Rođaci i prijatelji nestalih osoba, kao i aktivisti za ljudska prava, marširali su ulicama Mexico Cityja, Guadalajare, Córdobe i drugih gradova pozivajući na pravdu i pozivajući vladu predsjednice Claudije Sheinbaum da pomogne u pronalasku njihovih nestalih voljenih. Više od 130.000 ljudi prijavljeno je kao nestalo u Meksiku. Gotovo svi nestanci dogodili su se od 2007. godine, kada je tadašnji predsjednik Felipe Calderón pokrenuo svoj "rat protiv droge".
U mnogim slučajevima, nestali su prisilno regrutirani u narkokartele - ili ubijeni zbog pružanja otpora. Iako su karteli droge i organizirane kriminalne skupine glavni počinitelji, sigurnosne snage se također okrivljuju za smrti i nestanke. Prema studiji iz 2023. u časopisu Science, karteli su peti najveći poslodavac u Meksiku, sa 185.000 članova. Moraju regrutirati oko 370 članova svaki tjedan kako bi izbjegli gubitak osoblja zbog uhićenja i smrti. U početku se koriste za nekvalificirane poslove, kasnije kao izviđači, kuhari droge ili plaćeni ubojice. Žene su prisiljene na prostituciju.
"One koji uspiju pobjeći društvo često odbaci", kaže Jose Pablo Balandra, psiholog i socijalni radnik u organizaciji Reinserta. Dvanaest godina on i njegov tim rade na podršci mladima koji žele pobjeći od nasilja i ponovno se integrirati u život, nudeći terapijske sesije, sport i mogućnosti obuke. S Reinsertom može pomoći samo 400 mladih ljudi godišnje, ali njegovi napori su učinkoviti: devet od deset bivših regruta ne vraća se organiziranom kriminalu. Balandra kaže, piše Tagesschau, da bi rad zapravo trebao početi ranije: Mnogi odrastaju u siromaštvu i nasilju, upadaju u droge i kriminal preko prijatelja, bez podrške i nesvjesni opasnosti.
Oko 95 posto slučajeva nestalih osoba ostaje neriješeno. U očaju, mnogi rođaci sami traže nestale osobe, često žene: majke, sestre i prijateljice. Diljem zemlje, takozvane "buscadore", timovi za potragu, kreću svakog vikenda, doslovno prevrćući svaki kamen. Naoružani krampovima i lopatama, slijede anonimne dojave.Sada su dobro povezani, dijele svoje znanje jedni s drugima i redovito sudjeluju u radionicama. Na primjer, uče kako razlikovati životinjske od ljudskih kostiju ili kako upravljati dronovima za skeniranje velikih područja u potrazi za rasjedima u tlu, otkrivanje temperaturnih razlika i mjerenje razlika u sastavu tla koje bi potencijalno mogle ukazivati na tajne grobove.
50.000 pokojnika leži u prepunim mrtvačnicama
Posmrtni ostaci koje pronađu ovi timovi za potragu završavaju u jednom od forenzičkih instituta u 32 meksičke savezne države. I obično tamo ostaju neidentificirani. Prema podacima organizacija civilnog društva, u forenzičkim odjelima zemlje nalazi se više od 50 000 nepoznatih preminulih osoba. Mrtvačnice su prepune. Ako bi se tijela identificirala, broj nestalih osoba pao bi na otprilike 77.000. Ali ovo je ogroman zadatak. Institucije dosežu svoje granice: nedostaje osoblja, a ne postoji nacionalna baza podataka. Unatoč svoj beznadnosti, postoji pomak. Mnoge meksičke vlasti sada se barem umrežavaju sa susjednim državama. I: Meksiko je pokrenuo pravnu reformu. Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum najavila je da će uvesti red u kaos oko potrage za nestalim osobama. Između ostalog, biometrijski podaci građana prikupljat će se na jedinstvenoj platformi identiteta, kojoj će biti dostupni javni tužitelji i sigurnosni kabinet. Kritičari se, međutim, boje da će to dovesti do masovnog nadzora od strane pravosuđa i političara.
Meksiko doživljava razinu nestanaka koja nadmašuje neke od najgorih slučajeva u Latinskoj Americi. Oko 40.000 ljudi nestalo je u 36-godišnjem građanskom ratu u Gvatemali, koji je završio 1996. Procjenjuje se da je u Argentini pod vojnom vlašću između 1976. i 1983. nestalo 30.000 ljudi.
