Pitaju me o ožiljku kada se presvlačim nakon nogometa ili pri zdravstvenom pregledu. I 20 godina poslije s kuglicama zvončića u plućnom krilu i velikim ožiljkom preko cijelog tijela, taj dan stalno nosim u sebi i na sebi, govorio je 2015. godine Damir Bebić, jedan od teško ranjenih ljudi tijekom raketiranja Zagreba 2. i 3.svibnja 1995.
Bila je to odmazda pobunjenih Srba za vojni poraz u akciji Bljesak. Koristili su višecijevni bacač raketa Orkan 262 mm s kasetnim bombama. U raketiranju Zagreba koje je naredio Mile Martić poginulo je sedmero ljudi, ozlijeđeno ih je 181, oštećeno je 277 automobila. Upravo je i Bebić osjetio svu razornost zvončića koji su zasuli Zrinjevac, dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Vlašku, Draškovićevu i ulice oko HNK.
U 10,23 sati nekoliko je projektila ispaljeno na zagrebačko gradsko središte u Šoštarićevu ulicu, u blizini križanja Vlaške i Draškovićeve ulice. Napad je ponovljen i sutradan, 3. svibnja 1995. Projektili su tada pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika "Centar", Akademiju dramskih umjetnosti te na dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima je bilo i nekoliko stranaca. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije je poginuo student 1. godine filmske režije Luka Skračić. Osobito su opasni bili mnogobrojni neeksplodirani 'zvončići', njih oko 500, koje je deaktivirala policija, pri čemu je jedan policajac poginuo, pisao je Express.
- Tog 3. svibnja krenuo sam u smjeru Trga bana Jelačića. Čuo sam nešto poput grmljavine i trenutačno osjetio bol u lijevoj podlaktici i na desnom bedru. U šoku sam, krvareći, pretrčao ulicu i došao do Etnografskog muzeja - pričao je Damir Veić. Već je počeo gubiti svijest pa su ga ljudi koje je unutra zatekao posjeli na pod. Hitna pomoć odvezla ga je na Sveti Duh, a njemu je bilo sve gore i u grudima je osjećao rastući pritisak koji mu je otežavao disanje. Završio je na hitnoj operaciji.
- Probudio sam se nakon dva dana na odjelu intenzivne njege. Čuo sam da sam zadobio tri prostrjelne rane srca, prostrjel trbuha, da mi je u jednom trenutku srce prestalo kucati, da sam nakon prve operacije još imao unutarnje krvarenje te da su me podvrgnuli drugoj operaciji - rekao je Damir.
Zlokobni M-87 Orkan kojim je napadnut Zagreb je inače dio projekta KOL-15. Sustav je namijenjen za vatrenu podršku jedinica ranga korpusa i armije. Djelotvoran je protiv žive sile, oklopnih vozila, a može se koristiti i za protuoklopno zaprečavanje, stoji u specifikacijama. Orkan je samohodni višecijevni lanser raketa čiji je razvoj započeo 1980. godine kao zajednički projekt Jugoslavije i Iraka, naravno - pod paskom Sadama Huseina. Irački diktator je, dok je iransko-irački rat trajao, želio diverzificirati svoju nabavu i počeo je istraživati što Jugoslavija nudi. Druga opcija bio je M84 MBT. Profesor Obrad Vučurović radio je kao konceptualni dizajner i glavni inženjer na ovom projektu, a tijekom razgovora s iračkom delegacijom, Jugoslavija je ponudila dvije opcije: MRL s 12 raketnih cijevi, dometa 50 km, MRL samo s 4 cijevi, ali za rakete dometa 120 km Irak je odabrao prvu opciju i ubrzo ju je odobrila i jugoslavenska vojska, također zainteresirana za projekt. Izgrađena su dva prototipa, jedan za Jugoslaviju i jedan za Irak. U skladu s objema, razvijene su rakete s kasetnim bojevim glavama i prilagođene za lokalnu upotrebu.
Razvoj ovog potpuno automatiziranog sustava dugog dometa koji ispaljuje višenamjenske rakete kalibra 262 mm započeo je 1980. godine, dakle baš kada je počeo rat između Irana i Iraka, i u fazi u kojoj je Jugoslavija, koja nije bila članica Varšavskog pakta, pojačala svoje domaće vojne operacije. Činjenica da su već bila razvijena rješenja za nekoliko sličnih podsustava, najveća prednost M87 bila je potpuna automatizacija, a uz to i vrlo veliki kalibar, nekompatibilan s postojećim sovjetskim raketama, zbog čega je trebalo riješiti niz tehnoloških problema.
Već 1987. prvi lanseri su isporučeni JNA. Raketni sistem M87 Orkan namijenjen je za vatrenu podršku jedinica ranga korpusa i armije. Lanser je postavljen na šasiju terenskog automobila FAP 3232 BDS/A, konfiguracije 8x8. Vozilo ima masu 15.000 kg, dok je borbena masa 32.000 kg. Za pogon se koristi dizel motor snage 235 kW, s direktnim ubrizgavanjem. Petočlana posada smještena je u klimatiziranoj kabini u prednjem dijelu vozila, a na zadnju platformu je postavljen 12-cijevni lanser. Upravljanje svim sistemima je daljinsko i posada ne mora napustiti kabinu vozila prilikom gađanja.
Raketa R-262 M87 Orkan je razvijena u dvije varijante – s kasetnom bojevom glavom s kumulativnim bombicama, zlokobnim "zvončićima", tu su koristili pri napadu na Zagreb, i sa kasetnom bojevom glavom s protutenkovskim minama. U kasetnoj bojevoj glavi s bombicama nalazi se 288 kumulativnih bombica (submunicije) koje na visini 800 do 1000 m izbacuje pirotehničko punjenje. Površina razbacivanja submunicije je oko 2 hektara, a radijus ubojnog djelovanja svake je 10 metara. Kalibar bombice je 40 mm, probojnost 60 mm pancirnog čelika, masa 245 grama.
Lansirna vozila sistema M87 Orkan naoružana su i protuavionskim mitraljezom kalibra 12,7 mm postavljenim na krov kabine. Za maskiranje se koriste četiri bacača dimnih kutija postavljena na prednjem braniku. Posluga je naoružana sa četiri automatske puške M70, jednim automatskim pištoljem M84 i jednim ručnim bacačem M79 Osa. Orkan je za bivšu JNA proizveden u malom broju, a sa raspadom SFRJ proizvodnja je okončana. Kasnije je Srbija razvila varijantu Orkan-2 s četiri lansirne cijevi 262 mm postavljene na lansirno vozilo raketnog sistema Luna-M (FROG-7), koja je nuđena za izvoz kao program modernizacije sistema Luna-M.
