Božo Petrov na prošlim je izborima majstorski bježao od ideoloških pitanja - reforme, reforme, reforme, tako je govorio. Hajdemo pogledati što je učinio na tom planu. Samo dvije stvari.
U prvom redu, zaustavio je kurikularnu reformu, protiv koje su se rukama i nogama borili Hrast, Grozd, U ime obitelji i udruge sličnog profila. To nije slučajno. Pomoćnik ministra Šustara, Hrvoje Šlezak, Hrastov je kadar.
Druga stvar za koju je Most suodgovoran jest snažna klerikalizacija programa javne televizije, koja je zahvatila prvi, treći i četvrti program televizije te prvi i treći radijski.
To su stigli učiniti, ali sebi smanjiti plaće i privilegije - što je bilo njihovo najzvučnije obećanje - nisu. To nije slučajno.
Ljudi koji upravljaju Mostom odmah su shvatili što mogu napraviti u kratkom vremenu pa su prionuli na prioritete.
Pozicija Mosta kao kršćanske, konzervativne, desne stranke je legitimna, štoviše i poželjna - treba je samo jasno deklarirati, kao i bilo koji drugi proizvod.
Ideologije, naime, nisu ništa drugo nego robe kojima se trguje na političkim tržištima. Vozač koji kupuje auto mora znati dobiva li dizel ili benzinski motor.
Glasač koji kupuje stranku mora znati želi li program Borisa Jokića ili Željke Markić.
Želi li zabranu umjetne oplodnje ili ne i tako dalje. Napokon, bilo bi ljudski pošteno da Božo Petrov, Nikola Grmoja, Ivica Relković i ostatak stranke - posebno oni koji su iznikli ispod krošnje Hrasta ili udruge U ime obitelji - to jasno kažu.
“Da, mi smo nastavak Grozda i Hrasta drugim sredstvima; da, mi se zalažemo za iste ciljeve, da, nećemo glasačima podvaljivati lažne sadržaje”.
U krajnjoj liniji, gotovo sva pitanja koja se postavljalju pred Vladu su ideološka, ne postoji nadideološka ili stručna pozicija koja daje neutralne recepte.
Kurikulum, da ili ne? Konverzija franka? Dopunsko zdravstveno? Poticaji OPG-ovima?
Sve su to ideološka pitanja, sve drugo je zavaravanje i opsjenarstvo koje bi birači trebali kazniti, gdje god ga uoče.
