360°
9614 prikaza

Kako su islamisti počinili pokolj radnika Hidroelektre u Alžiru

1/7
Sandra Šimunović/PIXSELL
Razgovor s Draženom Katunarićem čiji je novi roman ‘Zbogom, pustinjo’, upravo objavljen u izdanju Sandorfa

Radijacija činjenice o islamističkom ubojstvu radnika Hidroelektre u tom alžirskome mjestu na taj datum - a to je središnji događaj romana - tim je jača što se na nju u domaćem medijskom prostoru nije obraćalo pažnje. A autor romana ima i privatno uporište za angažman ovim događajem i ovakvom temom. Kakav, pitamo ga na početku razgovora.
Katunarić: Dobro ste rekli, bila je riječ o događaju, o tragediji sudbine koja je posve promakla bilo čijoj pažnji. Vlasti su, kao i cjelokupna javnost, tretirali taj pokolj dvanaestorice radnika kao posve beznačajan i to me revoltiralo. I danas o tome ima na Googleu smiješno malo jedinica. U Europi su se, ne samo u Londonu, Barceloni, Parizu, nakon toga, uzredali globalni  teroristički napadi na nevine ljude, a mi smo se ponašali kao da nikad nikakve veze nismo imali s time. Zabijajući i dalje glavu u pijesak. Međutim, taj pokolj, kako god krvoločan bio, bez premca u okrutnosti, imao je svoju prethistoriju i ja sam je naslućivao. Imao je priču. Mene je zanimalo ono što se događalo prije pokolja. Jer su i odnosi između Jugoslavena i Alžiraca bili vrlo kompleksni. Vjerojatno ne bih nikad napisao taj roman da nisam i sam bio, nekoliko škrtih mjeseci, u Alžiru na gradilištu. To je bilo prekratko i nedovoljno. Godine 1983. bio sam premlad, nisam ni sanjao ni razmišljao o tomu da napišem roman jer sam tad pisao isključivo poeziju i eseje, a i radilo se za mene više o iskustvu suočavanja s realnim životom i njegovim grubostima. Međutim, čovjek nikad ne zna da ono što u datom trenutku doživljava i poslije zaboravlja i dalje živi u njemu na nepriznat način, dapače, iznenada uskrsne kao potreba i želja. Zanimalo me da na podlozi povijesnog datuma pokušam napisati prozu koja neće biti čitana kao ilustracija strašnog pokolja, nego kao tekst za sebe. I to roman koji će imati svoju poetiku, stil, likove koji su upečatljivi, nesvodivi i realni. Htio sam svakako izbjeći kalk, doslovni prijevod realnosti ili uljepšavanje likova zbog mučeničke smrti. A opet se okvirno držati činjenica.

Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude. Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima. S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima, ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.