Krv je curila iz kombija na semaforu pred Splitom: Tko je ubio Blaža Kraljevića?

Vruć, ljetni dan u Splitu. Deveti kolovoza. Ratno vrijeme, 1992. je godina. Asfalt gori. U kasnijim poslijepodnevnim satima na semaforu u Omišu staje kombi. Stigao je iz BiH, kretao se dolinom Neretve, u pravcu Ploča pa dalje ka Splitu i na vojnim i policijskim punktovima, vrlo čudno, nije uopće zabilježeno da je zaustavljan. Iz njega, međutim, nešto curi. Za nevolju vozača, primjećuje to policajac koji je u koloni odmah iza i zaustavlja kombi.

Šofer otvara vrata, ali odmah bježi glavom bez obzira i ostavlja kombi nasred ceste prema Splitu. Kad je otvorio stražnja vrata, policajac ima što vidjeti. Ostaje u potpunom šoku! Otraga je devet izmasakriranih tijela u crnim odorama, ono što curi bila je krv. Kombi je ostavljao krvavi trag za sobom. Ne prepoznaje lica ljudi. 

Unutra, među devet tijela izrešetanih do neprepoznatljivosti, bilo je i ono HOS-ova generala Blaža Kraljevića, jednog od najvažnijih ljudi ratnog doba u Bosni i Hercegovini i njegova će smrt promijeniti puno toga. Preostali ubijeni su, pokazat će istraga, Kraljevićevi ljudi Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasnići, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović.

Tijela su pod strogom policijskom pratnjom odvezena na odjel patologije u Splitu i tek će ih tamo prepoznati Stanko Primorac Ćane, kasniji zapovjednik HOS-a nakon Kraljevića, koji je bio ranjen i na liječenju u Splitu.  

Blaž Kraljević: Nikad nećemo pucati na Hrvata, ma kakav god on bio

Blaž Kraljević bio je general HOS-a, ali i Armije BiH i javno je zagovarao isključivo savezništvo Hrvata i Bošnjaka u borbi protiv Srba, žestoko bi reagirao na svaki pokušaj dijeljenja BiH.

Tako je bilo i kad je čuo za navodni dogovor Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli Bosne i Hercegovine nakon njihova sastanka u Grazu 6. svibnja 1992. godine. Izdao je javni proglas da Hrvati i Bošnjaci ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

- Nema podjele BiH! Ili ćemo svi izginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Radovan Karadžić je ubojica hrvatskog i muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati, odnosno odvoditi Hrvate i Muslimane BiH u propast - stajalo je u Kraljevićevom proglasu.

Još je jedna znakovita njegova izjava neposredno pred smrt. 

- Što se pojačanog opreza i mjera sigurnosti tiče, za njih nema potrebe. Mi nikada nećemo pucati na Hrvata, ma kakav on bio. Zar je u povijesti bilo malo međusobnog klanja? Ja se, dakle, neću kriti. Momci, ako ova glava spašava hrvatski narod, ako u tom pravcu ona nešto znači, evo je odmah. Ne trebaju me čekati po busijama i zasjedama, evo im Blaža Kraljevića na pladnju, ako je do njega.  Laku vam noć!

Blaž Kraljević imao je međutim velik, nerješiv problem - njegovi neistomišljenici u hrvatskim redovima i ljudi koji će kasnije sudjelovati u obračunima s Bošnjacima bili su ohrabreni smatrajući da imaju na svojoj strani, doduše neslužbeno, čak i Zagreb.

Većinom HDZ-ovci, imali su otvoreni put do Tuđmana. On ga kao zakleti HSP-ovac nije imao. Naime, hrvatski predsjednik u to je vrijeme počeo pokazivati karte u povjerljivim razgovorima s ondašnjim američkim veleposlanikom Warrenom Zimmermanom. U svojoj knjizi "Izvor jedne katastrofe“ američki diplomat tvrdi: 

"Tijekom našeg prvog susreta u siječnju 1992. Tuđman  me preko sat vremena uvjeravao kako Bosnu treba podijeliti između Hrvatske i Srbije. U svim mojim godinama rada u Jugoslaviji, nikada nisam vodio tako iznenađujući pojedinačni razgovor kao u toj prilici..."

Zimmerman: Tuđman mi je rekao neka se Bosna podijeli, može i manje od 50 posto

Nadalje, Zimmerman piše: 

"Tuđman je počeo s 15-minutnim monologom. Upravo je bio primio delegaciju bosanskih Hrvata, koji su ga izvijestili da se osjećaju ugroženi Izetbegovićevom politikom. Tuđmanov opis te politike oduzimao je dah. ‘Muslimani’, rekao je, ‘žele stvoriti islamsku fundamentalističku državu, i to tako što će Bosnu preplaviti s 500.000 Turaka. Izetbegović u rukama ima i demografski adut. On vodi politiku tajnog nagrađivanja velikih obitelji, pa će za nekoliko godina Muslimani u Bosni postati većina (u to su doba činili 44 posto stanovništva). Utjecaj islamske Bosne će se onda proširiti kroz Sandžak i Kosovo (muslimanski dio Srbije) na Tursku i Libiju. Izetbegović je fundamentalistički predstavnik Turske s kojom zajedno kuje urotu o stvaranju Velike Bosne. Katolici i pravoslavci će nestati s lica zemlje. Kažem vam, gospodine veleposlaniče, ako mi u Hrvatskoj prepustimo Hrvate u Bosni takvoj sudbini, oni će se okrenuti protiv nas. Neki od njih će postati teroristi, a budite sigurni da u svojim osvetničkim akcijama neće poštedjeti Zagreb.“

Razgovor koji spominje Zimmerman vodio se u siječnju, samo sedam mjeseci kasnije ubijen je glavni protivnik takve ideje. Tko je sve bio u delegaciji bosanskih Hrvata koja je Tuđmanu punila glavu da muslimani stvaraju fundamentalističku državu u Bosni? Kraljevićevi neistomišljenici, sasvim sigurno, Tuđmanu su spominjali i njegovu ulogu kao Hrvata u Armiji BiH. Za njih - nezamislivo. K tome, tijelo Kraljevića je, skupa sa suborcima, pronađeno Omišu, u Hrvatskoj. Nikad međutim nije bilo govora o tome niti bi postojao i najmanji dokaz koji bi ubojstvo Kraljevića i njegovih ljudi povezao s nekim iz hrvatskoga vrha. 

"Tuđman mi je rekao da je ove tlapnje razglabao s Miloševićem, s čelništvom Jugoslavenske armije i s bosanskim Srbima i svi se slažu da je jedino rješenje podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Tuđman je velikodušno pridodao da ne ustrajava na podjeli pola-pola. Neka Milošević uzme veći dio; ionako ga kontrolira. Mi ćemo se zadovoljiti s manje od 50 posto. Spremni smo Muslimanima prepustiti mali dio oko Sarajeva. To im se neće svidjeti, ali stabilni Balkan je moguć jedino ako se promijene bosanske granice, pa što god Muslimani o tome mislili", pisao je Zimmerman. 

Sutradan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i još osmorice na kontrolnom punktu HVO-a u zaseoku Glamuzine, kod sela Kruševo na cesti Mostar - Čitluk, u Večernjaku je objavljena mala vjestica, bez fotografije s naslovom "Poginuo zapovjednik HOS-a BiH" i priopćenjem HVO-a u kojem stoji: 

"Na policijskom punktu ojačanom pripadnicima protuterorističke skupine u selu Kruševo, u općini Mostar, jučer oko 14 sati našla su se dva automobila. Vojna policija propisno im je signalizirala da se zaustave radi rutinske kontrole. Umjesto zaustavljanja, suvozač prvoga vozila otvorio je bez ikakav povoda vatru iz automatskog oružja, a istodobno je vatra otvorena i iz drugog oružja.

Dvojica pripadnika protuterorističke jedinice su pogođena. Poručnik Bodulić ubrzo je preminuo, a drugi pripadnik protuterorističke jedinice teško je ranjen. Nakon toga posada punkta uzvratila je paljbu i usmrtila u općoj pucnjavi putnike iz oba vozila među kojima je bio i Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a. istraga je u tijeku i javnost će o tome nemilom događaju biti pravodobno izviještena", stoji u priopćenju Glavnog stožera HVO-a. 

Ako su krivi, zašto bi im tijela u tajnosti prebacivali kombijem u Hrvatsku?

No evo, ni točno 32 godine nakon ubojstva Blaža Kraljevića javnost nije izviještena niti nepravodobno. Ni danas se službeno ne zna ni tko je to učinio ni zašto je ubijen general čija je smrt, vjeruju mnogi, potpuno okrenula tijek sukoba u BiH pa su se Hrvati i Bošnjaci okrenuli jedni protiv drugih, baš kao što nije želio Kraljević, i našli na suprotstavljenim stranama. Vrlo je jasno kome je to išlo u prilog.

Ako su njegovi ljudi prvi pucali i nisu se zaustavili, zašto bi im tijela onda bila potrpana u kombi i prebačena preko granice, u Hrvatsku? U vrlo primitivnoj operaciji koja je, naravno, propala. Je li istina da su ih namjeravali ukrcati na brod i baciti negdje u Jadransko more? Tko je to sve skupa naredio? Što se uopće točno dogodilo 9. kolovoza 1992. u Glamuzinama, zaseoku na cesti Mostar - Čitluk? 

Hrvatske obrambene snage dostigle su u ljeto 1992. godine zavidnu snagu, piše Stav.ba. Nakon oslobađanja Mostara od srpsko-crnogorske agresije u operaciji Lipanjske zore, tokom lipnja 1992. godine, jedinice HOS-a, u kojima se uz Hrvate borio i značajan dio Bošnjaka, šestog kolovoza 1992. godine zauzele su dijelove općine Trebinje. Mate Boban poziva Kraljevića na sastanak u Mostar da se dogovore o navodnim daljim vojnim akcijama u Hercegovini. Taj sastanak organizirao je Vinko Martinović Štela, zapovjednik HOS-a u Mostaru, kasnije osuđen za ratne zločine nad Bošnjacima pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Upravo je Štela odveo generala Kraljevića na mjesto sastanka.

Vraćajući se upravo s toga sastanka Kraljević je s osam suboraca upao u postavljenu klopku Hrvatskog vijeća obrane. Kraljevićeva pratnja zasuta je paljbom iz automatskih pušaka protuterorističke jedinice. 

Kraljevićev Daihatsu bio je izrešetan stotinama metaka

Detalje zasjede otkrivaju izjave trojice svjedoka koji su se zadesili na punktu u Glamuzinovim kućama istražnom sucu Općinskog suda u Ljubuškom, koji je uviđaj obavio tek dan nakon. Riječ je o svjedočenjima braće Gordana i Ivana Martinovića te Zdenka Džebe, piše Stav.ba.

- Krećući se vozilom kadet, kojim je upravljao brat Ivan, po dolasku u Kruševo, kod Glamuzinovih kuća, na punktu smo zaustavljeni od strane vojne policije. Policajac je zatražio od mog brata dokumente. Okrenuo sam se pozadi i vidio iza nas dva vozila s naljepnicom HOS-a. U tom momentu vidio sam da je iza zida došao u maskirnoj uniformi jedan čovjek koji je imao argentinsku pušku u ruci. Repetirao ju je i kretnjom ruke pokazao vozaču automobila HOS-a da izlazi. Tada sam se okrenuo naprijed i vidio da je i vojni policajac koji je zatražio dokumenta od mog brata prošao ispred našeg vozila na drugu stranu, repetirao pušku i pošao u zaklon. U tom momentu, ja sam rekao: ‘Ivane, gas!’ i legao pozadi. Najednom se čula rafalna paljba. Ivan je krenuo s vozilom. Osjetio sam bol u nozi, ali tada nisam znao što je. Džeba Zdenko počeo je vrištati, pa sam ga ja pitao što mu je, a on je rekao da je u nogu ranjen. Došli smo do Mjesnog doma u Kruševu, gdje smo od policajca zatražili vozilo Hitne pomoći - svjedočio je Gordan Martinović. 

"Gospodin general Blaž Kraljević i osam bojovnika vraćalo se s tiskovne konferencije iz Mostara. Zaustavljen je na punktu koji je bio, to je vrlo važno i simptomatično, ojačan s antiterorističkom postrojbom HVO-a. Negdje oko 20 ljudi. Ne možemo prihvatiti verziju HVO-a da je naš bojovnik otvorio vatru. Evo zašto! Zato što su svi, njih devet ubijeni i vrlo brzo leševi odneseni s mjesta događaja. Tako da uviđaj nije napravljen tamo kada su tijela bili", rekao je Mile Dedaković Jastreb, tada glavni inspektor HOS-a i zapovjednik obrane Vukovara:

"Znači nekome je bilo u interesu da sve te tragove prikrije. S druge strane poginuo je jedan pripadnik antiterorističke grupe. Budući da se radi o izrazito iskusnim borcima, bojovnicima, sigurno je to da oni nisu imali vremena ni da iz automobila izađu. Znači, cijeli događaj odigrao se vrlo brzo. Po našoj procjeni, za 15 do 20 sekundi sve je završeno. Što se tiče pogibije i ranjavanja pripadnika HVO-a, najvjerojatnije je prvi pratilac Kraljevića vidjevši što će se dogoditi, uspio reagirati i jedino je on uspio ispaliti taj hitac. Onda su oni odmah otvorili vatru. Znamo pouzdano da su imali heklere s prigušivačima. Napravili su to što su napravili. To je bilo vrlo brzo i svi su bili mrtvi."

Prema neslužbenim verzijama, stotine metaka ispaljene su u dva automobila, jedan od njih bio je mali Daihatsu u kojem je bio i general Kraljević. Sahranjen je u rodnom mjestu Lisice 13. kolovoza 1992. godine. 

Blaž Kraljević inače je prije rata živio u Australiji, imao je restoran i bio je član Hrvatskog revolucionarnog bratstva. Još 1972. godine trebao je, navodno, sudjelovati u Bugojanskoj grupi, ali ga je prema nikad potvrđenim informacijama u toj namjeri spriječila australska tajna policija ASIO. Hrvatska paravojna postrojba Planinske lisice, poznatija kao Bugojanska skupina, u Jugoslaviju je ušla preko Dravograda 20. lipnja 1972. godine s vrlo naivnim ciljem - da sruši Jugoslaviju. Bilo ih je samo 19, već nakon pet dana sukobili su se s milicijom, pa s JNA i Teritorijalnom obranom. Pri tome su desetorica izginula, a devet ih je zarobljeno i većina ih je kasnije strijeljana.

Blaž Kraljević iz Australije će se vratiti tek prije višestranačkih izbora u proljeće 1990. pa se definitivno vratiti u rujnu. Godinu dana kasnije imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, osnovao je logor za obuku pripadnika HOS-a i žestoko se protivio stavljanjem HOS-ovih snaga pod zapovjedništvo HVO-a. Niti tri tjedna nakon što je ubijen, 23. kolovoza 1992. Mate Bobana i načelnika Glavnog štaba HOS-a Ante Prkačin potpisali su raspuštanje HOS-a u Bosni i Hercegovini.