Prvog dana rada nove Europske komisije, premijer Andrej Plenković pohvalio se na X-u da je razgovarao s novom/starom šeficom Komisije Ursulom von der Leyen i hrvatskom europovjerenicom Dubravkom Šuicom kako bi im zahvalio na dosadašnjoj “bliskoj suradnji” i poželio uspjeh u novome mandatu.
Međutim, čini se da njihov odnos ipak nije baš tako bajan. Poznat je nedavni slučaj pisama Ursule von der Leyen šefovima država ili vlada članica EU, u kojemu ih šefica Komisije poziva da predlože po dvoje kandidata za povjerenike u novoj Europskoj komisiji, piše Denis Romac. Pismo koje je dobio hrvatski premijer upućuje na to da odnos između Plenkovića i Ursule von der Leyen ipak nije onakav kao što se obično prikazuje. Premda se pisma europskim čelnicima ne razlikuju bitnije u sadržaju, jedan detalj ipak je privukao pozornost.
Naime, Ursula von der Leyen na svakom je pismu, uz službeni pozdrav “Dear Prime Minister”, “Dear Taoiseach” ili “Dear President”, dopisala osobni pozdrav svim čelnicima - osim Plenkoviću i mađarskom premijeru Viktoru Orbanu. Jedino uz njihove službene titule nedostaje rukom napisano kurtoazno “Dear Andrej”, odnosno “Dear Viktor”, dok jedino Plenkovićevo pismo von der Leyen nije osobno potpisala.
Slučajnosti u komunikaciji su iznimna rijetkost
Možda je ovaj detalj bio samo stvar slučajnosti i nama nepoznatog spleta okolnosti, a možda i nije. U takvoj komunikaciji između najviših struktura u Bruxellesu i čelnika država članica slučajnosti su iznimna rijetkost te je malo vjerojatno da je izostavljanje osobnog pečata i znaka pažnje od strane Ursule von der Leyen u Plenkovićevu i Orbanovu pismu slučajno.
O tome svjedoči i raspodjela resora u novoj Europskoj komisiji, u kojoj je Hrvatska dobila relativno loš resor u odnosu na visoka očekivanja. Unatoč Plenkovićevu naglašavanju važnosti resora Mediterana i demografije, koji je dobila Dubravka Šuica, za hrvatske građane, to sigurno nije osobiti dobitak za Hrvatsku. Taj resor predstavlja i politički neuspjeh za Plenkovića, a to ponovno sugerira i da odnos Plenkovića i Ursule von der Leyen možda nije više onakav kakav je bio.
Strateški portfelj pripao Sloveniji
Hrvatska je u resoru proširenja, koji je strateški resor i za Hrvatsku, s obzirom na to da je Hrvatska na granici Europske unije i schengenske zone, mogla pokazati konstruktivnost i objektivnost prema zemljama jugoistočne Europe koje žele postati članice EU, ali i prema Ukrajini i Moldaviji. Međutim, taj je strateški portfelj ovaj put pripao Sloveniji, a ne Hrvatskoj, iako slovenski premijer, za razliku od Plenkovića, čak i ne pripada istoj političkoj grupaciji kao i šefica Komisije.
Nadalje, Hrvatska u ovom trenutku ima samo jedno od ukupno oko 150 mjesta u mreži europskih veleposlanstava, odnosno diplomatskih predstavništava i misija u trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, a to je iznimno skromno za premijera koji se voli hvaliti svojim utjecajem i utjecajem Hrvatske u EU.
Ako se svi ovi, te još niz drugih primjeri gledaju odvojeno, možda se može reći da je riječ o sitnicama i detaljima, ali kad se sagleda cjelina, jasno je da su loše vijesti iz Bruxellesa za Plenkovića posljednjih mjeseci postale pravilo, a ne iznimka. Sve donedavno, za Plenkovića je Bruxelles bio odmor od mučne hrvatske svakodnevice, ali to sigurno više nije tako.
Zbog čega sve postaje očito da su Plenkovićevi najbolji dani u Bruxellesu iza njega pročitajte OVDJE.
