Nikolaj je potpisao ugovor s ruskom vojskom i završio na fronti u Donjecku kod sela Kurdjumivka krajem svibnja 2024. Njegovu jurišnu skupinu su stalno pratili rojevi ukrajinskih dronova koji su ih 'zarobili' u podzemnoj cijevi blizu ukrajinskih uporišta.
- Kad sam ušao u tu cijev, samo sam se uhvatio za glavu. Tamo više nije bilo ljudi, već kosturi prekriveni kožom. Crni, izgladnjeli. Preživljavali su na primitivan način: pili su močvarnu vodu koja je ulazila u cijev, a u njoj su umjesto čaja kuhali opuške cigareta. Povremeno su uspijevali istrčati na polje i ukrasti nešto žita. Kavu koju smo donijeli jeli su žlicom. Cijelo pakiranje naše zamjene za šećer izlili su ravno u usta - prisjetio se Nikolaj za Meduzu.
Nikolaj se prisjetio kako Rusi nisu uspjeli izvući ljude iz cijevi kod Kurdjumivke zbog dronova, iako je ustaljena praksa da vojska svakih tjedan-dva rotira borce na prvoj crti bojišnice. Nikolaj je u prvom pokušaju bijega ranjen u rame gelerom od ukrajinske minobacačke granate, a njegov suborac je poginuo. U bolnici je Nikolaj saznao da ima ozbiljnih problema s lijevom rukom: rekli su mu da bi mogla potpuno prestati funkcionirati. Ipak, ni to nije bilo dovoljno da ga se otpusti iz službe i vojska je i dalje razmišljala da ga vrati na bojišnicu.
- Znači desna ruka ti je i dalje u redu. Bit ćeš koristan - prisjeća se izjave vojnog regruta. Tada je Nikolaj prvi put počeo razmišljati o bijegu s bojišta. Počeo je smišljati plan kako da simulira ranjavanje gelerom toliko ozbiljno da bi ga vratili u Rusiju.
- Isprva sam razmišljao o granati. Možeš se sakriti iza ugla zgrade, baciti granatu i izložiti samo nogu eksploziji. Tako da se slučajno ne ubiješ - prisjetio se Nikolaj, ali je kasnije s jednim prijateljem odustao od granate i odlučili su upucati jedan drugoga u nogu. Medicinsko osoblje je shvatilo da su se namjerno ranili i Nikolaj im je bio prinuđen platiti 3198 eura da ih ne prijave vlastima i da mu saniraju ranu.
Mito na sve strane
Nikolaj je otkrio da nitko nakon uplate nije postavljao nikakva pitanja, a doktori nisu ni trepnuli. Iako ga nisu prijavili vlastima i sanirali mu ozljedu, Nikolaju je i dalje bio zabranjen povratak u Rusiju (liječio se u bolnici u Zaporižju).
- Vrlo je teško napustiti bojište. Nema dovoljno ljudi, nikoga ne puštaju. Samo teško ranjene - objasnio je Nikolaj. Ipak, nije odustao i putem posrednika našao je kirurga kojem je platio 8500 eura koji mu je napisao uputnicu za liječenje u Rusiji. Jednom kad se našao u Rusiji i tamo su ga pokušali vratiti na frontu. Kako bi izbjegao rat u Ukrajini iako je teško ranjen, platio je preko 11.725 eura.
Plaćene otmice
Kakva korupcija vlada u ruskim redovima, najbolje oslikava činjenica da pojedini vojnici plaćaju da ih se otme.
- Za između 2100 i 32.000 eura možete biti oteti iz svoje vojne jedinice i odvedeni na drugu stranu svijeta, tvrdi bivši šef Transparency Internationala Rusija Ilija Šumanov. Druge metode uključuju, podmićivanje zapovjednika koji za 280 dolara vojnike stave u pozadinske jedinice koje nisu na prvoj crti i lažne dijagnoze. Za 310 eura može se dobiti medicinska kartica na temelju koje se vojnike može proglasiti vojno nesposobnima. Za između 132 i 1332 eura može se dobiti certifikat o HIV-u s QR kodom i upis u registar zaraženih osoba. Tuberkuloza 'košta' 128 eura, Bronhijalna astma ili arterijska hipertenzija 320 eura, hepatitis između 132 do 265 eura, a certifikat o invalidnosti može se dobiti na dark webu za 1300 eura.
