Povećanje plaća je i antikoruptivna mjera, ustvrdio je premijer Andrej Plenković. Taj argument je povukao kao jedan od tri kojima brani povećanje plaća dužnosnicima. I zaista, pristojna plaća ministra, državnog tajnika i ostalih dužnosnika je jedan od antikoruptivnih elemenata. U pristojnim i uređenim državama gdje onda daju ostavku ako postoji i najmanja sumnja na zlouporabu položaja, pa sastojala se ona u tome i da službenom karticom sebi nešto kupe. Nažalost, u Hrvatskoj Plenkovićeva vlada nije ojačala postojeće i uvela nove antikorupcijske mjere. Oslabila je Povjerenstvo za sukob interesa, maknuta je šefica Uskoka, postavljen podoban glavni državni odvjetnik, nema još obećanog zapošljavanja po anonimnom sustavu, izmijenjen je kazneni zakon kako ne bi izlazili podaci o muljažama, nije proradila ni ona čuvena antikorupcijska platforma...
I kadrovska politika je bila takva da su birani ljudi poput Josipe Rimac ili Gabrijele Žalac. One su imale sasvim pristojne plaće, ali je prema optužnici Rimac ionako svoje radno vrijeme provodila lobirajući za poduzetnike koji su joj davali mito. Svi su to znali, ali ju je Plenković čuvao do uhićenja. I Žalac nije jela juhe od bikova rep na državni račun zato što joj je mala plaća, nego je zlorabila svoj položaj. Plaće trebaju rasti, ali za (ne) borbu protiv korupcije su puno važnije odluke i stavovi premijera.
