pisao Express, ona i suprug razotkriveni su u Sloveniji 5. prosinca 2022. S Moskvom su uvijek komunicirali ponedjeljkom, ali taj put slovenski specijalci su im upali u kuću u Črnučama, porazbijali prozore i uletjeli u kuću da bi ih ulovili na djelu, da ne bi uspjeli prikriti tragove.
- Želio bih vam zahvaliti na vašoj odanosti vašoj zakletvi, svojoj dužnosti i vašoj zemlji koja vas nije zaboravila - rekao je Putin:
- Vi ste kod kuće, bit ćete nominirani za najviše državne počasti. Maria Rosa Mayer Munos i njen suprug Ludwig Gisch živjeli su godinama mirno kao skladni bračni par u Črnuču, predgrađu Ljubljane na lijevoj obali Save. Družili se sa susjedima, vozili KIA-u i imali svoje biznise. No onda je otkriveno da se radi o elitnim ruskim špijunima tajne službe VSR, njeno je pravo ime Ana Valerevna Dulceva, njegovo Artem Viktorovič Dulcev i ona je bila glavna, višerangirana. Kad su ih specijalci uhitili u frižideru su imali stotine tisuća eura i u stanu kompjutor za kriptiranu komunikaciju s Moskvom. Ni najbolji američki stručnjaci nisu uspjeli probiti šifre. Paravan su im bili biznisi, njena galerija odnosno njegova informatička tvrtka.
Ana Dulceva u nekoliko navrata posjećivala je Zagreb, odlazila je na umjetničke sajmove, nije poznato što je zapravo bio predmet njezina interesa.
- Uvijek je bila dobro raspoložena i radosna. Jako se zabavljala družeći se s drugim umjetnicima - reći će Marko Milić, likovni fotograf iz Hrvatske, koji ju je kao Mariju Rosu upoznao na zagrebačkom sajmu umjetnosti. Takav sajam je, recimo, 2022. održan u zgradi zagrebačke akademije Likovnih umjetnosti, oko dva kilometra od Krajiške ulice, u kojoj živi predsjednik Zoran Milanović, odnosno četiri kilometra od doma premijera Andreja Plenkovića u Ulici Vinogradi muvali su se Putinovi špijuni.
Bliska Trumpu
Plesna dvorana u hotelu 'Las Vegas' bila je prepuna novinara, ali crvenokosa Ruskinja uspjela je uhvatiti pogled Donalda Trumpa koji je stajao za govornicom. 'Izvolite gospođo', obratio joj se očekujući pitanje. Bio je lipanj 2015. i Maria Butina htjela je od Trumpa saznati što planira s njezinom domovinom, budući da je tad bio u vrtlogu kampanje za američkog predsjednika. Vjerujem da ću imati s Putinom vrlo dobre odnose", rekao joj je. Tada 27 godišnju Butinu pitali su zašto je putovala čak do Nevade da bi tamo pratila skup konzervativaca.
"Htjela bih naučiti više o tome i prenijeti ova znanja u Rusiju. Mislim da bi to moglo biti korisno za moju zemlju", rekla je. Prema američkom državnom tužiteljstvu, njezina patriotska znatiželja u međuvremenu je prerasla u kriminalnu zavjeru, pisao je Guardian. Bila je u vezi s izvršnim direktorom Overstock.com-a, Patrickom M. Byrneom. Byrne je tvrdio da ga je FBI poticao da razvije odnos s Butinom, no umirovljeni FBI dužnosnici su to negirali. Nakon što je veza s Butinom izašla u javnost 2019., Byrne je prodao sve svoje dionice Overstocka i napustio tvrtku.
Tužitelji su također tvrdili da je Butina pet godina živjela u intimnoj vezi s američkim političkim aktivistom i prevarantom Paulom Ericksonom. Tijekom predsjedničke kampanje Donalda Trumpa 2016., Erickson je pokušao uspostaviti tajni kanal komunikacije između NRA-a (Američke udruge za oružje) i ruske vlade. Erickson je kasnije osuđen za prijevaru, iako ta presuda nije bila povezana s njegovim odnosom s Butinom, a u posljednjem tjednu svog mandata, Donald Trump ga je pomilovao.
Vatrena špijunka
Anna Vasilyevna Chapman uhapšena je u Sjedinjenim Državama 27. lipnja 2010. kao dio špijunske mreže poznate kao "Illegals Program", ruske špijunske mreže. U vrijeme uhićenja optužena je za špijunažu u korist ruskih vanjskih obavještajnih službi, Sluzhba vneshney razvedki (SVR). Ranije je stekla britansko državljanstvo putem braka, što joj je omogućilo boravak u SAD-u.
Chapman se izjasnila krivom za urotu da djeluje kao agent strane vlade. Zajedno s ostalim Rusima deportirana je u Rusiju 8. srpnja 2010. kao dio razmjene zatvorenika između Rusije i SAD-a. Nakon što je Chapman izrazila želju za povratkom u Veliku Britaniju, britanska vlada joj je oduzela državljanstvo i zabranila ulazak u zemlju.N akon povratka u Rusiju, Chapman je radila u raznim područjima, uključujući rad za vladu kao voditeljica savjeta za mlade, manekenka na ruskim modnim revijama i voditeljica televizijske emisije.
Bugarke radile za Ruse
Bugarske državljanke Cvetelina Genčeva i Tsvetanka Dončeva otkrivene su kao ruske špijunke, a sudjelovale su u operacijama nadzora, špijunirajući mete mreže. Obje su odbile komentirati optužbe – Gencheva je prekinula telefonski razgovor, dok je Dončeva zanijekala svoj identitet kada je BBC došao u kontakt s njom u Beču.
Nacistički bordel
Salon Kitty bio je luksuzni berlinski bordel koji je tijekom Drugog svjetskog rata koristila nacistička obavještajna služba Sicherheitsdienst (SD) u špijunske svrhe. Plan je bio putem alkohola i orgija otkriti stvarno javno mnijenje o nacističkom režimu. Salon je početkom 1930-ih osnovala Katharina "Kitty" Schmidt, no 1939. ga je preuzela nacistička tajna služba pod vodstvom SS-ovca Reinharda Heydricha, a operativno ga je vodio njegov podređeni Walter Schellenberg.
Plan je bio zavoditi visoke njemačke dužnosnike i strane posjetitelje, uključujući diplomate, uz alkohol i žene, kako bi otkrili tajne ili iskreno govorili o temama i osobama povezanim s nacističkim režimom. Među gostima su bili i sam Heydrich, SS-general Joseph Dietrich, nacistički ministar propagande Joseph Goebbels. Salon Kitty postao je još popularniji kada su odabrani gosti iz vojnog i diplomatskog korpusa dobili "tajnu šifru", a agenti su tijekom njihovih posjeta snimili tisuće razgovora. Jedan od posjetitelja bio je i Galeazzo Ciano, zet talijanskog diktatora Benita Mussolinija i ministar vanjskih poslova fašističke Italije, čija mišljenja o Führeru nisu bila osobito pozitivna. Drugi posjetitelj, SS-general Sepp Dietrich, želio je svih 20 specijalnih djevojaka za orgiju koja bi trajala cijelu noć, ali pritom nije otkrio nikakve tajne.
Također, zabilježeno je da je ministar propagande Joseph Goebbels bio klijent; navodno je uživao u "lezbijskim nastupima", što je izvan tog konteksta smatrano antisocijalnim ponašanjem. Reinhard Heydrich je također nekoliko puta dolazio u "inspekciju", ali tada su mikrofoni bili isključeni. Britanski agent Roger Wilson, pod lažnim identitetom rumunjskog tajnika za tisak "Ljubo Kolchev", tijekom posjete je primijetio mikrofonske žice. Postao je redoviti posjetitelj salona s istom djevojkom, a kasnije je prespojio tri kabela i omogućio britanskoj obavještajnoj službi da preslušava iste razgovore koje je snimao i Sicherheitsdienst (SD).
Hitlerova noćna mora
Kada su njemačke trupe umarširale u Pariz u ranojutarnjim satima 14. lipnja 1940. vladajući su političari pobjegli, a ostarjeli Philippe Petain, nekada heroj Verduna, u Vichyju je proglasio kolaboracionističku vladu. Nakon trauma Prvog svjetskog rata većini je Francuza bilo zlo od ideje ponovnog rata. Fourcade je utjelovljivala sve što su Petain i Hitler prezirali. Bila je žena koja je odbijala igrati po pravilima rasističkog, seksističkog i ubojitog režima.
Na čajanci kod sestre u elegantnom pariškom stanu svojim je izjavama o tome kako "se nešto mora napraviti i organizirati" (riječ je o 1936. godini) zapela za oko oficiru imena Georges Loustaunau-Lacau (kodno ime Navarre). I on je prezirao francusku pasivnost. Na ljeto 1941. Navarre je uhićen radi aktivnosti protiv Petainovog režima, i odabrao je Marie-Madeleine Fourcade da vodi pokret koji je on utemeljio. Ona je odabrala kodno ime "jež" jer je "to žestoka mala životinja s kojom se niti lav ne bi igrao".
Fourcade je znala kako u svoju korist iskoristiti činjenicu da je žena. Kada se susrela s Gabrielom Rivièreom, šefom pokreta u gradu Marseillesu on je uskliknuo "dragi bože, žena!". Nemalo se puta pokazala lukavijom i hrabrijom od svojih muških kolega. Isto vrijedi za njezine ženske kolegice i desne ruke.
Kada je policija došla po Monique Bontinck ona je rekla kako se prije uhićenja želi okupati. Otišla je u kupaonu, otvorila pipu, skinula cipele i tiho se išuljala iz stana u sigurnu kuću. Fourcade, strastvena ljubimica muškaraca, često se maskirala kako ne bi bila uhvaćena. Neprestano je mijenjala boju kose, a ponekada je stavljala i umjetno zubalo.
Priča vrijedna filmskog platna dogodila se 30-ih godina prošlog stoljeća kada su Japan i Kina ulazili u svirepi rat koji je na kraju odnio 20 milijuna života. Kako je pisao Express, Kawashima Yoshiko, pravog imena Aisin Gioro Xianyu, izdala je sve, obitelj, naciju, državu, ali i moral. Princeza i 14. kći jednog od prinčeva dinastije Qing, postala je japanska špijunka i seksualni rob, ali i gospodar uvrnutih, devijantnih japanskih generala. Nakon pada dinastije Qing 1912. godine, Yoshiko je sa svojim ocem i njegovom svitom pobjegla u Lushun u Mandžuriju. Otac nikad nije prestao ambiciozno maštati kako će vratiti dinastiju Qing, a u tome su mu bili spremni pomoći Japanci.
Tako je svoju osmogodišnju kći 1915. godine dao japanskom prijatelju Naniwai Kawashimu kojemu je ona postala neka vrsta posvojene kćeri. Život s njim nije bilo nimalo ugodan. Naniwai je bio grozan otac i nikada nije riješio njezin legalni status, tako da je Yoshiko stalno bila negdje između svog novog identiteta, ali nikad nije zaboravila otkud potječe i tko je zaista. Neki njezini biografi tvrde da ju je Naniwai više puta silovao, a dok je živjela s njim, počela je nositi mušku odjeću.
Sado-mazo veza s generalom
Kad je napustila Japan i otišla u Šangaj, njezin je život otišao u tri smjera i po sva tri je bila poznata. Prvi je bio ples. Yoshiko je bila odlična plesačica, poznata po šangajskim klubovima. Njezin je ples istovremeno skandalizirao, ali i očaravao kinesko društvo. Drugo, Yoshiko se stalno upetljavala u nekonvencionalne veze. Bila je u vezi s generalom Tanakom Ryukichijem, a njihov je odnos bio, čini se, sado-mazohistički, odnosno u vezi je postojao gazda i sluga, s tim što je ona bila gazda. Treće po čemu je poznata je da bila upetljana u 'šangajski incident', kada su Japanci napali grad početkom 1932.
Nakon pripajanja Mandžurije Japanci su htjeli pojačati svoj utjecaj u Šangaju, a Yoshiko je odigrala veliku ulogu. Opravdanje za napad je, navodno bila zaštita japanskih građana od napada u gradu, ali ispada kako je Yoshiko zapravo jedna od onih koji su platili kineskim tvorničkim radnicima da napadnu japanske svećenike, uzrokujući tako puno veće probleme. Nakon završetka rata, 11. studenog 1945., jedna novinska agencija izvijestila je da je „dugo tražena ljepotica u muškoj odjeći uhićena u Pekingu od strane prosvjedničkih časnika“. Zadržana je u zatvoru Hebei Model i pogubljena.
Unatoč manjku dokaza da je bila špijunka eksplicitno bilo koje države, Mata Hari je osuđena na smrtnu kaznu zbog prikupljanja obavještajnih podataka i prosljeđivanja informacija njemačkom neprijatelju. U cik zore 15. listopada ta egzotična umjetnica i kurtizana streljana je. Odbila je vezanje ruku kao i povez preko očiju, a poljubac koji je neposredno prije paljbe uputila tužiteljima, kao i njezinu uzdignutu glavu, potvrdilo je više svjedoka.
