Na brodu hrvatskoga kapetana početkom rujna 2019. u Las Palmasu je kaos. Dvostruka posada. Nigerijci su još tamo, kao i Miškićevi mornari za put u Gvajanu. To je 28 ljudi stisnutih po troje-četvero u sobama od par kvadratnih metara. Ukupno 14 novih članova posade ima Bourbon Rhode - deset Ukrajinaca, Rus, Filipinac, Južnoafrikanac i šibenski kapetan odrastao na Žirju. Od njih 14, preživjet će samo trojica.
Na fotografijama koje će neki od njih poslati obitelji vidi ih se kako nazdravljaju pivom na nekoj od terasa u Las Palmasu. Posljednji sretni trenuci. Među njima i dvometraš Jevgenij Nikolov, snažni Ukrajinac. On će preživjeti.
- U srpnju 2019. otišao sam u Španjolsku kako bih se ukrcao na brod Bourbon Rhode u Las Palmasu. Mislio sam, putovanje bi trebalo biti dobro: poznata francuska tvrtka, dobri brodovi... No čim sam nagazio na brod, bio sam, blago rečeno, šokiran onim što sam vidio: posvuda je bilo hrđe, rupa, pustoši, prljavštine. Prije putovanja pristali smo na popravak i dobili dva tjedna da dovedemo brod u red. Međutim, za popravak nije bilo materijala i rezervnih dijelova. Sve je trebalo naručiti i pričekati. Što reći, nisam imao ni radno odijelo - dva tjedna sam radio u majici, kratkim hlačama i tenisicama! Imao sam samo kacigu. Ali pokušavali smo i radili. Posada je bila vrlo dobra - ispričat će kasnije Nikolov, najviši član posade Bourbon Rhodea za ukrajinski magazin "Morskoj".
Dvometraš je iz Odese, luke na Crnome moru, kao i još jedan mornar Dmitro Marčenko. I on će preživjeti. Voli glazbu, fan je benda Imagine Dragons i mjesecima ranije kupio je karte za njihov koncert u Kijevu za sebe i djevojku Lenu. Ali samo par dana prije koncerta Dmitru stiže prijedlog ugovora kompanije Bourbon - četiri mjeseca na tegljaču Bourbon Rhode. Čovjek iz Odese donosi najlošiju odluku u životu - prihvaća. Otkazuje karte, pakira stvari i kreće za Las Palmas.
S kapetanom Dinom Miškićem komuniciraju na ruskom. Govori ga tečno jer Miškić je rođen u Ukrajini, majku je ljubav dovela u Hrvatsku, na Žirje i tamo je Dino odrastao. Na otoku žirova. Jedan član posade je Rus i imaju zabranu razgovora o politici jer to je vrlo osjetljivo pitanje za deset Ukrajinaca i jednog čovjeka iz Kalinjingrada. Putin je do tad već bio anektirao Krim.
- S kapetanom Miškićem radio je samo mjesec dana jer je Dino stigao na brod u rujnu. Moj muž je tamo bio od kolovoza. Dino je s posadom razgovarao na ruskom, a odnos među njima bio je vrlo dobar. Nije bilo nikakvih sukoba između posade i kapetana. Iako ga nisu poznavali otprije, cijela posada ga je poštovala i on je poštovao njih - reći će kasnije supruga Elena Marčenko za 24sata.
Rus Igor Morozov (58) najstariji je čovjek na brodu, porijeklom iz Kalinjingrada. Došao je na 30-dnevni ugovor “letećeg zavarivača”. Ali on će spletom okolnosti ostati na brodu.
Motor se pregrijava, ali kompanija ih požuruje da isplove
Popravci sporo napreduju. Bourbon je u Las Palmas poslao Rusa, odgovornog za nadzor rada. Njegov sunarodnjak Igor Morozov, zavarivač, daje mu popis svega što mu je potrebno za početak popravka: zavarivač, mlin, elektrode, boce s kisikom i acetilenom... Usprkos obećanjima, materijal stiže na mahove. Morozov se snalazi kako može, posuđuje alate i materijale od Poljaka zaposlenih na brodogradilištu.
Nakon nekoliko tjedana popravka, brod ide na prvo testiranje u more. No mehaničari se žale - jedan od dva motora se grije. Ne zamjenjuju ga, jer bi to značilo još par tjedana na kopnu, a kompaniji se očito žuri da ih pošalji za Gvajanu. Na kraju improviziraju s rješenjem ventilacije i to će se ubrzo pokazati kobnim. Taj motor će ih izdati nasred Atlantika.
U zadnji čas prije isplovljavanja Ukrajinac Ruslan Galicki, drugi zapovjednik, odbija potpisati ugovor. Samo tri dana proveo je na
brodu i to mu je bilo dovoljno.
- Da ovaj brod preplovi Atlantik?! Nema šanse - govori posadi prije odlaska.
Uvjerava ih da odustanu. No ne slušaju ga.
- Neka vam Bog omogući da stignete do Gvajane...
Galicki se iskrcao.
- Radio sam za francusku tvrtku Bourbon Offshore na sedam ugovora od 2009. godine, ali ono što sam vidio 30. kolovoza, kada sam stigao primiti brod, učinilo me opreznim. Po poziciji sam voditelj palubne službe, zadužen za stanje palube. Počeo sam shvaćati situaciju. Užasno stanje otvorenih paluba, ogromna količina hrđe, zakisli ventili balastnog sustava i protupožarni cjevovod, što je jako bitno kod gašenja broda. Vitla su bila trula. Trule cijevi kabelskih sustava, suhe gumice poklopaca grotla - priča Galicki kasnije za list "Sailor of Ukraine" (Ukrajinski mornar):
- Fotografirao sam ranjiva područja: palubu, stepenice, stranice nagrizla je hrđa, što slabi krutost metala, rupe na stranicama.To je mogao biti faktor potonuća broda. Njegova mi je propast bila očita. Plovilo je izgrađeno 2006. Prije je funkcioniralo u Nigeriji. A nigerijska posada nije baš marila za njegovo stanje. Kad sam se prijavio za let, rečeno mi je da je tegljač upravo na popravku. No, da bi se vratio u normalno stanje, bila su potrebna najmanje dva mjeseca popravka. K tome, tegljač je išao prema zoni uragana. U trenutku kada je ciklona udarila u tegljač, vjetar je bio 150-200 km na sat. Jednom nas je na moru uhvatila oluja kada je vjetar bio 100 km na sat i jedva smo održavali kontrolu. A ovo je dvostruko više. Brod je dugačak samo 49 metara...
"Ako isplovimo u ovakvom stanju, svi ćemo se utopiti"
Igor Morozov na brod je stigao 26. kolovoza.
- Ljudi su već bili tamo Užasnuli su se što je brod u tako lošem stanju i fotografirali su to. Posao je bio u punom jeku. Dodatno su stigli i poljski serviseri. Tada je uletio viši ukrajinski pomoćnik. Pregledao je brod i ostao šokiran. "Ako isplovimo u ovakvom brodu, svi ćemo se utopiti. Pa nećemo valjda plivati do Gvajane?!", rekao je Galicki. On je odbio ploviti i dok je čekao zamjenu, obilazio nas je i uvjeravao nas da ne idemo ni mi. Mislili smo da je on jedan od onih ljudi koji ne vole prljavi posao. Uzalud ga nismo slušali - prisjeća se Morozov i nastavlja:
- Testiranja na moru praktički nije bilo. Pregled je trajao sve skupa dva sata. Kasnili smo deset dana.
Igor Morozov preživjet će havariju Bourbon Rhodea.
O specifičnostima Bourbon Rhodea govorio je kasnije za Morski.hr upravitelj stroja iz Rijeke, koji je baš na Bourbon Rhodeu navigavao deset godina ranije.
- Kad sam ja upravljao pogonskim strojem, brod je imao tek tri godine i bio je dobar. No previše komplicirana propulzija s dva azimuta i površna dokovanja mogući su uzrok ove tragedije. Seabulk i Tide water imaju europske gradnje ovog tipa brodova i oni plove i više od 30 godina. Kina i Singapur ne grade takve brodove. A ovaj brod su gradili u Singapuru - ispričao je pomorac:
- Evo vam sestrinski brod Rhode Rhesos, koji je također 2006. godište i još plovi. Najvažnija razlika je da brod s azimut propulzijom nema timuna (kormila). Azimut rotira 360 stupnjeva i upravlja brodom kao barka s izvanbrodskim motorom. A bez timuna u olujnom nevremenu si mrtav.
Točno to će se, na žalost, i dogoditi.
Tvrtka Bureau Veritas ipak daje žig potvrde 13. rujna 2019. Brod se smatra tehnički sposobnim za isplovljavanje, no usprkos tome putem do Gvajane trebaju obaviti dodatne radova na održavanju. Bourbon stoga nudi Igoru Morozovu novi ugovor, još toliko novca da završi posao na moru. Rus prihvaća.
U utorak 17. rujna, točno u 22 sata i 36 minuta, Bourbon Rhode isplovit će iz Las Palmasa.
