Nikad bolji rejting, a zaduživat ćemo se tri puta skuplje nego kad je rejting bio 'smeće'

Da se hrvatska država prošli tjedan zaduživala na europskom tržištu, prinosi na 10-godišnje obveznice kretali bi se oko 3,2 ili 3,3 posto, kolika je trenutna cijena domaćeg javnog duga, iza kojega stoji povijesni A kreditni investicijski rejting.

Ne tako davne 2019. godine Plenkovićeva se vlada iz pozicije države neinvesticijskog kreditnog rejtinga, kolokvijalno nazvanog smeće, zadužila znatno povoljnije te će sve do 2029. godine na to izdanje obveznica kupcima plaćati samo 1,125 posto godišnje kamate!

Hrvatskih zasluga za jeftino zaduživanje od prije pet godina gotovo je jednako zanemarivih, kao i krivnje za sadašnju, povišenu, cijenu javnog duga europskih država. Kamate na državne pozajmice često su posljedica nekih globalnih tržišnih okolnosti na koje male države nemaju utjecaja, što ih, dakako, ne amnestira od odgovornosti za onu sitnu razliku među njima, s kojom se mjeri kvaliteta državne administracije i umješnost vladanja, piše Ljubica Gatarić.

Slovenija bi se danas zadužila povoljnije, za oko 3 posto, a Portugal za 2,8 posto, iako nam je kreditni rejting isti. Dvije zemlje čiji smo rejting preskočili za jednu stepenicu, Španjolska i Bugarska, tržište, također, ocjenjuje različito. Španjolci se mogu zadužiti povoljnije od Hrvata, i to za otprilike tri posto, a Bugari ne trebaju na “pijacu” ako nisu spremni platiti 3,6 posto!

Važnost dobrog A rejtinga

Svejedno, dobar A rejting ne treba omalovažavati jer će njegova visina biti sve važnija kako se bude smanjivao priljev besplatnih eura iz zajedničke EU blagajne, a zadrži se visoko podignuta razina javne potrošnje. Prije desetak godina na otplatu kamata za proračunske deficite trošilo se nešto više od sedam posto godišnjeg proračuna, dok je sad taj iznos nešto iznad tri posto. Hrvatska se ni s osjetno kvalitetnijim rejtingom neće moći povoljno zaduživati kao što je to bilo u razdoblju jeftinog novca dok su štamparije novca radile punom parom. Razdoblje nultih kamatnih stopa omogućilo je prezaduženim državama da skupe pozajmice zamijene jeftinijima, ali to razdoblje ima i negativne posljedice poput inflacije te seljenja kapitala na tržište nekretnina i stvaranje špekulativnih balona, zbog kojih cijene stambenog najma lete u nebo, zajedno s cijenom stambenog prostora!

Ovisno o dnevnopolitičkim potrebama i konačnom ishodu, proteklih su desetljeća Banski dvori nekad omalovažavali, a nekad glorificirali odluke svjetskih agencija o hrvatskom kreditnom rejtingu, busali se u prsa kad je bilo dobro, a prevaljivali krivicu na druge kad je samo nama išlo loše. Najnoviji prelazak na A razinu tako je predstavljen kao “jedinstven” (premijer Plenković) i gotovo neponovljiv čin u povijesti. Uspjeh je napredovati dok svi drugi oko tebe tonu, no svejedno, to je rejting s kojim ćemo se sutra zaduživati tri puta skuplje nego prije pet godina. Ministar financija Marko Primorac opisao je kreditni rejting države kao “nematerijalno javno dobro” koje treba njegovati jer o njemu ovisi standard građana! Kad bi Hrvatska s 3,6 posto rasta u ovoj godini nastavila trčati brže od ostatka Europe (1 posto), kao što je to slučaj nekoliko prethodnih godina, ministar Primorac je izračunao da bismo za 11 godina sustigli prosječnu razinu razvijenosti EU, odnosno sustigli jednu Francusku, koja se sad nalazi oko prosjeka.

Hrvatska živi svoje zlatno doba, a eksplozija domaće javne potrošnje, prema samim procjenama Vlade, zaustavit će se 2027. godine, kad bi se ukupni rashodi prvi put trebali spustiti ispod predloženog za 2025. godinu, jer će se smanjiti pomoći iz EU-a!

Plenkovićev treći mandat na čelu Vlade trebao bi biti lakši od prethodna dva, ne bude li prirodnih ili nekih drugih katastrofa. HDZ-ovi birači tolerantni su prema korupciji, a proračun težak 37 milijardi eura dovoljno je velik da se zadovolje i podmite sve interesne skupine.

Sve o paradoksu ‘A’ rejtinga s kojim ćemo se čak tri puta skuplje zaduživati nego prije pet godina te o tome zašto ga je taj rejting zadržati pročitajte OVDJE.