Moja Amerika još je dom hrabrih i utočište slobodnih ljudi

Amerikanci su prošlog tjedna proslavili Dan zahvalnosti, najvažniji praznik nacije. Sve potječe iz iskustva prvih engleskih doseljenika koji su stigli u ono što je postalo kolonija Massachusetts 1620. Danas poznati i kao “hodočasnici”, skupinu su predvodili disidentni protestanti koji su tražili slobodu prakticiranja svoje vjere u Novom svijetu. Nakon mučnog prijelaza Atlantika i oštre zime koja je odnijela živote polovice njihovih članova, hodočasnici su se okupili u jesen 1621. kako bi izrazili zahvalnost Bogu za uspješnu žetvu i svoj opstanak. U slavlju su im se pridružili Indijanci iz lokalnog plemena koje je pomagalo hodočasnicima u nesigurnoj prvoj godini postojanja kolonije. Od tih skromnih početaka, engleski imigranti naposljetku su istisnuli svoje rane nizozemske, francuske i španjolske suparnike te došli na vlast u Sjevernoj Americi. Njihovi potomci nikad se nisu prestali sjećati hodočasnika i počeli su službeno obilježavati Dan zahvalnosti nakon američke neovisnosti.

Ovogodišnje izdanje tradicionalne Thanksgiving parade u New Yorku BRENDAN MCDERMID/REUTERS/PIXSELL

S vremenom je praznik poprimio duboko značenje ne samo dugo naseljenim građanima engleskih korijena, nego i uzastopnim valovima imigranata različitih nacionalnosti i vjera koji su poput hodočasnika stigli na američke obale kako bi bolje živjeli u slobodi. Dan zahvalnosti je stoga proslava koja ujedinjuje i središnja američka građanska religija. To je praznik u godini u kojem se najviše putuje - ljudi prelaze velike udaljenosti kako bi bili s obitelji na Dan zahvalnosti. Diljem zemlje, ljudi sjede uz isti tradicionalni obrok koji je izvoran u Sjevernoj Americi, kao što su puretina, muškatna bundeva, krumpir, brusnice i pita od bundeve. Ove godine Amerikanci možda imaju stvari na kojima su zahvalni u osobnom životu, ali nažalost nacionalno raspoloženje u ovom trenutku nije zahvalnost, nego sve veća ogorčenost. Dio toga je prirodna posljedica duge pandemije. Zatvaranja gospodarstva, nametljivi zahtjevi i socijalna izolacija uzeli su danak u emocionalnoj stabilnosti ljudi. To je vidljivo u većoj učestalosti samoubojstava, nasilnih zločina i predoziranja drogom, kao i u razuzdanom ponašanju zrakoplovnih putnika. Međutim, najveći izvor društvenih napetosti u zemlji je politički, zbog izvanredne razine polarizacije. Trumpov fenomen golemi je čimbenik u ovom nacionalnom raskolu - gotovo polovica biračkog tijela, na kraju krajeva, vjeruje u fantaziju da je pobijedila na izborima. Zgroženi su jer su izbori “ukradeni” i jer je uzurpator u Bijeloj kući. Nedavni posrtaji Joea Bidena i sve veći osjećaj da nema kontrolu nad važnim stvarima, kao što su južna granica i rastuće cijene, učinili su ga potpuno nelegitimnim u očima većine republikanaca.

Baz purice je Thanksgiving nezamisliv Amira Karaoud/Reuters/PIXSELL

To su osjećaji koji se brzo rasplamsaju. Nije uvijek bilo tako u SAD-u. Proveo sam dvije godine na sveučilištu u Francuskoj i bio šokiran koliko je zemlja podijeljena između desnice i ljevice - drevnih podjela ukorijenjenih u društvenoj klasi. Nasuprot tome, Sjedinjene Američke Države činile su se oazom slaganja s dvije političke stranke u osnovnom ideološkom usklađivanju. Ali posljednjih desetljeća došlo je do utjelovljenja kulturnih razlika i identiteta koji se čine sve nepomirljivijima. Donald Trump nije stvorio tu polarizaciju, ali ju je pojačao u alarmantnoj mjeri. Trumpova Amerika uglavnom je bjelačka - i ruralna, radnička klasa, vjernička i nema sveučilišno obrazovanje. Njegovi pristaše otuđeni su od onoga što doživljavaju kao liberalnu dominantnu kulturu koja ima sekularna stajališta i posebno prezire kršćanstvo. Osjećaju se ugroženima zbog ilegalne imigracije i demografskih trendova koji će u sljedećim desetljećima nebijelce učiniti većinskim stanovništvom. Politika identiteta koju preferiraju demokrati, koji zagovaraju manjine te utjelovljuju rasnu i etničku raznolikost zemlje, očito im je neprivlačna. Obećanje Donalda Trumpa o obnovi - učiniti Ameriku ponovno velikom - sigurno ih nadahnjuje kao svojevrsno spasenje. I u osnovi, oni su u pravu kad osjećaju da se Amerika mijenja. Sve veća raznolikost zemlje mijenja nacionalni identitet. Stari model miješanja svih naroda, pri čemu se očekivalo da će imigranti na kraju izgubiti svoje specifičnosti i postati Amerikanci kao i svi drugi, teško je održati s obzirom na umnožavanje i upornost odvojenih rasnih, etničkih i vjerskih identiteta. Obrazovni sustav to odražava - manje je naglaska na književnim tradicijama koje se sad smatraju “bijelima” i europskima, a povijest koja se podučava mlade učenike više nije idealizirani narativ o putovanju za oslobođenje koje je započelo s hodočasnicima.

Ovogodišnje izdanje tradicionalne Thanksgiving parade u New Yorku BRENDAN MCDERMID/REUTERS/PIXSELL

Doista, sam Dan zahvalnosti nije sasvim isti. Priznanje se sad daje stajalištu autohtonih Sjevernoamerikanaca, za koje je dolazak Europljana na ove obale značio katastrofu i potiče osjećaje koji nisu zahvalnost. A tu je i stajalište Afroamerikanaca, čiji su preci prešli Atlantik u lancima, a ne u pohodu na slobodu. Prije dvije godine New York Times objavio je “Projekt 1619.”, kontroverzno djelo koje promiče ideju da američki datum osnivanja nije 1620. ili 1776., nego 1619. i dolazak prvog broda koji je prevozio afričke robove u Novi svijet. Promjena je neizbježna, ali bilo bi posebno opasno za raznoliko društvo da izgubi svoje samopouzdanje i sposobnost ujedinjenja stajališta. Unatoč svim svojim nedostacima, Sjedinjene Američke Države dale su slobodu i priliku desecima milijuna potlačenih u svijetu i predstavljaju isto obećanje danas ljudima svih boja i nacionalnosti. Amerika još treba hodočasnike, a strastveno vjerovanje imigranata u Sjedinjene Američke Države trebalo bi naučiti Amerikance s obje strane gorke političke podjele da zemlja nije distopija njihove mašte - i da je još dostojna Dana zahvalnosti.