Hoćemo maznuti milijun?” “Može, taman imam jedan natječaj na kojemu to možemo.” Zamislite tu prepisku dva državna dužnosnika ili tajno snimljeni razgovor. Čini se da je sve jasno, ali takav dokaz koji prikupe istražitelji često zna pasti na sudu. Zbog proceduralnih pogrešaka, nedozvoljenog snimanja, slabog obrazloženja suca istrage, spornog tumačenja što je javni interes... Ako se ti dokazi proglase protupropisno prikupljeni, oni kao da ne postoje. Iako su nedvojbeno istiniti. I unatoč tome neće se koristiti na sudu. Bilo je brojnih slučajeva kad su takvi dokazi pali, a možda je jedan od poznatijih slučajeva kad je bivši suradnik Milana Bandića direktno snimljen kako traži mito od poduzetnika. Bez tih ključnih dokaza netko može biti i oslobođen, ali je li onda točno da nikad nije tražio mito ili dogovarao namještanje posla? Naravno da ne.
Bivša ministrica Gabrijela Žalac sad je pribjegla sličnoj taktici traženja da se njezine poruke s Josipom Rimac izuzmu kao dokaz jer su prikupljene u postupku protiv Rimac, a ne protiv nje. Ali kako god to završilo, to ne umanjuje činjenicu da je sa svojom prijateljicom dogovarala namještanje natječaja, a računale su i na pomoć A. P.-a. Dokazi za javnost i dokazi za sud nisu baš ista stvar. A ako prođu zakonske izmjene koje predlaže isti onaj A. P., onda javnost više neće moći vidjeti takve poruke.
