Za Đurđu Adlešič javnost nije čula već neko vrijeme, sve do četvrtka kada je Vlada odlučila smijeniti Dijanu Pleštinu s mjesta Upravnoga vijeća Hrvatskoga centra za razminiranje i umjesto nje postaviti Đurđu Adlešič.
To je samo vrh planine funkcija koje je Adlešič skupila za vrijeme svoje političke karijere, koja je obilježena borbom za razne fotelje, te aferom oko sumnjive diplome.
Adlešič je sa 35 godina, 1995. godine postala zastupnica u Saboru. Adlešič je u Saboru u početku radila u Odboru za obitelj, mlade, i port i Odboru za ratne veterane, a bila je i potpredsjednica Komisije za utvrđivanje rtava rata i poraća. Od veljače 1998., predsjednica je Kluba zastupnika HSLS-a u Zastupničkom domu, 2000. postaje i potpredsjednicom HSLS-a, a godinu poslije izabrana je za gradonačelnicu Bjelovara.
Svoje ambicije počela je graditi 1997. godine. Đurđa Adlešić tada je uspjela začarati dio liberalnih veterana i u raskolničkoj atmosferi koja je tih dana vladala u obračunu Gotovčeve i Budišine frakcije predstaviti se kao “treća”, spasonosna struja. Time ne samo da je podigla svoj politički status, već se elegantno izvukla iz blata u kojem su se valjale zavađene skupine. Uvijek je glumila da je iznad tih prizemnih podmetanja, a zapravo je uvijek bila duboko u njih upletena.
Nakon raskola HSLS-a ostala je - sasvim očekivano - vjerna pobjedničkoj Budišinoj struji. Znala je i zbog čega. Za taj iskaz lojalnosti nagrađena je mjestom predsjednice Kluba zastupnika HSLS-a. No, još nije bilo vrijeme da se uspne na sam vrh. Slutila je da njezino vrijeme još nije došlo. Vremena su još bila turbulentna, bližio se kraj Tuđmanova režima i kovala se nova oporbena koalicija. U pobjedničkom valu 2000. godine ogrebala se za drugi zastupnički mandat, no u svojoj karijerističkoj mudrosti nije se dala navući na sudjelovanje u Vladi, već je ostala u parlamentu, piše Index.
Na jednoj od najvažnijih pozicija - predsjednice Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskoga sabora. Dakle, jedna je od najutjecajnijih osoba u prevratničkim posttuđmanovskim vremenima obojenima obavještajnim podmetanjima, optuženim generalima, borbama za ovlasti, a opet je dovoljno distancirana od onih rogova u vreći preko puta Markova trga, u Banskim dvorima. Paralelno s time, približila se na korak od mjesta šefice HSLS-a, uvijek dovoljno strpljiva da pričeka pravi trenutak. Budišina sjena bila je u tom trenutku ipak prevelika.
HSLS je tada dobio tri mandata i Adlešić je tada, kao potpredsjednica stranke, pljuvala po Vesni Škare Ožbolt što je s jednim zastupnikom dobila ministarsko mjesto. Na sva usta hvalila se kako HSLS-u s tri zastupnika ne pada na pamet tako licitirati. Umjesto toga, HSLS je dobio hrpu državnih tajnika i mjesta u državnim poduzećima, od čega je najvažnije Croatia osiguranje na čije je čelo zasjeo Hrvoje Vojković.
Mudra Adlešička ni tada se nije valjala u političkom blatu, već je zaigrala igru u kojoj ne može izgubiti: radnim danima u Saboru je podržavala Sanaderovu Vladu, a vikendima se igrala opozicije, slažući neke "opasne" zakone, poput onog o radu nedjeljom, nastavlja Index.
Ni na privatnom planu Đurđi nije išlo loše. Suprug Staško zaposlio se u Croatia osiguranju, privatnoj stranačkoj kompaniji, ušavši kasnije čak i u upravu tvrtke Croatia-Tehnički pregledi.
Ona je bila gradonačelnica (neki bi rekli, i gospodarica) Bjelovara, ali s teretom optužbi za mobing i za nepravilno raspolaganje gradskim proračunom.
Kandidirala se i na predsjedničkim izborima. Od njezine kampanje ostale su upamćene dvije stvari: samostojeće čarape i "zapaženi" uspjeh sa četiri posto osvojenih glasova.
No, nakon toga, definitivno je došlo vrijeme da se postavi za predsjednicu stranke, da ostvari davnašnji san liberalnih veterana iz 1997. godine. Nakon što su se ponovno ujedinili HSLS i LS, Adlešić je stala na čelo stranke, spremna za novi prodor na vlast.
Smislila je ponovno pobjedničku formulu, dakako, parazitsku. Ovoga puta liberali su se odlučili prikrpati HSS-u, svjesni da će u bipolarnom sustavu i izjednačenosti lijevog i desnog pola, upravo ona minorna sredina igrati odlučujuću ulogu.
Nije uspio. Osvojio je šest mandata (tri manje od prethodnika Zlatka Tomčića), HSLS dva, a daljnji razvoj događaja potvrđuje nagađanja zlogukih proroka koji su do početka tvrdili da je Adlešić sklepala tu koaliciju po Sanaderovu obrascu.
Od početka je to bila rezervna HDZ-ova opcija i sudeći po upozorenjima iz HSS-a da bi koalicija sa Sanaderom bila pogubna za stranku, Đurđa vodi Friščića kao slijepca po minskom polju - ravno u HDZ-ov zagrljaj.
Pritom nastavlja s prodajom imidža neutralne, ozbiljne političarke, stalno tako uzvišene i požrtvovne. 2007. godine sa samo dva zatupnička mandata njene stranke bez uvijanja je tražila mjesto predsjednice Hrvatskog Sabora, druge političke funkcije u državi.
Ono što je znakovito u karijeri Đurđe Adlešič činjenica je da je vječno demantirala samu sebe.
"Nikad nije rekla da će ići u Sabor. Nikad nije rekla da će ostati u HSLS-u. Nikad nije rekla da će biti Josipovićeva savjetnica. Nikad nije tražila mjesto predsjednice Sabora. Nikad nije rekla da će manje od 23 mandata koalicije s HSS-om biti neuspjeh. Nikad nije lažirala službeni životopis. Nikad nije rekla da je nešto rekla. Nikad. Baš nikad", napisao je Tomislav Klauški u jednoj od svojih kolumni, opisujući tako sve njene kontradikcije.
Najveća afera dogodila se s njenom diplomom.
Na službenom portalu HSLS-a moglo se do 200+6. godine moglo vidjeti da je predsjednica HSLS-a završila Filozofski fakultet i Pedagošku akademiju u Zagrebu. No istina je pak slijedeća, Adlešić je diplomirala samo komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, ali ne i drugi predmet – filozofiju. Titulu nastavnice stekla je položivši razliku ispita na Pedagoškoj akademiji u Banja Luci.
Prema tvrdnjama portala, gospođa Adlešić nikada nije upisala Pedagošku akademiju u Zagrebu: u arhivi te ustanove ne postoje podaci o Đurđi Adlešić, djevojački Kos. U novom izdanju životopisa na Internet stranici HSLS-a stoji, da je studirala ''na Filozofskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji u Zagrebu'', dok se Pedagoška akademija ne spominje u životopisu na internet stranici hrvatskog Sabora.
Nakon otkrivene kontroverzije, Đurđa Adlešić izjavila je da je razliku ispita s Filozofskog fakulteta položila u Banja Luci, te porekla da je studirala na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu.
Do danas ostaje nejasno zato se Đurđa srami svoje bosanske diplome.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Provincija pojela Hrvatsku!
ja se sjecam iz njene karijere samo kockastih hulahopki