Ratifikacija Istanbulske Konvencije u centru je pozornosti javnosti već neko vrijeme. Dok jedan dio političara i sivih eminencija koje iza njih stoje odbija Konvenciju napokon ratificirati pod izgovorima "rodne ideologije" pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić jasno je i glasno u ime institucije koju predstavlja objasnila zašto je Konvencija važna i koja su očekivanja Ureda za ravnopravnost spolova.
Smatra li institucija Pravobraniteljice da je riječ o važnoj Konvenciji koju treba što prije ratificirati i zašto?
Republika Hrvatska treba ratificirati Istanbulsku konvenciju, i to što prije, zbog zabrinjavajućih statističkih podataka o obiteljskom nasilju. U Hrvatskoj je prisutan je trend velikog porasta broja kaznenih djela među bliskim osobama (porast broja žrtava u razdoblju
2013.-2016. za čak 207 %), od čega su počinitelji u 92 % slučajeva muškarci. Prisutan je i trend "brutalizacije" obiteljskog nasilja (sve je manje prekršajnih, a sve više kaznenih djela), a također svake godine raste broj ubijenih žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih partnera ili supruga.
Pravobraniteljica podsjeća da je, nakon što je 13.6.2017. Konvenciju potpisala Europska unija, Europski parlament 12.9.2017. donio rezoluciju kojom zagovara ratifikaciju Konvencije. Od tada je 5 zemalja ratificiralo Konvenciju, a većina ostalih, među kojima i Hrvatska, je u procesu ratifikacije. Do danas je Konvenciju ratificiralo 28 od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe.
Na koji bi način ratifikacija pomogla položaju žena i djece kao najčešćim žrtvama obiteljskog nasilja?
Konvencija ima za cilj osigurati učinkovitu zaštitu žrtava od nasilja, posebice žena – žrtava rodno uvjetovanog nasilja. Njenom ratifikacijom Republika Hrvatska se obvezuje osigurati zakonski okvir koji će, između ostalog, učinkovito sankcionirati svako nasilje između partnera, neovisno o tome radi li se o bivšim ili sadašnjim partnerima, te neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom.
Također se obvezuje žrtvama nasilja osigurati besplatnu pravnu pomoć (što nije slučaj po trenutnom zakonskom rješenju), zatim poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurala osnivanje dovoljnog broja lako dostupnih skloništa za žrtve nasilja, te niz drugih mjera kojom se unaprjeđuje borba protiv nasilja nad ženama na nacionalnoj razini. Zbog svega navedenoga, značaj ratifikacije Istanbulske konvencije je velik te predstavlja vrlo korisno pravno sredstvo koje bi trebalo dati doprinos borbi protiv nasilja nad ženama.
Jesu li strahovi i informacije koje neki šire opravdani i točni ili je samo riječ o propagandi? Ugrožava li konvencija ideju obitelji?
Naprotiv, Konvencija zaštitom žrtava rodno uvjetovanog nasilja štiti istinske obiteljske vrijednosti. U privatnoj sferi, jednako kao i u javnoj, svakome mora biti zajamčena zaštita od nasilja. Nasilje prema ženama nije obiteljska vrijednost koju treba štititi. U fokusu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznate pod nazivom „Istanbulska konvencija“, je upravo ono što stoji u samom njezinom nazivu; dakle, sprječavanje i borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
Konvencija polazi od činjenice da su žrtve nasilja u obitelji u velikoj većini slučajeva žene, a da je nasilje počinjeno u pravilu od strane njihovih sadašnjih ili bivših bračnih/izvanbračnih partnera. Strahovi i informacije koje se šire u javnosti utemeljene su na potpuno iskrvljenoj percepciji o Konvenciji koja proizlazi iz pogrešnog shvaćanja terminologije koja se koristi u tekstu Konvencije. „Gender“, odnosno „rod“ i svi jezični sklopovi povezani s tim pojmom (npr. stereotipne rodne uloge i sl.) označavaju isključivo utjecaj koji ima društvo i okolina na formiranje rodnih uloga žena i muškaraca. U kritikama se redovito miješaju izrazi spol i rod, pogrešno tumačeći da se Konvencija zalaže za promjenu spolnih uloga. Međutim, niti na jednom mjestu u Konvenciji ne spominje se promjena spolnih, već isključivo rodnih uloga.
Rod kao kategorija u društvenim znanostima nije ništa novo, pa tako ni Istanbulska konvencija po tom pitanju ne uvodi ništa revolucionarno. Definicije pojmova spol i rod (sex i gender) koje se nalaze u anti-diskriminacijskim dokumentima Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe široko se upotrebljavaju. Konvencija dekonstrukciju tradicionalnih rodnih uloga označava kao prioritet u nastojanjima za suzbijanjem rodno uvjetovanog nasilja. Polazi se upravo od toga da se takvi odnosi moraju promijeniti zbog toga što su tradicionalne rodne uloge glavni generator neravnopravnog položaja žena u odnosu na muškarce i uzrok raširenosti rodno utemeljenog nasilja prema ženama kakvo je prisutno danas.
Konvencija negativnim ističe naučene i generacijama prenošene tradicionalne rodne uloge o dominantnosti muškaraca i submisivnosti žena, smatrajući da su te uloge velikim dijelom uzrok svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, te da ih kao takve treba iskorijeniti. Razumljivo je da kritičari Konvencije koji se pozivaju na očuvanje patrijarhalnih obiteljskih vrijednosti u tome vide opasnost za tradicionalni sustav vrijednosti.
Etiketiranje rodne ravnopravnosti ideologijom dio je pokreta koji jača u Hrvatskoj i u Europi u posljednje vrijeme, a cilj mu je osujetiti proces tranzicije društva u suvremeno egalitarno društvo, polazeći od stajališta da se tradicionalni društveni ustroj mora održati. Međutim, ravnopravnost spolova je vrijednost koja je općeprihvaćena u okviru civilizacijskog napretka suvremenog društva, stoga tu ne bi trebalo biti prostora za nedoumice.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
sve je to krasno, ali konvenciju, osim hrvatske, nisu ratificirale ni - "Bugarska, Češka, Grčka, Mađarska, Island, Irska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Moldavija, Slovačka, Švicarska, Makedonija, Ukrajina i 'perjanica slobodnog svijeta' Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedine zemlje članice Vijeća Europe koje konvenciju ... prikaži još!ju uopće nisu potpisale su Rusija, Azerbajdžan i Armenija."