Mog oca Većeslava Holjevca uhodio je Ranković, a brata su mu ubili na Bleiburgu

U povijest Zagreba upisao se kao vjerojatno nijedan drugi njegov gradonačelnik - mada je Zagreb svakako imao ljude koji će se nesumnjivo pamtiti, što po dobrome, što onih koje sad treba preskočiti. U godini obilježavanja 70. godišnjice od povijesne odluke donesene na sjednici Gradskog vijeća Narodnog odbora Zagreba na kojoj je odlučeno da će se grad širiti na jug, treba se pak prisjetiti tog zaslužnog čovjeka koji nam je ostavio i gotovo poklonio najbolje od Zagreba - riječ je, dakako, o Većeslavu Holjevcu. U povijest se prvo upisao kao partizan, jedan od organizatora antifašističkog ustanka u Karlovcu u dobi od svega 24 godine, potom je djelovao kao komesar, pa vojni zapovjednik, da bi postao poslijeratni gradonačelnik Zagreba u tom za grad ključnom trenutku. Političar i oponent, vizionar i svakako sanjar - u sjećanju svoje djece je otac, humanist, čovjek od principa. Sposoban, autoritativan i nepokolebljiv. Upravo takvim ga opisuje njegova kći Tatjana Holjevac prisjećajući se velike ličnosti, svoga oca, uoči godišnjice njegova povijesnog pothvata. Stan u Nazorovoj ulici u kojemu me dočekuje jedan je od onih u kojima posvuda vise slike, u kojima su sobe prepune knjiga, s terase se nazire grad, a nestvarno je tiho. Takvi su stanovi u snovima o Zagrebu.