Nomadski život, šareni šatori, klaunovi, akrobati i egzotične životnije. Cirkus je umjetnost koja stoljećima intrigira publiku, uveseljava generacije, a iako se ne spominje u kontekstu hrvatske kulturne baštine, ima itekako dugu i bogatu, ali nažalost zaboravljenu povijest, piše Martina Vidaić u novom Expressu.
- Hrvatska ima tradiciju u cirkuskoj umjetnosti koja je, nažalost, na neki način zaboravljena ili se o njoj ne govori, točnije nije nikad bila praćena niti bilježena i arhivirana, tako da danas imamo samo podatke koji su dostupni od potomaka tradicionalnih cirkuskih obitelji kroz njihova sjećanja i artefakte u vidu fotografija, plakata i drugih dokumenata koji se čuvaju u krugu obitelji - govori nam cirkuski umjetnik Nikola Mijatović, jedan od osnivača udruge Cirkorama i jedan od pokretača i umjetnički voditelj festivala CirkoBalkana. Cirkus je za njega, kaže, čista ljubav, a ono što ga je najviše privuklo jesu rizik, život u zajednici s više ljudi i nomadski način života.
Kao jednog od poznatijih aktera cirkuske povijesti u Hrvatskoj izdvojio bi, kaže, Marjana Matijevića, junaka iz Like, najjačeg čovjeka na svijetu, koji je u 19. i početkom 20. stoljeća nastupao u svim najvećim svjetskim cirkusima svog vremena, a o kojemu se malo zna jer je gotovo sva njegova arhiva uništena.
- Različite cirkuske trupe prolazile su kroz ove krajeve već krajem 19. stoljeća i izvodile svoje predstave, također je iz životopisa Marijana Matijevića poznato da je on otišao u Englesku kao mladić trbuhom za kruhom i tamo igrom slučaja postao artist u cirkusu.
Kako su pisala 24sata, čovjek nadljudske snage je rođen u Dubokom Dolu, zaseoku smještenom nedaleko od Gračaca 10. siječnja 1878. godine. Odrastao je u siromašnoj seljačkoj obitelji pa se rano, još golobrad, otisnuo u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Krenuo je brusiti snagu na fizičkim poslovima u svojoj Lici, radio je u rudnicima, a život mu se promijenio kada je otišao popravljati pruge u Njemačku. U Berlin je stigao 1897. godine, a jednoga je dana u novinama zapazio kako u tamošnjem cirkusu nastupa prvak u teškoj atletici, Hugo Weber.
Ovaj je za sebe tada tvrdio da je nepobjediv, a onome tko mu se usudi suprotstaviti u hrvanju i tko ga pobijedi, dat će veliku nagradu od 500 zlatnih maraka.
Matijević nije imao što izgubiti. U cirkus je stigao u radničkoj bluzi i s ličkom kapom na glavi, a čim je prišao Webberu, zgrabio ga je, podigao iznad glave i bacio o pod. Nije se ni oznojio, a jedva da je bio punoljetan. Weber je nakon tog poraza dobio 'nogu' u cirkusu, a vlasnici su, danas bismo rekli, regrutirali Matijevića.
- Dugo sam se nećkao, ali moji sunarodnjaci još više navališe. Tada ja skidoh ličku kapu i radničku bluzu te se uputih između redova do pozornice - opisivao je Hrvatski Samson nakon pobjede.
Veliki uspjeh iz Njemačke vinuo ga je u visine. Borbe su se zakazivale jedna iza druge, a on je zahvaljujući svojoj snazi proputovao gotovo čitav svijet, ali uvijek je s ponosom naglašavao svoje porijeklo. Na svakom plakatu kojim se najavljivala njegova borba pisalo je na hrvatskom jeziku 'Junak iz Like'. Početkom 20. stoljeća, 1904. godine je postao prvak svijeta u Ankari, a najviše tursko odličje tada mu je udijelio posljednji turski sultan, Abdul Hamid II. Ta ga je pobjeda predstavila dijelu svijeta koji ga još nije bio upoznao. Uslijedile su turneje po Sjevernoj i Južnoj Americi te Kini.
Možda i najveću pobjedu upisao je 1907. godine protiv tadašnjeg svjetskog prvaka u boksu, Talijana Prima Carnera. Matijević izgledom nije ostavljao dojam velikog snagatora. Bio je visok svega 170 centimetara, imao je i mali trbuščić, a kilažom nikada nije prešao 100 kilograma.
Carnera je bio potpuna suprotnost, imao je više od dva metra i preko 120 kilograma. Čovjeka diva Matijević je s lakoćom podigrao i bacio preko ringa u gledalište. Borba se održala u Rijeci, a uz Carneru, Matijević je dobio još nekoliko talijanskih boraca. Tijekom sportske priredbe zaiskrilo je među gledateljima, a u napadu rulje stradao je i naš borac kojeg su zadobivene ozljede - lom desne ruke i nekoliko uboda nožem - primorale da se osam mjeseci liječi u Budimpešti.
Čim se oporavio, vratio se onome u čemu je bio najbolji na svijetu - borbama i nevjerojatnim demonstracijama svoje nadljudske snage. Bio je aktivan sve do smrti. Umro je u u Zagrebu u 74. godini, a pokopan je na Božić 1951. na Gradskom groblju u Županji. Iako u poznim godinama, u Županji je gotovo do pred samu smrt na kolodvoru gurao natovarene željezničke vagone, a posljednju je borbu imao samo sedam dana prije smrti. Umro je od teške upale pluća, obolio je jer ga je oznojenog na hladnoći uhvatio propuh.
Više o tajnoj povijesti cirkusa pročitajte OVDJE.
