Napad 2,5 milijarde dolara vrijednim bombarderima B-2 na nuklearno postrojenje Fordow bio je u prvome planu, ali najsloženiji američki napad kojeg je naredio Donald Trump zapravo je bio onaj na nuklearni poligon u Isfahanu. E, tu nije bilo pomoći "nevidljivih bombardera" - Sjedinjene Države morale su se osloniti na pomorske snage i, kako se ispostavillo lansiranje se izvršilo s preuređene nuklearne podmornice klase Ohio, vjerojatno USS Georgia. Krstareća raketa Tomahawk ima domet do 2,5 tisuće kilometara, sposobna je nositi nuklearnu bojevu glavu i jedna je od najučinkovitijih raketa u arsenalu Sjedinjenih Američkih Država.
Podmornica klase Ohio američke mornarice sposobna je nositi do 154 Tomahawk rakete, a njezina sposobnost da ostane skrivena mjesecima, tiho se krećući u dubinama oceana, čini je jednom od najtežih sredstava za otkrivanje i pogađanje u slučaju sukoba. Podmornice klase Ohio tipično imaju posadu od 15 časnika i 150 vojnika. Mogu nositi do 150 Tomahawk raketa i imaju 4 torpedne cijevi. Georgija je dugačka 171 metar, široka 13 metara, a maksimalna brzina joj je 25 čvorova. Podmornica je pogonjena nuklearnim reaktorom S9G. Ovaj reaktor pruža podmornici gotovo neograničenu izdržljivost i omogućava joj da dugo ostane pod vodom i plovim diljem planete.
Dizajnirane tijekom Hladnog rata i u početku korištene kao sredstvo odvraćanja od mogućeg nuklearnog napada na Sjedinjene Države, ova je funkcija kasnije postala sporedna, te su 2003. četiri podmornice pretvorene u SSGN (Ship Submersible Guided Missile Nuclear) jedinice, koje više nisu naoružane interkontinentalnim projektilima poput Tridenta, već su spremne za lansiranje Tomahawka. Ove podmornice, koje zajedno koštaju oko 20 milijardi dolara, sposobne su isporučiti 1680 nuklearnih bombi na svoje ciljeve, budući da svaki projektil nosi pet neovisno ciljanih nuklearnih bojevih glava. Trenutno je klasa Ohio druga najveća klasa jurišnih podmornica na svijetu, ispred sovjetske SSBN Typhoon.
Nuklearni poligon Isfahan
Grad Isfahan, jugozapadno od glavnog grada Teherana, dom je brojnih velikih vojnih objekata, uključujući nuklearne elektrane, veliku zračnu bazu i tvornice povezane s proizvodnjom dronova. Na tom se mjestu nalazi postrojenje u kojem se prirodni uranij pretvara za punjenje centrifuga Natanz i Fordow. Postrojenje, čija je izgradnja započela 1999. godine, upravlja s tri mala istraživačka reaktora koje je isporučila Kina, kao i proizvodnjom goriva i drugim aktivnostima za iransku civilnu nuklearnu energiju. Nuklearni objekti u Isfahanu i okolici uključuju Centar za nuklearnu tehnologiju Isfahan (INTC), Postrojenje za pretvorbu uranija Isfahan (UCF), Postrojenje za izradu goriva Isfahan (FMP), Postrojenje za oblaganje gorivnih elemenata Isfahan, Centar za istraživanje i proizvodnju nuklearnog goriva Isfahan (NFRPC) i Skladište nuklearnog otpada Isfahan.
Upravo je na tom području Iran u srpnju 2022. razvio planove za izgradnju novog nuklearnog istraživačkog reaktora. Prema nekoliko obavještajnih izvora, Isfahan je glavno mjesto teheranskog tajnog programa razvoja nuklearnog oružja. U rujnu 2008. stručnjaci IAEA-e izjavili su da im je dan ograničen pristup lokaciji te da je u tom području proizvedeno dovoljno uranija za šest nuklearnih oružja. U lipnju 2022. agencija je izvijestila da je 90 posto iranskog obogaćenog urana prebačeno u postrojenja u Isfahanu, u kojima se nalazi oprema koja se koristi za pretvaranje plinovitog urana u metalni uran.
