Kad je u studenom 2017. godine pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pajserom odvalio komad dotrajalog stupa u foajeu Gavelle i zatim obećao da će radovi biti gotovi za deset mjeseci, simbolički je započela obnova atrija i gradnja nove, male dvorane. Međutim, iskrsnule su brojne komplikacije, od stečaja firme do kazališno potpuno neadekvatnih rješenja, koja su, čini se, rezultat nerazumijevanja specifične kazališne tehnologije, tako da obnova Gavelle nije ni danas završena. U kazalištu vladaju nezadovoljstvo i ogorčenje, a publika se već dulje i potpuno opravdano pita kad će Gavella konačno otvoriti vrata.
Grad Zagreb, osnivač Gradskog dramskog kazališta Gavella, očekuje da će Gavella početkom nove kazališne sezone biti u punoj funkciji. Međutim, nakon obilaska zgrade i uočavanja propusta te informacije da se još čekaju “dimeri” iz Amerike, stječe se dojam da je dobivanje uporabne dozvole, pa onda i otvaranje Gavelle, i dalje neizvjesno. Izvjesno je jedino to da ni danas nema odgovora na sljedeća pitanja: zašto obnova Gavelle, bez obzira na otegotne okolnosti poput potresa i pandemije, traje više od pet godina, zašto tijekom tog razdoblja Grad Zagreb nije u suradnji s Gavellom i drugim zagrebačkim teatrima i adekvatnim kulturnim institucijama osigurao stalnu privremenu scenu Gavellinu ansamblu što je bilo neophodno i moguće, i zašto se nije progovorilo, kad su na svjetlo izašli projektantski i građevinski propusti, o odgovornima koji su to kazalište doveli u ovakvu šah/mat poziciju?
Situaciju dodatno otežava i problem netransparentnog informiranja. Naime, Gavella ne smije davati informacije o obnovi svog kazališta, a Grad Zagreb distribuira općenite i već objavljene podatke. Jedina novost odnosi se na podatak o vrijednosti obnove, odnosno sanacije od potresa: vrijednost obnove je 710.779,83 eura, a financira se putem Ugovora s Fondom solidarnosti, dok se dio sredstava koji nisu prihvatljivi trošak Fondu solidarnosti osigurava u proračunu Grada Zagreba. Za ovu godinu u proračunu je predviđeno 199.000 eura. Grad Zagreb osigurao je i 265.445 eura za nabavku dijela opreme za veliku dvoranu.
Obnova Gradskog dramskog kazališta Gavella, četvrta od njezina osnutka 1953. godine, započela je još tijekom mandata ravnatelja Borisa Svrtana, koji je znao reći da će Gavella nakon obnove postati zagrebački West End. Naime, stanje je bilo neodrživo, prokišnjavao je stakleni krov u atriju i prostor je često bio pod vodom. Zato je prvo u studenom 2017. započela sanacija atrija i potom gradnja male dvorane od 82 mjesta, koju je projektirao Nenad Kondža iz zagrebačkog Studija A. U obnovu se krenulo s velikim entuzijazmom i optimizmom, a premijere, poput “Kiklopa”, “Gospode Glembajevih” i “Hotela Zagorje”, i dalje su se održavale, jedino je publika ulazila na službeni ulaz.
Do prvog poduljeg zastoja došlo je nakon što je preminuo direktor Centrogradnje, prvog izvođača radova, te je firma otišla u stečaj. To je uzrokovalo raskid ugovora i raspisivanje novog natječaja za izbor drugog izvođača. U međuvremenu je redatelj Dražen Ferenčina postao ravnatelj Gavelle. Već je tad završetak radova na rekonstrukciji i gradnji male scene kasnio godinu dana. Govorilo se da će građevinska rekonstrukcija i gradnja druge dvorane završiti “za koji dan”, no to se nije dogodilo. Tadašnji šef gradilišta u Gavelli, kako se pisalo u medijima, govorio je da su kašnjenje uzrokovali nepredviđeni problemi i naknadne promjene projekta te da nema dovoljno radnika. Također je spominjao i problem s nekim kooperantima. No obnova je ipak krenula dalje i izabrana je nova firma. No kako je Gavella prilično stradala u zagrebačkom potresu 22. ožujka 2020. godine, kazalište je definitivno zatvoreno. Zatim je počela nova faza - sanacija oštećenja te kompletna i zahtjevna konstrukcijska obnova glavne pozornice te svih ostalih popratnih servisnih prostora Gavelle.
Modernizacijom kazališta predviđeno je, osim nadogradnje nove male dvorane i konstrukcijske obnove cijele zgrade, ugradnja novog sustava scenske mehanizacije, video sustava dvorane, ozvučenja scene i dvorane te rasvjetnih tijela, zatim podizne platforme pozornice, scenske opreme dvorane, kao i uređenje sustava otvaranja pozornice i ugradnje masivnog poda pozornice koji mora biti od posebne kvalitetne vrste bora “pitch pine”. Do danas je, prema slobodnoj procjeni, napravljeno više od 90 posto građevinskih radova i 70 posto radova na opremanju što znači da je završena konstrukcijska obnova i promijenjeni su parketi, a također je gotova dugoočekivana mala dvorana s 82 mjesta i novim, malim propadalištem te novim hodnikom. Predstoje još neki ličilački radovi, spajanje rasvjete, mikrofona, ozvučenja, videosustava i rasvjetnih tijela, no uočen je i niz propusta. Spomenimo samo najbitnije: mala dvorana ima samo jedan ulaz, i to desni, što je nepraktično i otežava realizaciju predstava, stubište je preusko za transport scenografije, uočeni su problemi s ventilacijom i reflektorima, a nema ni klime, koja nije ni predviđena projektom. Također, biljeteri, šaptači i sufleri nemaju prostor za odlaganje odjeće. Uz to, svi zidovi su ofarbani tamnoljubičastom bojom što, prema uvriježenom kazališnom vjerovanju (ili praznovjerju), donosi nesreću teatru.
Uza sve to, povezanost tih novih prostora prilično je kaotična.
”Neizmjerno mi je drago što se Gavella u tom razdoblju nije predala, nego je nastavila djelovati u tim turbulentnim okolnostima, na čemu sam posebno zahvalan svim djelatnicima, koji su doista pokazali što znači upornost i predanost”, kaže ravnatelj Dražen Ferenčina te dodaje kako su i u takvim uvjetima napravili niz nagrađivanih i važnih predstava, koje su bile puno više od pukog odrađivanja repertoara. Napominje kako su pronašli alternativne prostore za igru, kao što su Kuća za ljude i umjetnost Lauba, Tunel Grič, dvorište Akademije likovnih umjetnosti u Ilici, atrij Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Centar za kulturu Trešnjevka i KUC Travno, te “praizveli neuobičajene predstave za neuobičajene okolnosti”. Posebno ih vesele, ističe, odlične reakcije kritike i publike na Gavelline predstave iz tog perioda, kao što su “Zagreb 2020” Filipa Šovagović u Laubi, “Obavezan smjer” Enesa Vejzovića u Tunelu Grič te “Jednaka noć” Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, koje su svojim “tematskim sklopovima i produkcijskim modelima nastale kao umjetnička reakcija na ne-vrijeme u kojemu se nalazimo”.
Ferenčina dodaje kako su također koprodukcijski surađivali s HNK kućama u Splitu, Zadru i Osijeku, a u regiji sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada te Narodnim pozorištem i Festivalom MESS iz Sarajeva. Iz te suradnje proizašla je predstava “Što na podu spavaš” koju je prema istoimenom romanu pisca i pjesnika Darka Cvijetića režirao Kokan Mladenović. Tu predstavu vidjeli su svi koprodukcijski centri, osim Zagreba, koji čeka završetak obnove Gavelle. Također, nedavno su u koprodukciji s Kerempuhom imali premijeru predstave “Kralj Ubu” u režiji Mirana Kurspahića na temu sprdanja s političkom korektnošću, a prošlog vikenda izvedena je i Krležina “Legenda” pod redateljskom palicom Ivana Planinića, opet u Tunelu Grič, koji bi mogao, kad bi za tu ideju bilo sluha, postati još jedna Gavellina scena za avangardnije projekte.
”Ti projekti i nove lokacije natjerali su kazalište da izađe iz takozvane zone komfora i time spontano otvorile neke nove umjetničke mogućnosti, ali i komunikaciju s novom publikom, koja je ove predstave izvrsno prihvatila”, kaže Ferenčina te dodaje kako slične projekte, ne samo na drugoj sceni, nego i na lokacijama izvan Frankopanske, planiraju i u budućnosti. Napominje da će te tri scene - velika, mala i atrij, te suvremeno opremljeni kazališni pogon, omogućiti Gavelli da, osim redovite produkcije novih naslova i igranja starih, organiziraju i promocije knjiga, okrugle stolove, koncertna čitanja tekstova, glazbena i multimedijalna događanja te surađuju s ADU. Naravno, za sve Gavelline djelatnike, ističe Ferenčina, to će značiti i veći obim posla, a bit će potrebe i za novim radnim mjestima.
Ferenčina naglašava da Gavella za svoje programe dobija duplo manje sredstava nego prije desetak godina, te da zbog njihova beskućništva uzrokovanog potresom nemaju vlastitog prihoda.
”Nadam se da će za ovu vrstu problematike naš osnivač, Grad Zagreb, imati sluha”, kaže Ferenčina te dodaje kako je gradska vlast dosad imala prilično razumijevanja za njihove poteškoće “u beskućništvu”. “No što se tiče građevinskih radova koji su trajali dulje od pet godina, nisam zadovoljan. Siguran sam da je sve to moglo i trebalo trajati puno kraće. Uostalom, još nije ni završilo”, zaključio je Dražen Ferenčina, ravnatelj Gavelle.
