Izvještaj Doma lordova ovako je naslovljen: "Ujedinjeno Kraljevstvo i budućnost zapadnog Balkana". A u njemu je glavni zaključak to da je EU u tom dijelu Europe kao kontinenta odabrala provoditi politiku koja ide za "stabilnosti ispred demokratskih vrijednosti". Izvještaj je i konkretniji, pa navodi "ozbiljnu zabrinutost da je dosadašnji napredak u smjeru dobrog vladanja i vladavine prava u opasnosti da se izgubi jer se zemlje u regiji okreću autoritarnim vodstvima".
Nije da sve navedeno nema smisla, ali je analitičar Foreign Policyja primijetio ironičan detalj u tome što je Dom lordova zapravo neizabrano tijelo i kao takvo nekome predbacuje prijetnju demokratskim vrijednostima. Autori, međutim, unatoč tome imaju pravo; većina postjugoslavenskih vlada postale su "stabilokracije" prije nego demokracije, što nigdje nije toliko očito kao u Republici Srbiji. FP podsjeća na strelovit metodički uspon Aleksandra Vučića uz političku ljestvicu otkako je osvojio vlast 2012. godine.
Posljednje trenutke prije nego što će biti protjeran na 12 godina u opoziciju, Vučić je proveo kao reformirani ultranacionalist, tada na mjesto ministra informiranja u doba vladavine Slobodana Miloševića. Kao što znamo, bili su to i posljednji trenuci režima koji je zabranjivao nepoćudne medije, posebno TV kuće, koji je kažnjavao novinare koji su kritizirali Miloševićeve vlasti, a slučajno se poklopilo da, otkako je Vučić na vlasti kao prvi čovjek Srpske napredne stranke, smještene u demokršćanski desni centar, Srbija prolazi kroz seriju demokratskih posrnuća.
Njegov SNS ima kontrolu nad vladom, pravosuđem, tajnim službama, a FP navodi i da je preostala još samo šačica tamošnjih medija koji se usuđuju iznositi optužbe za korupciju, klijentelizam i zastrašivanje birača. Na površini Srbija je definitivno još uvijek demokracija, izbori su slobodni, opozicija postoji... Samo, glasovi onih koji kritiziraju vlast sve su rjeđi i FP zaključuje da je Vučić u posljednjih šest godina vlasti uspostavio sustav koji se najbolje opisuje kao "mekana autokracija".
U tom sustavu protivnici mu ne predstavljaju nikakvu političku prijetnju, oni su slobodni kandidirati se protiv njega, iako će svaki od njih dvaput promisliti prije nego što to i učini, a državne institucije toliko su pod kontrolom Vučića i njegovih saveznika da su izgubile demokratski smisao. To se najbolje primijeti u medijima. Vučić je uspio ugušiti kritiku medija tako što je preuzeo kontrolu nad oglašavanjem, njihovim glavnim izvorom financiranja.
Većina oglašivačkih agencija u Srbiji u posjedu su tajkunima koji su odaniji Vučiću nego tržišnim faktorima, pa će tako zakupljivati oglasni prostor u onim medijima koji o Vučiću izvještavaju pozitivno, a neće u onima koji Vučića kritiziraju. Ide to i dalje. RTV Pink, najveća nacionalna privatna TV kuća, primila je u razdoblju od 2014. do 2016. sedam milijuna eura vladinih zajmova.
Rezultat opisuje profesorica medijskih studija na Sveučilištu Novi Sad Dubravka Valić Nedeljković koja navodi da je Vučić, kada je 2017. bio u kampanji za predsjedničke izbore, na RTV Pinku imao 267 veću minutažu od svih njegovih suparnika skupa. Glasnogovornikom vlade može se nazvati tek nekoliko medija, ali se od postavljanja neugodnih pitanja suzdržava u pravilu velika većina svih medija u Srbiji.
U suprotnom riskiraju doznati da im je blokiran bankovni račun dok porezne vlasti ne provedu istragu o navodnim financijskim prekršajima. Učinak oglašavanja vidi se na sudbini nezavisnih novina "Danas" koje su s nekoć imale 32 stranice, danas imaju 24 i još uvijek ne mogu privući oglašivače iako oglase nude po najnižim cijenama na tržištu.
Neovisnim novinarima koji pretjeraju u kritiziranju vlasti događa se, pak, da ih privede BIA, nacionalna obavještajna agencija, kako bi ih ispitivala o prijavama za, primjerice, ucjenjivanje i seksualni trafiking. U listopadu 2017. predsjednik Europske novinske federacije Mogens Blicher Bjerregard prozvao je Srbiju kao državu s najgorim kršenjima slobode medija na Balkanu.
Unatoč tome, službenici EU-a poput Johannesa Hahna, europskog povjerenika za proširenje, uspio je primijetiti samo da je Vučić objeručke prigrlio europske vrijednosti. Austrijski premijer Sebastian Kurz nazvao ga je "sidrom stabilnosti". Angela Merkel je za Vučića izjavila da je "impresionirana koliko je Srbija predana svom reformskom putu". Tako dugo dok Srbija još nije članica EU-a, Bruxelles će moći ograđivati se od Vučićeve povijesti.
Za razliku od neliberalne demokracije Viktora Orbana u Mađarskoj, meka autokracija u Srbiji ne predstavlja mrlju na europskom brendu. Vučić se tako pokazuje kao loš za provođenje europskog projekta, ali je pouzdan u nastojanjima Bruxellesa da ostvari na Balkanu svoje geostrateške ciljeve. Ono u čemu Vučić doista predstavlja stabilnost u nemirnoj europskoj regiji odnosi se na politiku i na niz mjera MMF-a kojima je smanjio dug Srbije i deficit budžeta preko smanjivanja plaća u javnom sektoru i mirovina.
Riječ je o širokom restrukturiranju ekonomije Srbije kako bi se udovoljilo kriterijima za proširenje EU-a. Što se demokracije tiče, on je po srbijanskim političkim standardima relativno umjeren i njegova vlast znači da na vlast ne mogu doći krajnji etnički šovinisti poput Vojislava Šešelja, za kojega Balkan jako dobro zna tko je i što je. Vučić je, nadalje, nedavno u vezi Kosova izjavio da "moramo zajedno i uspješno živjeti i raditi".
Normalizacija odnosa Srbije i Kosova apsolutni je prioritet EU-a u politici na Balkanu, te u sklopu toga vidi i eventualno priznanje državnosti. EU je zabrinut i oko toga da, ako Vučića presnažno povuku prema Zapadu, on ne bi pogledao prema Istoku, jer istodobno održava bliske veze s Kremljom, do te mjere da su ga neki od lokalnih kritičara optužili da te odnose koristi protiv Bruxellesa. Vučić je čvrst u tome da, za razliku od Crne Gore, Srbija nikada neće ući u NATO.
U skladu s tim odbio je proglasiti sankcije Rusiji kao ostali na Zapadu. Rusija i Srbija povezane su pravoslavljem, slavenskim naslijeđem... Sredinom 2017., dan nakon što je Crna Gora ušla u NATO, Srbija je sudjelovala u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom i Bjelorusijom uz granicu s Poljskom. Vojska Srbije naknadno je primila donaciju šest MIG-ova od Moskve, a obećano joj je još i 30 tenkova i 30 drugih oklopnih vozila. No, u Washingtonu takva igra nije dočekana s dobrodošlicom.
Kongresni zastupnik iz Teksasa, demokrat Eddie Bernice Johnson, napisao je sredinom 2017. pismo američkom potpredsjedniku Mikeu Penceu neka se ne sastaje s Vučićem tijekom njegovog tadašnjeg posjeta SAD-u. Hoyt Brian Yee, koji je nedavno podnio ostavku na mjesto zamjenika pomoćnika tajnika za europska i euroazijska pitanja srbijanskim dužnosnicima krajem prošle godine poručio je da "ne mogu sjediti na dva stolca istodobno, posebno ako su oni jako razdvojeni". Yee je tada rekao da bi humanitarni centar što ga vodi Rusija u okolici Niša, mogla biti baza za dvostruku špijunažu, što je Rusija odbacila kao apsurdnu optužbu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kad ce ustase da postanu omiljeni.......nikad. Samo vrebaju da naprave ratove i da pljackaju