Turski pristanak na održavanje sirijskog predsjednika Asada na vlasti je geopolitička senzacija, kao i turski potpis na plinovod Južni tok...
Teze koje je nakon ubojstva ruskog ambasadora u Istanbulu izrekao Carl Bildt, po mojoj procjeni nisu točne. Bildt misli kako bi turski atentat u vrijeme najintenzivnije rusko-turske napetosti možda doveo i do rata. Čini mi se da je ta teza promašena. Ona počiva na uvjerenju da Vladimir Putin ne skida prst s okidača, iako se, i u vrijeme kad su Turci srušili ruski avion, ponašao na način koji je daleko od ratobornog. Da je ruski ambasador u Turskoj ubijen u to vrijeme, hladni rusko-turski odnosi postali bi, vjerojatno, nešto hladniji i na tome bi sve ostalo. Rusiji taj rat u regiji u kojoj nikad nije bila jača ne bi uopće odgovarao.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
