Knjiga o Hrvatima koji su emigrirali u vlastitu propast

Masovni val emigracije Hrvata krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kad je više desetaka tisuća ljudi, uglavnom iz hrvatskog priobalja, emigriralo u rastuće ekonomije Novog svijeta, podrobno je dokumentiran i opisan u nizu publikacija. Bježeći od endemskog siromaštva koje je postalo nepodnošljivo nakon što je mitska filoksera - lisna uš unesena s američkoga kontinenta – uništila gotovo sve hrvatske vinograde, a time i jedan od njihovih najvažnijih izvora prihoda, mnogi su primorski i dalmatinski težaci bili prisiljeni krenuti na putovanje u nepoznato, u smjeru suprotnom od filoksere, u Sjedinjene Države, Čile, Kanadu, Argentinu ili Australiju, gdje su se savršeno uklopili u mehanizam modernoga kapitalističkog svijeta u nastajanju, oblikujući ga i sami kao vrijedni radnici, obrtnici, ribari i sitni poduzetnici. Legende o hrvatskim pečalbarima koji su preko oceana stjecali i gubili imetke dobro su poznate hrvatskoj javnosti, no manje je poznato da je jedan sićušni krak te velike ekonomske migracije Hrvate odveo i na sam jug Afrike. Procjenjuje se da je do kraja 19. stoljeća u britanski imperijalni posjed Cape Colony i dvije neovisne burske državice na jugu afričkoga kontinenta emigriralo oko 1000 Hrvata. Oni su svoju sreću došli potražiti na pogrešnome mjestu i u pogrešno vrijeme: u listopadu 1899. počeo je Drugi burski rat, u kojem je Britansko Carstvo porazilo i anektiralo burske republike Transvaal i Oranje, učvrstivši svoju kolonijalnu vlast u Africi za sljedećih nekoliko desetljeća.