Marilyn Monroe, rođena kao Norma Jean Mortensen, je jedno od najpoznatijih lica iz zlatnog doba Hollywooda. Poput njenog života, i njezina smrt bila je predmet brojnih istraga i velike pažnje. Marilyn je umrla u svom domu 5. kolovoza 1962. u Brentwoodu u Los Angelesu. Bila je gola u krevetu, s telefonom u ruci, preminula od navodnog predoziranja s tabletama za spavanje. Kada je vijest o njezinoj smrti dospjela u javnost, paparazzi su se okupili oko njezine kuće, a fotografije koje je policija snimila u njezinoj spavaćoj sobi, uključujući one s njezinim beživotnim tijelom, kasnije su procurile i postale javne. Na noćnom ormariću pored kreveta uočene su bočice lijekova na recept, na što je ukazao netko tko je pozirao na zloglasnoj fotografiji pokraj njezina tijela.
Snimljeni su i videozapisi na kojima se nosila s njezinim tijelom iznose iz kuće. Samo nekoliko sati nakon njezine smrti, Marilyn je već postala predmet medijske eksploatacije — novinari i fotografi preplavili su pogrebno poduzeće kamo je prevezena (postoje izvještaji da je njezino tijelo privremeno bilo smješteno u ormariću za metle, kako bi ga se sklonilo od znatiželjnih pogleda).
Ova razina senzacionalizma i nepoštovanja samo je dodatno pridonijela tragičnom nasljeđu jedne od najvećih ikona 20. stoljeća. Jedan neugodan članak koji je Daily Mail objavio 2015. godine govori o tvrdnjama poznate pogrebne službe Abbott and Hast, da je Marilyn izgledala loše u trenutku smrti. Abbott and Hast bili su poznati tijekom 1960-ih kao pogrebnici koje su koristile slavne i bogate osobe, a među njihovim „klijentima“ bili su i Natalie Wood i Clark Gable. Prema riječima Allana Abbotta, kada je vidio Marilynino tijelo, rekao je da je „izgledala kao prosječna, ostarjela žena koja se nije dobro brinula o sebi“. Nadalje je komentirao stanje njezine manikure, boju kose i činjenicu da „barem tjedan dana nije obrijala noge“. Njezin izgled bio je pod povećalom čak i nakon smrti – čak i tada očekivala su se od nje najviša estetska mjerila. Ostala je ženski subjekt podložan kritici iz perspektive muškog pogleda, dodatno pogoršano činjenicom da je Abbott bio osoba od povjerenja, zadužen za dostojanstveno i povjerljivo postupanje, ali je ipak odlučio sve to iznijeti u javnost.
Abbott je detaljnije opisao njezin slučaj u svojoj knjizi Pardon My Hearse, u kojoj govori o svom radu mrtvozornika u Hollywoodu. Marilynin vizažist, Whitey Snyder, došao je u pogrebno poduzeće kako bi joj našminkao lice i postavio periku koja je korištena u jednom od njezinih filmova. Snyder je s Abbottom razgovarao o Marilyninim grudima, rekavši da su počele visjeti zbog godina i da je nosila umetke („falsies“) kako bi zadržala figuru. Jedan od radnika uzviknuo je „što joj se dogodilo s grudima?“ kada ju je prvi put vidio nakon obdukcije, jer su rezovi na prsima i rezanje rebara promijenili njihov oblik. Kad je zaposlenik odlučio napuniti njezin grudnjak vatom u lijesu, odmaknuo se i rekao: „E, sad izgleda kao Marilyn Monroe!“ Seksualizacija i kritika njezina tijela bile su prihvatljive čak i dok je njezino tijelo bilo izloženo za oproštaj najbližih.
