Govor za pamćenje: Kanadski premijer jednom rečenicom je srušio sve iluzije

Kanadski premijer Mark Carney u Davosu je održao govor koji će, bez sumnje, u budućim udžbenicima povijesti biti zabilježen kao onaj koji definira jedno doba. Njegov istup pred svjetskom političkom i ekonomskom elitom bio je dubok, precizan i iznimno relevantan za sve "srednje sile" svijeta. Bio je to trenutak istine, manifest za snalaženje u novom, brutalnom svijetu u kojem stara pravila više ne vrijede, a velike sile svoje interese provode bez ograničenja. Carney je ponudio putokaz, ne samo za Kanadu, već za sve zemlje koje se danas suočavaju s novim rivalstvom svjetskih sila.

Govor će zasigurno ostati upamćen ne kao puki politički proglas, već kao filozofska mapa za preživljavanje u svijetu predatora, poziv na izgradnju nečeg boljeg iz ruševina starog poretka.

Kraj jedne fikcije

Središnja poruka Carneyjevog govora bila je izravna i neuvijena: međunarodni poredak temeljen na pravilima, kakvog smo poznavali desetljećima, je gotov. Ne prolazi kroz tranziciju, već je doživio konačni prekid. Carney ga je opisao kao "korisnu fikciju" koja je dugo funkcionirala pod kišobranom američke hegemonije, osiguravajući javna dobra poput otvorenih morskih putova i relativno stabilnog financijskog sustava. No, ta pogodba više ne funkcionira.

​- Dozvolite mi da budem izravan: nalazimo se usred raskida, a ne tranzicije - poručio je Carney okupljenima u Davosu.

Denis Balibouse

Objasnio je kako su zemlje poput Kanade desetljećima prosperirale unutar tog sustava, hvaleći njegova načela i koristeći njegovu predvidljivost. Iako su svi znali da je ta priča "djelomično lažna" - da će se najjači izuzeti od pravila kada im to odgovara i da se međunarodno pravo primjenjuje selektivno - fikcija je bila korisna. Sada je, međutim, svijet ušao u opasno novo doba u kojem velike sile koriste sve instrumente moći za ostvarenje svojih ciljeva.

​- U novije vrijeme, velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao prisilu. Lance opskrbe kao ranjivosti koje treba iskoristiti - upozorio je.

'Vrijeme je da skinemo znakove s prozora'

Kako bi ilustrirao neodrživost starog načina razmišljanja, Carney se poslužio moćnom metaforom iz eseja "Moć nemoćnih" češkog disidenta i kasnijeg predsjednika Václava Havela. U eseju, Havel opisuje trgovca koji svakog jutra u izlog svoje radnje stavlja natpis "Radnici svijeta, ujedinite se!". Ni on, ni itko drugi u to ne vjeruje, ali on to čini kako bi izbjegao nevolje i signalizirao pokornost sustavu. Budući da svi rade isto, sustav opstaje, ne silom, već sudjelovanjem običnih ljudi u ritualima za koje znaju da su lažni. Havel je to nazvao "životom u laži".

Remarkable speech from @MarkJCarney, urging allies to stop playing along with great-power intimidation. Compliance won’t buy safety, he warns. Stop appeasing bullies. Carney draws applause.

Citing Václav Havel, he says it’s "time for companies and countries to take their signs… pic.twitter.com/L7jEtJ4oiQ

— Rupa Subramanya (@rupasubramanya) January 20, 2026

Carney je povukao izravnu paralelu s međunarodnim odnosima.

​- Vrijeme je da tvrtke i zemlje skinu svoje znakove. Ne možete "živjeti u laži" uzajamne koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti - rekao je.

Ovaj poziv na iskrenost i suočavanje sa stvarnošću kakva jest, a ne kakvu bismo željeli da bude, predstavljao je filozofsku srž njegovog govora.

- Prestanite se pozivati na poredak temeljen na pravilima kao da on i dalje funkcionira. Nazovite stvari pravim imenom: živimo u sustavu intenziviranja rivalstva velikih sila - poručio je Carney.

'Ili smo zajedno ili smo na jelovniku'

Što, dakle, preostaje zemljama koje nisu ni SAD, ni Kina, ni Rusija? Carneyjev odgovor je jasan: prilagodba je nužna, ali ne kroz izolaciju i podizanje zidova. Takav "svijet tvrđava", upozorio je, bio bi siromašniji, krhkiji i manje održiv. Rješenje leži u udruživanju i stvaranju novih, fleksibilnih saveza.

Ovdje je izgovorio rečenicu koja je najsnažnije odjeknula dvoranom i koja sažima cijelu njegovu poruku.

​- Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako niste za stolom, na jelovniku ste - rekao je.

- Velike sile mogu si priuštiti da rade same. Imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet, moć diktiranja uvjeta. Srednje sile to nemaju. Ali kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonom, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ono što se nudi. Natječemo se jedni s drugima tko će biti najpopustljiviji - nastavio je u svom govoru.

Denis Balibouse

Kanada, kako je objasnio, već provodi tu novu strategiju koju naziva "realizmom utemeljenim na vrijednostima" - pristup koji je istovremeno principijelan u obrani temeljnih vrijednosti poput suvereniteta i ljudskih prava, ali i pragmatičan u prepoznavanju da se interesi razlikuju. To uključuje jačanje domaće ekonomije i otpornosti, ali i rapidnu diverzifikaciju partnerstava. U samo šest mjeseci, Kanada je potpisala dvanaest novih trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četiri kontinenta, uključujući strateška partnerstva s Kinom i Katrom, te pregovara o novim sporazumima s Indijom, ASEAN-om i južnoameričkim blokom Mercosur.

To je ono što Carney naziva "varijabilnom geometrijom" - stvaranje različitih koalicija za različita pitanja, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkih interesa za djelovanje.

- U svijetu rivalstva velikih sila, zemlje između imaju izbor: natjecati se jedna s drugom za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile treći put s utjecajem. Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati jaka - ako odlučimo koristiti je zajedno - zaključio je.

Kanada ima ono što svijet želi

Carney je svoj govor završio porukom samopouzdanja, naglašavajući kako srednje sile nisu nemoćne. Naveo je snagu Kanade: energetska je supersila s ogromnim rezervama kritičnih minerala, ima najobrazovanije stanovništvo na svijetu, golem fiskalni kapacitet i vrijednosti kojima mnogi teže. To su temelji na kojima se gradi stvarna, a ne odglumljena suverenost.

​- Više se ne oslanjamo samo na snagu naših vrijednosti, već i na vrijednost naše snage - istaknuo je.

Njegov govor nije bio izraz pesimizma, već poziv na akciju.

- Nostalgija za starim poretkom nije strategija, poručio je. Priznavanje realnosti, ma koliko ona bila brutalna, prvi je korak. Drugi je zajedničko djelovanje na izgradnji nečeg novog iz pukotina starog sustava.

​- Stari poredak se ne vraća. Ne bismo ga trebali oplakivati. Ali iz loma možemo izgraditi nešto bolje, jače i pravednije. To je zadatak srednjih sila, koje imaju najviše za izgubiti od svijeta tvrđava, a najviše za dobiti od svijeta istinske suradnje. Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto - sposobnost da prestanemo pretvarati se, da imenujemo stvarnost, da izgradimo snagu kod kuće i da djelujemo zajedno - zaključio je Carney.

GOVOR PROČITAJTE U CIJELOSTI:

"Zadovoljstvo mi je - i dužnost - biti s vama u ovoj prekretnici za Kanadu i za svijet.
Danas ću govoriti o prekidu svjetskog poretka, kraju lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika među velikim silama nije podložna nikakvim ograničenjima.

Ali također vam tvrdim da druge zemlje, posebno srednje sile poput Kanade, nisu nemoćne. Imaju sposobnost izgraditi novi poredak koji utjelovljuje naše vrijednosti, poput poštovanja ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta država.Moć manje moćnih počinje s iskrenošću.Svaki dan se podsjećamo da živimo u eri suparništva velikih sila. Da poredak temeljen na pravilima blijedi. Da jaki čine što mogu, a slabi pate što moraju.Ovaj Tukididov aforizam predstavljen je kao neizbježan – prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno nameće. I suočene s tom logikom, postoji snažna tendencija da se zemlje slažu kako bi se slagale. Da se prilagode. Da… Izbjegnu probleme. Nadati se da će poštivanje propisa imati sigurnost.
Neće.
Dakle, koje su nam mogućnosti?
Godine 1978. češki disident Václav Havel napisao je esej pod nazivom Moć nemoćnih. U njemu je postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održao?
Njegov odgovor započeo je s trgovcem voćem i povrćem. Svako jutro ovaj trgovac postavlja znak u svoj izlog: „Radnici svijeta, ujedinite se!“ On u to ne vjeruje. Nitko u to ne vjeruje. Ali on svejedno postavlja znak – kako bi izbjegao probleme, signalizirao poštivanje propisa, kako bi se slagao. I budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje.
Ne samo kroz nasilje, već kroz sudjelovanje običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.
Havel je to nazvao „životom u laži“. Moć sustava ne dolazi iz njegove istine, već iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istina. I njegova krhkost dolazi iz istog izvora: kada čak i jedna osoba prestane s izvršavanjem - kada trgovac povrćem ukloni svoj znak - iluzija počinje pucati.
Vrijeme je da tvrtke i zemlje skinu svoje znakove.
Desetljećima su zemlje poput Kanade prosperirale pod onim što smo nazivali međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, hvalili njegova načela i imali koristi od njegove predvidljivosti. Mogli smo provoditi vanjsku politiku temeljenu na vrijednostima pod njegovom zaštitom.
Znali smo da je priča o međunarodnom poretku temeljenom na pravilima djelomično lažna. Da će se najjači izuzeti kada im to odgovara. Da se trgovinska pravila provode asimetrično. I da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću ovisno o identitetu optuženika ili žrtve.
Ova fikcija bila je korisna, a američka hegemonija, posebno, pomogla je u osiguravanju javnih dobara: otvorenih morskih putova, stabilnog financijskog sustava, kolektivne sigurnosti i podrške okvirima za rješavanje sporova.
Dakle, postavili smo znak na prozor. Sudjelovali smo u ritualima. I uglavnom smo izbjegavali isticati praznine između retorike i stvarnosti.
Ova pogodba više ne funkcionira.
Dozvolite mi da budem izravan: nalazimo se usred raskida, a ne tranzicije.
Tijekom protekla dva desetljeća, niz kriza u financijama, zdravstvu, energetici i geopolitici razotkrio je rizike ekstremne globalne integracije.
U novije vrijeme, velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao prisilu. Lance opskrbe kao ranjivosti koje treba iskoristiti.
Ne možete "živjeti u laži" uzajamne koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti.
Multilateralne institucije na koje su se oslanjale srednje sile - WTO, UN, COP - arhitektura kolektivnog rješavanja problema - uvelike su smanjene.
Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače iste zaključke. Moraju razviti veću stratešku autonomiju: u energetici, hrani, kritičnim mineralima, u financijama i lancima opskrbe.
Ovaj impuls je razumljiv. Zemlja koja se ne može sama prehraniti, opskrbiti gorivom ili braniti ima malo mogućnosti. Kada vas pravila više ne štite, morate zaštititi sebe.
Ali budimo jasni u pogledu toga kamo to vodi. A Svijet tvrđava bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv.
I postoji još jedna istina: ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti radi nesmetanog ostvarivanja svoje moći i interesa, dobitke od „transakcionizma“ postaje teže replicirati. Hegemoni ne mogu kontinuirano monetizirati svoje odnose.
Saveznici će se diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti. Kupiti osiguranje. Povećati mogućnosti. To obnavlja suverenitet – suverenitet koji je nekoć bio utemeljen na pravilima, ali će se sve više usidriti u sposobnosti izdržavanja pritiska.
Kao što sam rekao, takvo klasično upravljanje rizicima ima svoju cijenu, ali taj trošak strateške autonomije, suvereniteta, može se i podijeliti. Kolektivna ulaganja u otpornost su jeftinija od toga da svatko gradi vlastitu tvrđavu. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti su pozitivan zbroj.
Pitanje za srednje sile, poput Kanade, nije hoće li se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti. Moramo. Pitanje je hoćemo li se prilagoditi jednostavnom izgradnjom viših zidova – ili možemo li učiniti nešto ambicioznije.
Kanada je među prvima čula poziv na buđenje, što nas je navelo da temeljno promijenimo naš strateški stav.
Kanađani znaju da naša stara, udobna pretpostavka da naša geografija i članstvo u savezu automatski donose prosperitet i sigurnost više ne vrijedi.
Naš novi pristup počiva na onome što je Alexander Stubb nazvao „realizmom temeljenim na vrijednostima“ – ili, drugim riječima, cilj nam je biti principijelan i pragmatičan.
Principijelni u našoj predanosti temeljnim vrijednostima: suverenitetu i teritorijalnom integritetu, zabrani upotrebe sile osim kada je to u skladu s Poveljom UN-a, poštivanju ljudskih prava.
Pragmatični u prepoznavanju da je napredak često postupan, da se interesi razlikuju, da ne dijele svi partneri naše vrijednosti. Angažiramo se široko, strateški, otvorenih očiju. Aktivno prihvaćamo svijet kakav jest, a ne čekamo svijet kakav želimo biti.
Kanada kalibrira naše odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti. Dajemo prioritet širokom angažmanu kako bismo maksimizirali naš utjecaj, s obzirom na fluidnost svjetskog poretka, rizike koje to predstavlja i uloge za ono što slijedi.
Više se ne oslanjamo samo na snagu naših vrijednosti, već i na vrijednost naše snage.
Tu snagu gradimo kod kuće.
Otkad je moja vlada preuzela dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalnu dobit i poslovna ulaganja, uklonili smo sve savezne prepreke međupokrajinskoj trgovini i ubrzavamo ulaganja od bilijun dolara u energiju, umjetnu inteligenciju, kritične minerale, nove trgovinske koridore i šire.
Udvostručujemo našu obrambenu potrošnju do 2030. i to činimo na načine koji grade našu domaću industriju.
Brzo se diverzificiramo u inozemstvu. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući pridruživanje SAFE-u, europskim sporazumima o nabavi obrambene opreme.
U posljednjih šest mjeseci potpisali smo dvanaest drugih trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četiri kontinenta.
U proteklih nekoliko dana zaključili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom.
Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima i Mercosurom.
Kako bismo pomogli u rješavanju globalnih problema, težimo varijabilnoj geometriji - različitim koalicijama za različita pitanja, na temelju vrijednosti i interesa.
Što se tiče Ukrajine, ključni smo član Koalicije voljnih i jedan od najvećih doprinosa njezinoj obrani i sigurnosti po glavi stanovnika.
Što se tiče arktičkog suvereniteta, čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku i u potpunosti podržavamo njihovo jedinstveno pravo da određuju budućnost Grenlanda. Naša predanost članku 5. je nepokolebljiva.
Surađujemo s našim saveznicima u NATO-u (uključujući nordijsko-baltičku osmorku) kako bismo dodatno osigurali sjeverni i zapadni bok saveza, uključujući i neviđena kanadska ulaganja u prekomorske radare, podmornice, zrakoplove i kopnene čizme. Kanada se snažno protivi tarifama zbog Grenlanda i poziva na usmjerene razgovore kako bi se postigli zajednički ciljevi sigurnosti i prosperiteta za Arktik.
U vezi s plurilateralnom trgovinom, zalažemo se za napore za izgradnju mosta između Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, stvarajući novi trgovinski blok od 1,5 milijardi ljudi.
Što se tiče ključnih minerala, formiramo klubove kupaca usidrene u G7 kako bi se svijet mogao diverzificirati i udaljiti od koncentrirane ponude.
Što se tiče umjetne inteligencije, surađujemo s istomišljenicima u demokracijama kako bismo osigurali da na kraju nećemo biti prisiljeni birati između hegemona i hiperskalera.
Ovo nije naivni multilateralizam. Niti se oslanja na smanjene institucije. To je izgradnja koalicija koje funkcioniraju, pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkog jezika da djeluju zajedno. U nekim slučajevima, to će biti velika većina nacija.
I stvara gustu mrežu veza u trgovini, investicijama, kulturi na koju se možemo osloniti za buduće izazove i prilike.
Srednje sile moraju djelovati zajedno jer ako niste za stolom, na jelovniku ste.
Velike sile mogu si priuštiti da rade same. Imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet, moć diktiranja uvjeta. Srednje sile to nemaju. Ali kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonom, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ono što se nudi. Natječemo se jedni s drugima tko će biti najpopustljiviji.
To nije suverenitet. To je izvođenje suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti.
U svijetu rivalstva velikih sila, zemlje između imaju izbor: natjecati se jedna s drugom za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile treći put s utjecajem.
Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati jaka - ako odlučimo koristiti je zajedno.
Što me vraća na Havelu.
Što bi značilo da srednje sile "žive u istini"?
To znači imenovati stvarnost. Prestanite se pozivati ​​na "međunarodni poredak temeljen na pravilima" kao da još uvijek funkcionira kako se reklamira. Nazovite sustav onim što jest: razdoblje intenziviranja rivalstva velikih sila, gdje najmoćniji ostvaruju svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao oružje prisile.
To znači dosljedno djelovanje. Primjenjivati ​​iste standarde na saveznike i suparnike. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsko zastrašivanje iz jednog smjera, ali šute kada dolazi iz drugog, držimo znak u prozoru.
To znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto da čekamo da se obnovi stari poredak, stvorimo institucije i sporazume koji funkcioniraju kako je opisano.
A to znači i smanjenje poluge koja omogućuje prisilu. Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek bi trebala biti prioritet svake vlade. Diverzifikacija na međunarodnoj razini nije samo ekonomska razboritost; to je materijalni temelj za poštenu vanjsku politiku. Zemlje stječu pravo na principijelne stavove smanjenjem svoje ranjivosti na odmazdu.
Kanada ima ono što svijet želi. Mi smo energetska supersila. Posjedujemo ogromne rezerve kritičnih minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi su među najvećim i najsofisticiranijim investitorima u svijetu. Imamo kapital, talent i vladu s golemim fiskalnim kapacitetom za odlučno djelovanje.
Imam vrijednosti kojima su mnoge druge teže.
Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naš javni prostor je glasan, raznolik i slobodan. Kanađani ostaju predani održivosti.
Mi smo stabilan, pouzdan partner - u svijetu koji je sve samo ne to - partner koji gradi i cijeni odnose na dugi rok.
Kanada ima nešto drugo: prepoznavanje onoga što se događa i odlučnost da djeluje u skladu s tim.
Razumijemo da ovaj prekid zahtijeva više od prilagodbe. Zahtijeva iskrenost o svijetu kakav jest.
Izbacujemo znak iz prozora.
Stari poredak se ne vraća. Ne bismo ga trebali oplakati. Nostalgija nije strategija.
Ali iz loma možemo izgraditi nešto bolje, jače i pravednije.
To je zadatak srednjih sila, koje imaju najviše za izgubiti od svijeta tvrđava, a najviše za dobiti od svijeta istinske suradnje.
Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto – sposobnost da prestanemo pretvarati se, da imenujemo stvarnost, da izgradimo snagu kod kuće i da djelujemo zajedno.
To je put Kanade. Biramo ga otvoreno i samouvjereno.
I to je put širom otvoren svakoj zemlji koja je spremna poći s nama."