Express vam donosi 10 nastavaka feljtona iz knjige 'Mračni dosjei iz sefa Udbe: Od Torcide i BBB-a do vrha HDZ-a'. Dramatična knjiga novinara i urednika Igora Alborghettija razotkriva neke od desetljećima brižno čuvanih tajni jugoslavenske Službe državne sigurnosti. U knjizi je objavljen i nikad prije viđeni popis 243 pripadnika tvrde splitske Torcide koji su bili definirani kao neprijatelji režima i huligani. Tome je dodan i nešto kraći popis Bad Blue Boysa. Pronašli smo među njima i jednog bivšeg Karamarkova ministra. Što je bliski savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana pričao agentima komunističke tajne policije o francuskim nuklearnim tajnama, kako su dokumentirane ljubavne avanture bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu i još gomila misterija...
Cmoljavi zagrebački dan, a bio je početak siječnja 1998., malo je razigrao tek dolazak novog američkog veleposlanika u Zagreb. Predsjednik Tuđman bio je u remisiji i samo se čekao neumitni kraj iako se stari, Bog mu dao pokoj, tada još jako dobro držao. HDZ se počeo tresti od frakcijskih ratova za mogućeg nasljednika... Država nam je, ukratko, loše stajala.
Karijerni ambasador William Dale Montgomery sletio je na Pleso sa svojom gospođom Lynn. Stigao je iz Bugarske, gdje je proveo četiri godine mandata. On u teškom crnom odijelu kao pogrebnik iz vesterna, a ona u kompletiću boje biljarske čoje, s naglašenim crnim detaljima i jako arhaičnoga kroja. Teško je bilo razočarenje anglofilskog dijela novinarskog kora u Zagrebu. Očekivali su estetiku razigranog Hamptona, čistu „Amerikanu“, a Montgomeryjeve je, barem izvana, oblikovala pripizdina tranzicijske istočne Europe, gdje su ga domaćini, kad su ga se riješili, odlikovali Ordenom Stare planine, prvog stupnja.
William Montgomery Foto: Boris Šćitar/PIXSELL
Tri godine nakon Oluje, tri godine nakon mirovnog sporazuma u Daytonu i sasvim zgotovljenog preuzimanja istočne Slavonije, Washingtonu je stara vlast u Hrvatskoj, s Tuđmanom, počela lagano ići na živce. Nekako se slutilo da Montgomeryja nisu poslali da sačuva status quo. Imao je sjajne referencije i veliko diplomatsko iskustvo. I one stisnute lisičje oči koje su nekako naglašavale da taj tip stalno misli „sto na sat“ kako napraviti ono što je naumio. A netko je usto pronio glas da su mu preci ponosni indijanski ratnici, da je ratovao po prašumama Vijetnama s nožem u zubima... Taman.
Nije trebalo mnogo proći da se Montgomery i supruga, a pogotovo ekipa iz tadašnje ambasade u Hebrangovoj, ucijepe u sve bitne sfere hrvatskog društva. Ali doslovno. Organizirali su kazališne predstave na travnjaku rezidencije na Tuškancu, radosne i zanimljive tulume, a pozivnica za garden party u povodu Dana neovisnosti tada je bilo pitanje društvenog prestiža.
Montgomeryjevi su, bez imalo diskrecije, gradili stanovito alternativno društvo. Pokazivali kako bi moglo biti kada jednom HDZ ode s vlasti. Njegovi intervjui u hrvatskim medijima bili su političko i svjetonazorsko rastakanje sustava na kojemu je počivala vlast HDZ-a. A kada je umro Gojko Šušak, u svibnju 1998., nestao je zadnji čovjek u vrhu Tuđmanove vlasti kojem su Amerikanci vjerovali. Mate Granić nije mogao zamijeniti Šuška.
Pogreb Gojka Šuška Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL
Montgomery je sustavno provodio plan. Baš kao i 21 godinu prije kada je bio mladi diplomat u ambasadi SAD-a u Beogradu. UDBA ga je tada precizno opisala u dosad nepoznatom dokumentu pod dosadnim nazivom:
„NOVIJA SAZNANJA O INFORMATIVNO-OBAVJEŠTAJNOJ AKTIVNOSTI WILLIAM MONTGOMERYA, II SEKRETARA AMBASADE SAD U BEOGRADU“
Napisan je u prosincu 1977. i klasificiran kao strogo povjerljivi materijal. Distribuiran je pod brojem 191 u 67 primjeraka. Jedna kopija završila je u Zagrebu. Raspadom SFRJ izvještaj o Montgomeryju naslijedile su iz velikog i razgranatog fundusa Službe državne sigurnosti SR Hrvatske tajne služe neovisne Republike Hrvatske. Prvo zloglasni SZUP i POA te konačno SOA. Uvodni dio citiramo u cijelosti, baš kako je napisan, u zimu 1977.
U vezi je s više naših, neke su kćeri viših oficira…sve po zadatku
Primjenom svojih mjera i sredstava Služba državne bezbjednosti je došla do veoma indikativnih saznanja koja ukazuju da privatni život Williama Montgomerya, II sekretara Ambasade SAD u Beogradu odudara od standardnog ponašanja ostalih američkih diplomata u Beogradu. Naime, internim pravilom State Departmenta o diplomatskom i ostalom osoblju američkih diplomatskih i konzularnih predstavnika u inostranstvu (kada je riječ o Istočnoeuropskim zemljama uključujući i Jugoslaviju) izričito je zabranjeno održavanje veza emocionalne prirode s gradjanima tih zemalja, bez obzira, da li su u braku ili ne. Zbog prekršaja ovog propisa nekoliko američkih predstavnika u Beogradu i Zagrebu povučeno je po hitnom postupku u Washington. Izuzeci se čine jedino u slučajevima kada su ti kontakti „od nacionalnog interesa za SAD“, što podrazumjeva kontakte u kojima je prisutna obavještajna komponeneta. Pošto prava priroda održavanja veza Montgomerya sa više naših državljanki, od kojih su neke kćerke viših oficira JNA, nije u potpunosti rasvjetljena, u ovoj informaciji iznosimo pregled dosadašnjih saznanja Službe.
Da pojednostavimo stvar, zaplet je zapravo sljedeći: mladi američki diplomat Montgomery (32 godine) žari i pali po Beogradu. Osvaja srca kćeri visokih oficira JNA i još ponešto. A to je onda procijenjeno kao očita prijetnja nacionalnoj sigurnosti SFRJ.
Naročito su indikativne njegove veze sa našim djevojkama (kćerke viših oficira JNA), posebno ljubavne koje pokušava iskoristiti u cilju dobijanja podataka o ličnosti jednog našeg istaknutog društveno-političkog radnika, radi poznanstva sa Djilasom i dr, objašnjavaju operativci. Ali i tvrde da su u razgovorima s djevojkama iz društva američkog diplomate dobijali odgovor da nije postojalo obavještajno interesovanje, već normalan uobičajen razgovor, izlasci u društvu, gledanje filmova u njegovom stanu, pijanke itd. Kažu i da je jedino izvjesna drugarica Branka R. dala nešto konkretnija zapažanja i izrazila spremnost da produži kontakte sa Montgomerijem ukoliko smo zainteresovani.
Agente SDB-a posebno su zabrinjavale indicije da je Montgomery pripadnik vojne obavještajne službe (DIA, Defence Intelligence Agency) i da poznanstva s kćerima viših oficira JNA nisu bila slučajna. (...) to nam potvrdjuje i njegovo nedavno upućeno pismo Marini D., bivšoj službenici Konzularne sekcije u ambasadi SAD-a u Beogradu (nisu bili u bliskim odnosima), koja kao prevodioc radi u poduzeću "Ivan Milutinović" u Iraku, otkriva se u izvještaju.
Prilikom pisanja D. američki diplomata je svakako imao u vidu, da poduzeće "Ivan Milutinović" u Iraku izvodi radove za Armiju, te da njen brat radi u SSNO (Ministarstvo obrane SFRJ). Izmedju ostalog upoznao ju je sa situacijom u Ambasadi, da je bezbjednosna procedura mnogo strožija, te da su mnogi otišli iz Ambasade, uključujući i Jugoslovene. Interesovao se za njene planove i da li postoji mogućnost da dodje kući za Božične praznike, ima li mnogo prijatelja u Iraku, kako joj je porodica i čime se bavi u slobodno vrijeme. Obavjestio ju je, da sa službom u SFRJ ostaje do slijedećeg avgusta ili septembra jer je tražio da ide u Moskvu, otkrili su sadržaj privatnog pisma Williama Montgomeryja.
Na tragu toga Služba sigurnosti smatra da pažnju svakako zaslužuje i činjenica što Ambasada (SAD-a, op. a) blagonaklono gleda na postupanje svog diplomate, te da Montgomery, kao veliki materijalista, sigurno ima jake razloge kada financira ljetovanje na moru naših mladića i djevojaka, ili ih okuplja iz dana u dan u svojoj kući, obećava putovanje u SAD, kao i kada pruža gostoprimstvo našem gradjaninu (Mile B., diplomirani pravnik) koji je u medjuvremenu prešao da stanuje kod II sekretara Političke sekcije, ambasade SAD-a.
Vuk i Will: dva vražja momka
U istrazi Služba državne bezbednosti tvrdi da je registrirala veći broj ljubavnih veza Montgomerija sa kćerima viših oficira JNA. Štoviše, tvrde u dokumentu da mu djevojke podvodi Vuk Jovanović., student ekonomije (trenutno se nalazi na odsluženju vojnog roka), s kojim se veoma sprijateljio, čak su zajedno izvjesno vrijeme bili na odmoru u Dubrovniku sa djevojkama koje je Jovanović ranije doveo.
U istom dokumentu prepričava se razgovor Montgomeryja i jedne od djevojaka s kojom je bio u ljubavnoj vezi. Njoj je rekao da bi mogao osjetiti negativne posljedice zbog izlaska s njom jer se ona zabavlja sa sinom jednog društveno-političkog radnika. Jednom je upozorio ovu djevojku kada je počela govoriti da ne voli Arape, jer su prevrtljivci i kukavice da svašta ne govori, jer bi mogla imati neprilika zbog sličnih izjava, pošto mu je stan ozvučen. Skrenuo joj je pažnju, da se i njegov telefon kontroliše, da ima trake gdje se svi razgovori snimaju, te da čak u policiji postoje njihove zajedničke fotografije. Takodjer opomenuo ju je, da će joj možda zbog izlaska sa njim prići netko iz SUP-a (policija). Naveo je, kako mu je bivša djevojka ispričala da joj je poslije tri meseca zabavljanja s njim prišao jedan službenik SUP-a, koji se raspitivao o njemu i kasnije je pozivao predlažući da se vidja s njim da bi ga špijunirala, stoji u izvještaju iz prosinca 1977. Jednoj od djevojaka Montgomery je izrazio želju da se upozna s njezinim ocem kako bi je mogao kod kuće posjećivati. Odbila ga je. Otac ne bi dopustio izlaske sa stranim diplomatom.
Nastavak dokumenta Savezne službe sigurnosti iznosi biografske podatke za Montgomeryja. Rođen je 11. kolovoza 1945. godine. Koledž je završio 1967. Od 1966-70. godine nalazio se u Armiji u tzv. prekomorskim zemljama (overseas). U State Department se nalazi od 3. 3. 1974.godine kao analitičar za investicije kapitala u druge zemlje. Kao III sekretar Ekonomske sekcije u Beograd je došao 1975.godine, opisuje jugoslavenska služba njegov karijerni put. Zanimljiv je detalj da su se njegovi prethodnici u ambasadi SAD-a bavili informativno-obavještajnom djelatnošću, pa je i za Montgomerya, 29. 9. 1976., uprava SDB SSUP otvorila predmet operativne obrade. Onako, po navici. Bez posebnih razloga.
U rubrici „karakterne osobine“ kažu kako je mladi diplomat brzo napredovao u službi i to mnogo govori o njemu. Vanredno je unaprijedjen od III i II sekretara. Vrlo često se šali kako je mnogo angažovan na poslu. Veoma je obrazovan i odličan je poznavaoc naših društveno-političkih prilika, posebno ekonomije. Voli da razgovara i o drugim temama, veoma vješto zna postavljati pitanja. Na sagovornika ostavlja utisak dobronamjernog čovjeka. Često dolazi u Beogradsku banku gdje drži privatni račun. Kada najavljuje posjetu dužan je navesti razlog zašto dolazi. Montgomery obično navede neki razlog u vezi računa i sl. kada dodje pita sve i svašta. Počinje uglavnom pitanjem “pročitao je u štampi, pa želi provjeriti“, zatim pokušava nametnuti političke teme.
Jugoslavenski državni špijuni utvrdili su da odlično govori srpsko-hrvatski. Nastavnik u SAD-u, kažu oni, bio mu je 72-godišnji učitelj, porijeklom iz Šapca, Srbija. Taj je još prije Drugog svjetskog rata emigrirao u SAD i nije se vraćao u SFRJ. Zbog toga je diplomate naučio i arhaičnim izrazima koji su im stvarali probleme u komunikaciji. Možda bi se procjena UDBA-e da je Montgomery odlično naučio hrvatsko-srpski ili obrnuto trebala i djelomično ispraviti. U prvom službenom govoru po dolasku u Hrvatsku tako je loše baratao hrvatskim jezikom da je njegov pokušaj čitanja stihova „Lijepe naše“ završio katastrofalno. Nitko ga nije razumio.
William Montgomery u Dubrovniku Foto: Grgo Jelavić/PIXSELL
Uz iznošenje podataka o privatnom životu i navodnim aferama, savezna služba potrudila se objasniti čime se to američki diplomat bavi u radno vrijeme. Montgomery William kao pripadnik Ekonomske sekcije uglavnom dobija podatke iz legalnih izvora, koji se odnose na sve grane naše privrede, objekte, privredna dostignuća i kadrove koji u njoj rade. Putem analiza, studija svi ti podaci do kojih dolazi dostavljaju se odgovarajućim službama u Washingtonu, zavisno od potrebe ponekad se upućuju i svim članovima NATO pakta. Za sebe je rekao, da je odmah po dolasku u SFRJ veoma uspješno godinu dana radio na plasmanu američke robe u Jugoslaviji i to prvenstveno na sajmovima. Sada je zadužen za banke i bankarstvo koje odlično poznaje. Za jugoslovenske banke je tvrdio da se nalaze u „velikom sosu“ i ako se stanje ne popravi biće veoma teško, jer u takvoj situaciji iza jugoslovenskih banaka nitko neće stajati.
Također je ispoljavao je interesovanje za trgovačku razmjenu Jugoslavije sa Irakom i Sovjetskim Savezom kao i za „netrpeljivost“ Srba i Hrvata.
William Dale Montgomery otišao je iz State Departmenta 2004. nakon duge i uspješne karijere koja je imala ponešto dramatičan kraj. Zadnja funkcija koju je obavljao bila je položaj veleposlanika SAD-a u Beogradu. Kupio je kuću u Hrvatskoj i bavi se političkim konzaltingom. Uglavnom u Srbiji.
Kraj petog dijela
PRETHODNI NASTAVCI:
