Pa dokle, više, pobogu!? Mnogi među nama godinama su uzgajali nadu da će “nacionalni romantizam”, “domoljublje” ili, jednostavno, “nacionalizam” jednoga dana lipsati i ostaviti slobodan prostor normalnom životu. Domoljublje je, reći će briljantni engleski pisac krimića Saumerset Maugham, “nešto što se u mirna vremena prepušta političarima, publicistima i budalama, ali u mračnim danima rata biva osjećanje koje može dirnuti u srce”. Mračni dani rata su iza nas, ali spomenuti osjećaj nije prepušten publicistima, političarima i budalama, nego je preplavio sve i ostao živjeti. Nama, koji ćemo umrijeti pod ovim nebom, suđeno je da cijeli život slušamo nadigravanja Hrvata i Srba u glavnim, te Bošnjaka, Albanaca, Slovenaca i drugih, u epizodnim ulogama. Formulu je izrekao srpski pjesnik Bećković: “Ćeraćemo se još”. Ali ta formula ne važi samo za Balkance. Nacionalizam je, umjesto “dječje bolesti” koja vremenom i odrastanjem prolazi - kako je mislila većina teoretičara u 19. stoljeću - zarazio cijeli svijet, i ne namjerava se povući. “America first”, rekao je Trump. “Vratimo kontrolu u svoje ruke”, kaže Boris Johnson. “Jedinstvena Rusija”, tako se zove Putinova stranka. “Nitko više neće da bije ovaj narod”, kaže Vučić. Kako je i zašto došlo do planetarnog trijumfa te ideje? Je li nacionalizam ideologija ili puka tribalna ideja? Hoće li se povući ili ćemo s njim, kao s koronom, morati nastaviti živjeti? Sve su to teme kojima se bavi Maleševićeva knjiga “Zašto je nacionalizam tako moćan”.
“Nacionalistički pokreti nisu nikakva marginalna nezgoda koja s vremena na vrijeme prekida prirodan tok ljudskog razvoja. Ključno je razumjeti da je nacionalizam dominantan oblik modernog subjektiviteta, a ne neka povijesna abnormalnost ili privremena iritacija”, piše autor pa nastavlja: “Kao i ostali moderni ideološki projekti, i nacionalizam je dijete prosvjetiteljstva. Od presudne je važnosti utoliko pojmiti i analizirati nacionalizam kao punokrvnu ideologiju i dominantni oblik subjektiviteta modernoga doba, umjesto da ga se svrstava među nerafinirane i nedorasle nakupine sentimenata. Nacionalizam nije tanka ideologija kakvom je smatra Freeden. Naprotiv, riječ je o vrlo bogatom i raznovrsnom skupu ideja, načela i postupaka koji su integralni dio organizacije svakodnevnog života u modernitetu. Ideologija je to povezana s dugom listom teoretičara, ideologa i praktičara - od klasičnih kakvi su bili Herder, Mazzini, Fichte, Hegel, Rousseau, Garibaldi, Michelet i Von Treitschke, pa do novijih zagovornika koji se protežu od političke ljevice do krajnje desnice, među kojima bi bili Tagore, Gandhi, Fanon, Farrakhan, Bannon, Dugin i tako dalje”. Nacionalizam je, tvrdi Malešević, i puno više od običnog političkog nauka. To je i društvena praksa utemeljena u svakidašnjicu modernih društava. “Prosječan građanin ili građanka kakve moderne države-nacije možda baš nisu upoznati sa svim pojedinostima liberalne, socijalističke ili konzervativne ideologije, ali vrlo vjerojatno će znati što za njega ili nju znači nacija. Drugim riječima, baš zato što su naciocentrična razumijevanja društvene zbilje tako sveprisutna u modernom svijetu, toj je ideologiji gotovo nemoguće umaknuti u svakodnevnom životu. U sociološkom je smislu, dakle, nacionalizam izrazito ‘debela’ ideologija: to je metaideologija koja prodire u svakodnevne aktivnosti ljudi i kao takva oblikuje nazore i postupke pojedinaca u njihovu društvenom svijetu. Nadalje, popularna percepcija da je nacionalizam nešto što pripada prošlosti, da su to neke “ospice čovječanstva”, potpuno je netočna. Konvencionalni opisi 19. stoljeća kao zlatnog doba nacionalizma - a tako se poučava na satovima povijesti diljem svijeta - jednostavno su pogrešni. Naprotiv, nacionalizam, kao sociološki fenomen prisutan u cijelom svijetu, tek je u 20. i 21. stoljeću dobio na važnosti...
Siniša Malešević
Siniša Malešević je profesor sociologije na dublinskom University Collegeu, član Irske Kraljevske akademije i jedan od najistaknutijih teoretičara nacije u svijetu. U Hrvatskoj su objavljene njegove knjige “Države-nacije i nacionalizmi” (2017.), “Sociologija rata i nasilja” (2011.) i “Ideologija, legitimnost i nova država - Jugoslavija, Srbija i Hrvatska” (2004.). “Globalizacija nije neprijatelj nacionalizma - naprotiv, ova knjiga pokazuje kako su se te dvije sile zajedno razvijale kroz povijest. Malešević osporava i dominantna stajališta koja nacionalizam opisuju kao društvenu snagu u opadanju. Objašnjava zašto nedavne eskalacije populističkog nacionalizma diljem svijeta nisu društvena anomalija, nego povijesna norma”, piše Rendal Collins sa Sveučilišta Pennsylvania pa nastavlja: “Nacionalizam je ugrađen u strukturu moderne teritorijalne države, koja se temelji na suverenosti njezina naroda. Malešević tvrdi da će nacionalizam postojati dok god države imaju granice i dok god pretendiraju na narodni legitimitet. Nacionalizam se tako sljubljuje sa svim ideologijama, bilo lijevim, bilo desnim. Malešević nudi dosad najsofisticiraniju analizu bremenitog pitanja nacionalizma”. To je, dakle, dijagnoza dr. Maleševića - anamneza je prikazana na stranicama ove knjige, a nama ostaje pitanje - ako je socijalizam (sve veći utjecaj države na društvo i ekonomiju), kako neki misle, neminovan, a nacionalizam neizbježan - smješka li nam se (ili bolje rečeno, ceri li nam se u lice) nacionalno socijalistička perspektiva? Sve je moguće, reče jedan francuski filozof.
