Ne sjećam se više kad sam pročitao neki novinski tekst koji progovara “iznutra” o hrvatskim provincijskim mjestima. Cijela Hrvatska je, barem se takav dojam stječe izvana, svedena na Zagreb, i to na Zagreb koji završava tamo dokle dopiru tramvajske tračnice. Ništa bolje nije ni u Bosni i Hercegovini, gdje je sve svedeno na tri naša “glavna grada”: Sarajevo, Mostar i Banju Luku. Govorimo, dakle, o jednom univerzalnom principu, gdje je sve osim “središta” potonulo u totalni medijski mrak. Izuzetak je, donekle, Split, bez obzira na to što se većina tamošnjih kolumnista više bavi Zagrebom nego Splitom, što je također razumljivo i što je možda najbolji opis naše “virtualne stvarnosti” po kojoj, u nedostatku vlastitog, živimo nečije tuđe živote. Vrijedi li još ona vizionarska teorija Marshalla McLuhana o svijetu kao globalnom selu? Čini mi se da ne vrijedi, da je svijet danas zapravo skup medijskih otočića u mrklome mraku oko njih.
1402
prikaza
Nisam ekološki fanatik, ali vjerujem da postoji inteligencija iznad naše
1/7
Ja osećam ponekad kako gitara na kojoj sviram diše..., da je živa, kaže mi Vlatko Stefanovski, jedan od govornika za moj dokumentarni film o šumama
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
