Izloženost onečišćenom zraku u najranijoj dobi mogla bi povećati rizik od pretilosti u djetinjstvu, pokazuje novo istraživanje. Znanstvenici su otkrili da bebe koje su tijekom prve godine života bile izložene višim razinama sitnih lebdećih čestica PM2.5 kasnije češće imaju poteškoće s kontrolom impulsa, a upravo se taj problem povezuje s većom tjelesnom masnoćom i višim indeksom tjelesne mase u djetinjstvu, piše The Gaurdian.
PM2.5 su mikroskopske čestice koje lebde u zraku, a nastaju, među ostalim, iz prometa, industrije i izgaranja fosilnih goriva. Već su ranije povezivane s nizom ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući bolesti srca, moždani udar, demenciju i poremećaje metabolizma. No istraživači s Icahn School of Medicine at Mount Sinai sada tvrde da su prvi put identificirali mogući mehanizam kojim onečišćenje zraka može pridonijeti debljanju djece.
Studija je obuhvatila 434 djece rođene uglavnom 2007. i 2008. godine u Mexico Cityju, koja su dio dugotrajnog zdravstvenog istraživanja. Znanstvenici su procijenili razinu izloženosti PM2.5 česticama tijekom trudnoće i prve godine života, razdoblja koje smatraju posebno osjetljivim za razvoj mozga. Djeca su zatim kasnije testirana na impulzivnost, sposobnost inhibicije ponašanja i pokazatelje pretilosti.
Rezultati su pokazali da su djeca koja su u prvoj godini života bila izložena najvišim razinama PM2.5 češće pokazivala znakove slabije kontrole impulsa. Ta je slabija samoregulacija zatim bila povezana s većom količinom tjelesne masnoće i višim BMI-jem u dobi između četiri i osam godina.
- Mnoga istraživanja pretilosti uglavnom se bave prehranom i tjelesnom aktivnošću, a često zanemaruju izloženost okolišu, uključujući onečišćenje zraka - rekao je Jamil Lane, jedan od autora studije s Medicinskog fakulteta Icahn na Mount Sinaiju. Dodao je da je ovo istraživanje važno jer pokazuje da visoke razine onečišćenja zraka u ranoj dobi mogu pridonijeti teškoćama u samoregulaciji, što potom može potaknuti debljanje.
Autori pretpostavljaju da izloženost PM2.5 česticama u najranijoj dobi može utjecati na razvoj moždanih funkcija važnih za inhibicijsku kontrolu. Drugim riječima, djeca koja teže kontroliraju impulse kasnije mogu imati i veće poteškoće s prehrambenim navikama, što povećava rizik od pretilosti.
Istraživači pritom upozoravaju da studija ima određena ograničenja, uključujući relativno malen uzorak i ograničen broj dodatnih čimbenika koji su mogli biti uključeni u analizu. Ipak, stručnjaci koji nisu sudjelovali u istraživanju smatraju da su rezultati dovoljno važni da dodatno potaknu javne politike usmjerene na smanjenje izloženosti PM2.5 česticama.
Roditeljima se savjetuje da, koliko je moguće, smanje izloženost djece zagađenom zraku. U kućanstvima mogu pomoći HEPA pročistači zraka, kao i kvalitetniji filtri za sustave grijanja i hlađenja. Preporučuje se i izbjegavanje područja s gustim prometom te ostanak u zatvorenom prostoru u danima kada je zrak posebno zagađen ili kada se širi dim od šumskih požara.
No autori naglašavaju da se pojedinci ne mogu sami potpuno zaštititi. Zbog toga, kažu, ključnu ulogu imaju javne politike, stroži propisi o emisijama i šira društvena svijest o štetnosti onečišćenja zraka.
- Promjene se neće dogoditi ako ljudi nisu svjesni problema i ako ne traže rješenja. No promjena politika traje dugo, pa u međuvremenu postoje stvari koje možemo učiniti kako bismo zaštitili sebe i djecu - rekao je Bob Wright, koautor studije i epidemiolog okolišnog zdravlja na Mount Sinaiju.
